Istražujući temu o našim kamenolomima, naišla sam na tužan događaj koji se zbio 2.lipnja 1925. u
kamenolomu Martinšćica. Kamenolom je prestao raditi s početkom prvog svjetskog rata.
Samoubojstvo je ne samo tužan već i duboko privatan događaj. Ne bi ga trebalo iznositi detaljno u novinama.
"Sušački novi list" je pred devedeset godina detaljno izvijestio o samoubojstvu mlade 18 godišnje Darinke Šarinić.
Prošlo je tako puno vremena od tada, možda je tek poneko tadašnje malo dijete sada živo. Ako i je, to je već osoba u dubokoj starosti.
Piše da je bilo zbog nesretne ljubavi. Jao, ne Darinka.
Premlada si bila možda da naučiš da nitko, baš nitko nije vrijedan da zbog njega to napraviš, a nije bilo nikoga da ti to kaže.
Kostrena je lijepa danas, a vjerujem da je prije bila i ljepša- bez V. Lenca i s manje kuća. Trebalo je ostati i biti jednom nečija majka i nečija nona.
Ali tako je bilo kako je bilo.
Darinka je to učinila rano ujutro bacivši se s vrha stijene kamenoloma. Pronašla ju je djevojčica Fanica Tomasini koja je živjela na Škveru, a uz kamenolom je prolazila oko 5 sati ujutro.
Darinka je bila iz Rožmanića u Kostreni, iz pomorske obitelji. Bila je lijepa djevojka plave kose, uvijek vedra i nasmijana.