Kao prvo oduševljen sam Zokxyevem člankom o termoelektranama, pa ću se potruditi najzanimljivije dijelove prenijeti i ovdje da imamo ali samo ono vezano za ovo područje
Tako Rijeka već na početku 20. stoljeća ima 200 potrošača električne energije s približno 300 brojila, a već 1906. godine broj potrošača penje se na 730. Dnevno opterećenje iznosilo je danju između 150 i 200 kW, a večernje između 500 i 540 kW. U to vrijeme u Rijeci su, u ukupnom broju različitih pogonskih motora, parni strojevi sudjelovali sa 87 posto, a elektromotori samo sa 4,5 posto. Tvorničari su još uvijek davali prednost parnim strojevima, jer su oni proizvodili dva do šest puta jeftiniju energiju negoli elektromotori. No, to nije pokolebalo zagovornike električne energije. Unatoč žestokim otporima oni su se izborili za gradnju termoelektrane u sadašnjoj Vodovodnoj ulici pokraj izvora vode Zvir, kao dijela projekta kombiniranog hidro-termo postrojenja.
Ttermoelektrana kod izvora »Zvir« bi dopunjavala proizvodnju hidroelektrične energije u doba niskih protoka na izvoru Zvir gdje je bila smještena hidroelektrana. Izrađen je opširni elaborat s ekonomskom analizom, koji je pokazivao da se izgradnjom ovakvog kombiniranog postrojenja cijena električne energije može sniziti za 5 puta te da ne bi iznosila više od 0,083 krune po kWh. Ostvarivanje ovog programa ugrožavalo je mađarsko poduzeće koje se odupiralo njegovu ostvarenju pa je 1908. godine postignut sporazum s Općinskom upravom Rijeke koja je otkupila od mađarskog društva sva električna postrojenja na području grada. Projekt termoelektrane Rijeka od 2 400 kW izrađen je 1906. i odmah je odobren.
Godine 1906. počela je izgradnja nove, četvrte po redu termoelektrane u sadašnjoj Vodovodnoj ulici uz izvor »Zvir« kao dio projekta kombiniranog hidro-termo-postrojenja. Ova općinska termoelektrana puštena je u pogon 09. svibnja 1908. te je raspolagala sa 3 kotla i 2 turboagregata i bila je prva riječka elektrana s trofaznim generatorima.

Zanimljiva slika sa tri dimnjaka - lijevi TE Rijeka, desni spalionica smeća, u sredini TE u Harteri (to je već Sušak, i druga priča!)
Termoelektrana Rijeka imala je u početku 3 kotla »Babcock-Wilcox« po 300 m2 ogrjevne površine, 12 at tlaka i 300 °C pregrijane pare i 2 turboagregata "Erste Brunner- s generatorima »Ganz« po 1 500 kVA, 5 kV, 42 Hz. Razdioba električne energije provedena je sa 4 kabela 3 x 70 mm2, a razdjelna transformatorska stanica bila je smještena u TS »Volta« u petrolejskoj luci. Četiri transformatorske stanice u gradu transformirale su napon 5 kV na 2 kV i napajale postojeću kabelsku mrežu u središtu grada. Dva kabela napajala su donji dio grada, a 2 gornji dio.
Kabelska jednofazna mreža visokog i niskog napona postavljena je u središtu grada 1896. godine, ali je kao zastarjela i pogonski nesigurna postupno zamijenjena u razdoblju 1929—1937. godine odgovarajućom trofaznom kabelskom mrežom.
Od 09. svibnja do 21. srpnja 1908. radila je TE Rijeka usporedo s postojećom termoelektranom »Ponsal«, a 21. srpnja 1908. stavljena je stara jednofazna elektrana izvan pogona i od tog dana termoelektrana »Rijeka« samostalno opskrbljuje riječko područje električnom energijom.
Porast potrošnje za sedam puta u posljednjih 7 godina prije prvoga svjetskog rata, dokazao je da je elektrana uspjela niskom cijenom pridobiti potrošače koji su napustili parne, benzinske, plinske i petrolejske motore i prešli na elektromotorne pogone. Godine 1911. stavljen je u pogon jedan novi kotao, a 1912. još dva nova kotla istog proizvođača i jednakih karakteristika kao postojeći, tako da je ukupno bilo 6 kotlova, svi bez ekonomajzera. U toku 1919. i 1920. montiran je za svih 6 kotlova zajednički ekonomajzer izvan kotlovnice da bi se poboljšao stupanj iskorištenja.
Porast potrošnje električne energije uvjetovao je da se 1913. izgradi i treći turboagregat snage 1 600 kVA. Drugi agregat snage 1 500 kVA demontiran je u toku 1929. godine i na njegovo mjesto montiran je novi agregat, turbina "TOSl-Legnano" i generator »Ganz« snage 4 000 kVA.
1904. U jesen započinje gradnja spalionice, troškom od 220 tisuća kruna, na lokaciji Zvir, uređaj je pušten u rad u svibnju 1905. godine. Dnevno je prerađivao oko 25 tona smeća, bio je u pogonu sve do 31.kolovoza 1924. kada je zatvoren. Možda nelogično i ekološki neprihvatljivo ali spalionica je tada davala toplinsku i električnu energiju koju su trebale pumpe na izvoru Zvir.
Iz višegodišnjeg iskustva u pogonu utvrđeno je da se od jednog kilograma smeća moglo proizvesti, u prosjeku, 0,8 do 0,9 kg vodene pare na 10 atm, bez ikakvog dodavanja ugljena. Tijekom prvih godina rada uređaja, energija proizvedena u ovom postrojenju, koristila se u susjednom pogonu vodovoda za rad visokotlač-ne crpke kapaciteta 100 l/s i u susjednoj općinskoj klaonici za pokretanje jednog kompresora. Nakon što je termoelektrička centrala počela s radom, energija ovog postrojenja služila je za funkcioniranje pumpi same centrale.
Na uzvisinama iznad lokacije pogona, Sveta Katarina i Kozala, u međuvremenu nikla su stambena naselja, pa su stanovnici tog područja, počeli energično protestirati protiv reskog dima koji je zagađivao okruženje. To je dovelo do zatvaranja pogona koje je uslijedilo 31. kolovoza 1924. godine, a demoliranje postrojenja izvedeno je 1938., kada su zgrade namijenjene potrebama susjedne termoelektrične centrale.
Zamjena prvog agregata TE novim, kojemu je snaga bila 6000 kVA, a isporučilac »Tosi-Ganz«, obavljena je 1931. zbog povećane potrošnje i neekonomičnosti starih agregata.
Termoelektrana Rijeka trošila je engleski ugljen do rata 1914. godine, kad je uvoz bio onemogućen, te se prešlo na mješavinu kamenog ugljena iz Raše i mrkog ugljena iz Siverića, što je dalo uspješne rezultate. Sniženje cijene električne energije u Rijeci imalo je za posljedice brz porast potrošnje, što se vidi iz podataka niza karakterističnih godina:
Proizvodnja električne energije u Rijeci
Godina Godišnja proizvodnja na generatoru MWh
1908. 1 000
1909. 3479
1914. 7137
1924. 8634
1934. 14385
1940. 22997
1941. 4021
1943. 318
1945. 1530
Godine 1929. pristupilo se rekonstrukciji kabelske mreže od jednofazne na trofaznu, što je s proširenjima dovršeno 1937, kada je u potpunosti jednofazna kabelska mreža bila umrtvljena i zamijenjena novom, trofaznom.
Namjera da se uvede i električna javna rasvjeta nije mogla biti ostvarena u Rijeci sve dok riječka općina nije otkupila i plinaru. Godine 1923. uvodi se prvi put i javna električna rasvjeta. Posljednja od 600 plinskih javnih svjetiljki zamijenjena je 1939.
Od svibnja 1931. godine elektrana Rijeka napajala je čitavo područje Kvarnerske rivijere, kao i tramvaj Matulji—Opatija—Lovran, a od 01. srpnja 1932. preuzela je distribuciju električne energije. Tada je elektrana u Opatiji priključena općinskim službama Rijeke kao rezervna elektrana. U tu svrhu položeno je 1931. godine 10 km kabela 15 kV do Opatije i preko transformacije 15/5 kV prenosila se električna energija u Opatiju i Lovran. Godine 1933. i 1934. putem transformacije 15/10 kV proširena je električna mreža prema Matuljima, Jušićima do Mučića. Godine 1936. produžena je kabelska mreža 5 kV iz Opatije do Medveje.
Riječka je elektrana u razdoblju 1930—1934. godine povremeno opskrbljivala i Sušak.
Porast potrošnje, broj potrošača i vršno opterećenje dano je u slijedećoj tablici:
Potrošak GWh
Godina Broj instal. brojila Vršno opterećenje IMW Motori Rasvjeta
1909. 1395 1,2 2,8 0,6
1914. 3808 1,8 5,7 1,3
1924. 7041 2,2 7,0 1,1
1934. 14135 4,0 9,7 3,5
1938. 18805 5,5 13,7 4,1
Uprava javnih službi Rijeka — Termoelektrana Rijeka posjedovala je 1939. elektroenergetske uređaje, navedene u slijedećoj tablici :
Postrojenja termoelektrane Rijeka
Vrsta električnih Područje Rijeke Područje Kvarnerske Ukupno područje
uređaja rivijere i Matulja riječke elektrane
15 kV kabeli km 10,4 10,4
10 kV vodovi km 9,7 9,7
5 kV kabeli km 56,4 20,6 77
5 kV vodovi km 2,3 2,3
NN kabeli km 18 21 39
NN vodovi km 175 32 207
transf. stanice komada 104 41 145
brojila konn 15447 3358 18805
To su podaci posljednje godine samostalnog rada riječke termoelektrane.
Puštanjem u pogon 132 kV dalekovoda Općina (Trst)—Matulji i transformatorske stanice 132/50 kV u Matuljima te 50/15 kV transformatorske stanice u Rijeci (28. listopada 1940), čitavo opskrbno područje TE Rijeka uključeno je u sjevernotalijanski elektroenergetski sustav.
Izgrađene su i transformatorske stanice u Podlabinu 50/10 kV za napajanje Istre i rudnika Raše i TS 50/10 kV u Matuljima za željezničku ispravljačku stanicu. TE Rijeka je kao dopunska elektrana samo povremeno proizvodila električnu energiju i tako dočekala oslobođenje.

- HE Rijeka 107-1.jpg (73.45 KiB) Pogledano 1811 puta
Ovdje lijepo vidimo kako je originalni natpis prekriven novim: Termoelektrana Rijeka

- HE Rijeka 107-2.jpg (87.47 KiB) Pogledano 1811 puta
Nekad je uz TE bio i voćnjak!!! Danas je tu okrugla zgrada Vodovoda.

- HE Rijeka 107-3.jpg (107.84 KiB) Pogledano 1811 puta
Montaža kotla

- HE Rijeka 107-4 montaža kotla.jpg (118.42 KiB) Pogledano 1811 puta

- HE Rijeka 107-5 natpis na kotlu1.jpg (35.65 KiB) Pogledano 1811 puta
Natpis na kotlu 1
klikni za veći prikaz

- HE Rijeka 107-7 testrojarnica1page1f.jpg (113.58 KiB) Pogledano 1811 puta
Strojarnica TE Rijeka

- HE Rijeka 107-8.jpg (55.27 KiB) Pogledano 1811 puta
Pogled u prošlost - lijevo zgrade TE Rijeka, desno zgrada Zvira - vodovoda
I za kraj unutrašnjost stare TE Rijeka.

- HE Rijeka 107-9.jpg (123.62 KiB) Pogledano 1811 puta

- HE Rijeka 107-10.jpg (135.63 KiB) Pogledano 1811 puta
Ima i tunel koji vodi ka pozadini između zgrade i brda, gdje se dopremao ugljen
----------------------------------------------------------------------------------------
Imam pitanje!
Ne razumijem baš od Nikole sliku, kad su srušena ona dva velika dimnjaka TE Rijeka i spalionice smeća? Kako vidimo to nije isti dimnjak jer je onaj stari (bez crta) srušen 1938? Od nikole slika kaže da su postojali i poslije 1945. , i na tom istom mjestu je malo drugačiji dimnjak. Više slika ovog područja dat će nam jasnije odgovore.