"Malo" o poznatoj ulici ispred.
Via RomaŽrtvovani KaštelZačuđuje da općinski Građevni ured, koji se inače neobično zalagao za očuvanje povijesne baštine, žrtvuje u ovom slučaju starodrevni kapetanski Kaštel i njegovu okolinu i da prijedlog za taj vandalski čin dolazi upravo od općine. Istina je da je ministarstvo nastojalo da se zgrada zatvora proširi na starom mjestu ali ne postoje arhivski dokazi da je država tražila rušenje Kaštela. Vjerojatno je bila nužda za probijanjem nove prometnice od Rječine do Staroga grada kojoj bi rog Kaštela, koji je stršao izvan pravca bedema, skrenuo pravac. Općinska je uprava bila neobično zainteresirana da tom prometnicom preko Zagrada spoji grad s Brajdom i kolodvorom, s područjem koje je sve više poprimalo kozmopolitski izgled centra grada. Magistrat je u ovom slučaju računao na izdašnu pomoć državne blagajne budući da je investitor Sudbene palače bio dužan urediti dio prometnice i pločnike nove ulice.
Predračun za ostvarenje projekta otvaranja nove ulice (današnje Ulice Žrtava fašizma od Rječine do Zagrada) stajao je 216,300 kruna. Dan prije nego što je općinska memorija otposlana u Budimpeštu, ministar pravosuđa je 8. srpnja 1901. godine odobrio gradnju Sudbene palače nakon što je od arhitekta Kissa dobio snimljenu situaciju mjesta za gradnju palače i zatvora. Ministarstvo je postavilo uvjet da cestu treba zakrenuti i da uspon ne smije biti viši od 7 posto, budući da su predviđali tramvajsku prugu. Regulacija ceste trebala je biti istodobno izvođena kad i gradnja palače. Od Stara do raskrižja kod crkve Sv. Vida, odakle se odvajao novi krak ceste za Školjić i Perilo (današnja Ulica J. Grohovca), teren se morao spustiti za 4 do 6 metara. Iskop je bio najdublji upravo pred Sudbenom palačom. Ta je činjenica nametnula budimpeštanskom arhitektu F. Stigleru veoma težak zadatak, a ništa manje nije bio težak i odgovoran zadatak riječkog inženjera G. Grassia, projektanta podzida i stepeništa uz desnu stranu ceste. Obojica su svoj zadatak riješili magistralno, tako da je taj dio grada, nepromijenjen do danas, jedna impozantna građevinska i arhitektonska monumentalna cjelina.
Ulica poput laktaTaj usjek nove ceste u brijeg uvjetovao je gradnju Sudbene palače na povišenoj terasi do koje se stiže stepenicama postavljenim sa strana eksedre koja je trebala biti ukras ulice. Poput u laktu savijenih ruku, stepenice prihvaćaju publiku i vode je do monumentalnog portala na središnjem rizalitu palače.
Na tom je dijelu koncentriran dekorativni ukras, s obje strane su alegorije Pravde, ženske glave pokritih očiju. Na toj je palači prisutan duh monumentalnog historicizma, pretencioznosti za prizorom, ali jednako su tako uočljivi elementi secesije, posebno primjena trokrilnih prozora i nekih dekorativnih elemenata. Ogroman korpus palače sa svojim sjevernim pročeljem organski je vezan uz zgradu zatvora koja je, također, u donjem dijelu izgrađena od kamenih bunja. Južno pročelje s ogromnim prozorskim otvorima sudnice nadvisilo je skromnu starogradsku arhitekturu i donedavno je dominiralo na najvišoj točki Staroga grada.
Rušenje Kaštela i počeci gradnje Sudbene palače počeli su 1904.g., a gradnja je trajala od 1905. do 11. svibnja 1906. godine. Sredinom kolovoza te godine sud se preselio u novogradnju, a budući da Ulica Kaštel nije bila snižena prema projektu sve do 1907. godine, palača nije bila priključena na kanalizaciju i vodovodnu mrežu.
Gradnju ceste i podzida od raskrižja kod Sv. Vida do
Stara, koji se u to vrijeme po carevom bratu nadvojvodi Josipu zvao Josipov trg, izveo je riječki poduzetnik Ivan Rubinić po projektu arhitekta G. Grassia razrađenog u općinskom Građevinskom uredu. Troškovnik i projekt rađeni su pod nadzorom pročelnika tog ureda Luigia Bescocca. Korišten je kamen iz Drenove, a posao su obavili radnici i kamenari iz Rijeke.
Zloglasna "via Roma"U vrijeme talijanske uprave promijenjeno je ime trgu pred Guvernerovom palačom u "Piazzale Roma", a ulica je od tog trga do Rječine dobila naziv "Via Roma". Zatvori, koji su građeni 1905.g. postali su za vrijeme drugog svjetskog rata mučilište rodoljuba, žrtava fašizma. Narod je uzdisao "via Roma nikad doma". To je i bio razlog da je komisija za promjenu naziva ulica toj ulici, kao trajni znak sjećanja na patnje antifašističkih rodoljuba u zatvoru kod Sudbene palače, dala ime Ulica žrtava fašizma. Tom su ulicom oslobodioci Rijeke 3. svibnja 1945. krenuli od mosta na Rječini prema Guvernerovoj palači da na njoj istaknu zastavu slobode.
Izvor : Kako čitati grad
Stara- mislim da se je tu pokrala greška. "Stara" nikad čuo. Logički bi bilo da se misli do Guvernerove .
Žrtava fašizma se je prethodno zvala via Roma (od 1930.do 1946.), te
Via xx Settembre (od 1919.) .
viewtopic.php?f=29&t=876&start=15Muzejski trg, trg ispred Guvernerove koji se spominje kao
piazza Roma prema mojim kartama nosi 1931. naziv
Gabriele D Annunzio.
1995. trg ispred muzeja dobiva naziv "Muzejski trg" .
Sad slijedi nekoliko slika iz različitih vremenskih uvjeta.
- Zgrada suda podzid nadvojvoda josip 3.11. 2010 (19).JPG (249.09 KiB) Pogledano 5594 puta
- Zgrada suda podzid nadvojvoda josip 2.10.2009 s (6).JPG (199.76 KiB) Pogledano 5594 puta
- zid zgrada suda Rijeka.JPG (188.65 KiB) Pogledano 5594 puta
- 9.11 2011 (3).JPG (237.7 KiB) Pogledano 5594 puta
- Via Roma zid 23-2-2013 (1).JPG (256.12 KiB) Pogledano 5594 puta
- Via Roma zid 23-2-2013 (2).JPG (256.65 KiB) Pogledano 5594 puta
- Via Roma zid 23-2-2013 (3).JPG (286.88 KiB) Pogledano 5594 puta
Dakle kamen sa Drenove korišten je u gradnji ovog lijepog zida.