Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Nerealizirani projekt glavne gradske bolnice Rijeke 1908.g

Riječko zdrastvo kroz povijest
gost
 

Re: Riječke bolnice

Post broj:#16  PostPostao/la gost » 16.9.2011, 23:25

Na tavanu su prostori osoblja. U centralnome čeonom dijelu nalaze se jednosobni, dvosobni i trosobni apartmani osoblja, koji se sastoje od kuhinje i jedne, dvije ili tri sobe, dok su dva bloka zajedničkih sanitarija na krajevima hodnika. Uza zapadni hodnik nanizane su sobe bolničara, a velika soba za bolničare smještena je i u drugome zapadnom paviljonu. Treći paviljon nema kosog krova već terasu kojom se služe pacijenti zaraznog (sifilitičnog) odjela. Istočno je krilo namijenjeno smještaju časnih sestara: uz hodnik se nižu parlatorij, soba sestre nadglednice, blagovaonica, kupaonica i trokrevetne sobe sestara, a u drugom i trećem paviljonu zajedničke sobe sestara sa po 19 ležajeva. Na kraju istočnog hodnika je kapela. Spremišta prljavog i čistog rublja i servisna stubišta nalaze se i u ovoj etaži na istome mjestu, a prvi paviljoni s istočne i zapadne strane nemaju definiranu namjenu, već služe kao rezervni prostor.

Generalno gledajući, ovdje je bila riječ o vrlo suvremenom, avangardnom projektu, i što se tiče funkcije i što se tiče oblikovanja. U glavnoj zgradi bolnice, zahvaljujući logičnom, funkcionalno organiziranom i vrlo razvedenom tlocrtu, omogućena je odlična orijentacija, kao i prirodna rasvjeta i ventiliranje svih prostora, a bilo je predviđeno i centralno grijanje. Neki elementi poput, primjerice, potpuno ostakljenih kirurških dvorana, velike centralne prijamne garderobe, dvorana za fizikalnu terapiju, otvorenih terasa za bolesnike i osoblje govore o visokoj projektantskoj svijesti i građanskoj kulturi koja nam je i danas nedostižna. Konstrukcija je, međutim, po svemu sudeći, ostala klasična, premda se u ovo doba u Rijeci već primjenjuje armirani beton ne samo u industrijskim, već i u utilitarnim građevinama.

Pročelja nose elemente monumentalnog historicizma u proporcijama i dojmu te geometrizirane secesije u detalju. U vertikalnom smislu podijeljena su u tri zone: rustičnu bazu, vertikalno naglašen središnji dio te završnu zonu friza. Istaknutim ulaznim rizalitom na kojem je koncentracija dekora, dominiraju veliki trokrilni otvori, karakteristični za secesiju. Gotovo nesagledivo ulazno pročelje u prostoru je trebalo ostavljati još snažniji dojam jer se zgrada perspektivno širi, tvoreći jedinstven urbani
akcent na ovom akropolskome mjestu.

U parku iza monumentalne glavne zgrade, u sjevernom dijelu parcele, raspoređena su četiri odvojena paviljona. Dva (nekroskopija i odjel za izolaciju) postavljena su neposredno uza sjevernu prometnicu, a druga dva (gospodarstvo, psihijatrija) u sredini parcele, ali pristupnim cestama također povezana sa sjevernom i južnom cestom.

Paviljon gospodarstva smješten je sjeverozapadno od glavne zgrade. Osnovna funkcija paviljona bila je opskrba rubljem i hranom (dok je opskrba inventarom i lijekovima vjerojatno bila riješena u glavnoj zgradi), što znači osiguranje temeljne logistike za bolnicu. Riječ je o troetažnoj zgradi, koncipiranoj kao kvadratični blok s unutarnjim dvorištem. U suterenu, koji je dijelom ukopan, smješteni su pekara, spremišta živežnih namirnica, vina i pića, pogon centralnoga grijanja, ledara te razna spremišta nedefiniranog sadržaja. U južnom dijelu prizemlja smješten je pogon kuhinje: kuhinja, priprema voća, office, pranje suđa, klaonica, spremište kruha, spremište pribora, smočnice, ured, izdavanje, a u sjevernom pogon rublja: prijam rublja, praonica (sistem Lomatzsch), krpaonica, glačaonica i dostava. Na katu, djelomično potkrovnom prostoru, bio je predviđen smještaj osoblja: četverosobni stan upravitelja bolnice, soba glavne kuharice te šest zajedničkih soba-dormitorija, sa po 8 do 16 kreveta, kao i blagovaonica, kupaonice i sanitarije.

gost
 

Re: Riječke bolnice

Post broj:#17  PostPostao/la gost » 17.9.2011, 00:46

.........
Sjeverno od paviljona gospodarstva bio je predviđen paviljon psihijatrije. Zgrada je koncipirana kao simetrična troetažna građevina razvedenog tlocrta strogo podijeljena u dva odvojena dijela: zapadni namijenjen muškim i istočni namijenjen ženskim pacijentima, čiji su jedini zajednički prostori mali ulazni atrij, soba liječnika i prijamna soba (parlatorij). Oba odjela organizirana su oko prostranih unutarnjih dvorišta, zidom zatvorenih prema ulici. U sjevernom dijelu su deseterokrevetne bolesničke sobe, dnevni boravak, sobe medicinskih sestara, sanitarije i stubišta, u središnjim krilima kupaonice, spremišta rublja, kuhinje, dok su u krajnjim krilima loggie koje vode do uglovno lociranih radionica. Na prvom se katu u sjevernom i središnjem dijelu ponavljaju sadržaji iz prizemlja, dok su u južnom sobe za izolaciju. Treći kat zauzima samo središnji dio tlocrta. U centralnom dijelu nalazi se po pet soba za izolaciju, u sjevernom sobe za mahnite pacijente (furioso) te sobe medicinskih sestara, kupaonice i sanitarije.

Paviljon za izolaciju lociran je u sjeveroistočnom dijelu parcele i zauzima tri etaže. Zgrada je simetrična, podijeljena u četiri odjela, odnosno sekcije. Suteren je većim dijelom ukopan, tek su u jednome malom dijelu prostori grijanja, dezinfekcije i servisa. U prizemlju je odjel izolacije u istočnom te odjel za oboljele od ospica u zapadnom dijelu, a centralno je postavljen atrij – pasaž iz kojega se pristupa odjelima kata te sobi liječnika, svlačionicama i kupaonici. U pojedine odjele ulazi se s južne strane na koju su orijentirane i dvije dvokrevetne sobe, sobe medicinskih sestara i male kuhinje. U sjevernom dijelu su prostori za dnevni boravak, kupaonice, sanitarije i spremišta, a u krajnjim bočnim stranama veće bolesničke sobe sa šest ležajeva, dnevni boravci te na jug orijentirane verande. Na katu je s istočne strane odjel difterije, a sa zapadne šarlaha, a ponavljaju se isti prostori kao u prizemlju. Jedina promjena je u centralnom dijelu gdje je smještena mala operacijska dvorana.

Paviljon nekroskopije smješten je u krajnjemu sjeverozapadnom dijelu parcele. Riječ je o troetažnoj građevini raščlanjenoga pravokutnog tlocrta s rizalitno istaknutim središnjim i krajnjim dijelovima. U suterenu se nalazi spremište blagajni, spremište pokojnika, stolarska radionica (vjerojatno za lijesove) i stubište. U prizemlju su sadržaji koji su dijelom otvoreni za javnost: atrij i pogrebna kapela, sakristija i mali patološki muzej te drugi, interni sadržaji uobičajeni za ovakve namjene: prostori za seciranje, sobe liječnika, sterilizacija instrumenata, kultura bacila, prostor za promatranje kunića i preparata. Na katu su u središnjem i istočnom dijelu smješteni kemijski laboratorij, bakteriološki i mikroskopski laboratorij i fotografski kabinet, a sa zapadne stan čuvara.

Tri od četiri paviljona po svom su vanjskom oblikovanju i primijenjenoj dekoraciji bliski centralnoj zgradi, dok se četvrti, paviljon nekroskopije, izdvaja. Tome je vjerojatno pridonijela i specifična funkcija ovog paviljona, ali je možda riječ i o utjecaju drugog autora. Posebno je uspješno riješeno ulično pročelje, plemenitih, pročišćenih secesijskih linija, koje predstavlja odraz svoga sepulkralnog sadržaja.
..........

gost
 

Re: Riječke bolnice

Post broj:#18  PostPostao/la gost » 17.9.2011, 01:00

......
Konačna sudbina projekta

U listopadu 1908. godine gotove planove bolnice pregledao je Kraljevski sanitarni konzilij te iznio primjedbe. Kuhinju i praonicu u gospodarskoj zgradi trebalo je zbog mogućeg dima, pare, mirisa i buke izdići iznad razine terena, a ne ukopati, svi zahodi morali su dobiti pretprostor koji će biti zračen i osvijetljen prozorima, a paviljonu za zarazne bolesti trebalo je dodati odjel za djecu, dok se svakom odjelu moralo osigurati posebno odijeljen ulaz vezan izravno na ulicu. Za paviljon psihijatrije određeno je da treba imati kapacitet između 30 i 50 bolesnika.

Slijedeći mišljenje sanitarnog konzilija, guverner je rekao kako planove smatra prihvatljivima te je dopustio daljnju razradu i gradnju, uz uvjet da i izvedbeni i detaljni planovi moraju slijediti upute ovog konzilija. U kolovozu 1908. projekt je, uz određene izmjene, potvrdilo i ugarsko Ministarstvo unutarnjih poslova.

U međuvremenu je Gubernij pokrenuo pitanje nove zarazne bolnicepodružnice. Odabrana je lokacija na terenu Sv. Elena na Plasama (današnja Škurinjska draga), a sveukupno financiranje na sebe je preuzeo Gubernij. Budući da je bila riječ o znatno manje zahtjevnom projektu, guverner je smatrao kako se ova bolnica može sagraditi čak i prije glavne bolnice.

U studenom iste godine Financijska komisija izvijestila je da za cijelu investiciju glavne bolnice prema izrađenim projektima treba osigurati oko 20 milijuna kruna. Bilo je to višestruko više od planiranog. Ipak, nastavljen je rad na izradi polirskih i detaljnih planova, što je na sebe preuzeo Tehnički ured i to ne samo za glavnu bolnicu, već i za bolnicu-podružnicu. Kako je bilo očito da inženjeri Tehničkog ureda tako zahtjevan zadatak ne mogu obaviti sami, traži se da se u tu svrhu osnuje zaseban odjel. Dekretom su u svibnju 1909. za izradu projekta zaduženi direktor Tehničkog ureda Luigi Bescocca i inženjer Luigi Luppis te protofizik dr. Mario Blasich koji je trebao davati upute vezane uz medicinska pitanja.

Na razradi projekta radili su, uz spomenute inženjere, i inženjer Damianovich i graditelj Francesco Jellouscheg, koji su zaposleni u ožujku 1909. Radilo se intenzivno i bez odmora. U srpnju 1909. Luigi Bescocca moli da ga se poštedi službenog puta jer je umoran i dugo bez godišnjeg odmora. U kolovozu 1910. Luigi Luppis pozvan je na vojne vježbe te je najavljeno kako će zbog toga projekt sigurno kasniti jedan mjesec. U rujnu 1912. Francesco Jellouscheg prešao je u oblast Servizi Pubblici, a na razradi projekta ostao je ing. Damianovich. Sve je to dovelo do toga da je rad dovršen tek 1912. godine. Troškovi elaboracije projekta iznosili su 25.000 kruna.

Istodobno je završena i elaboracija projekta zarazne bolnice, čiji je
troškovnik također bio znatno veći nego što je prvotno bilo predviđeno. Ukupan trošak izvedbe obje bolnice, zajedno s najsuvremenijom opremom, popeo se na 30 milijuna kruna, što je odgovaralo iznosu šest godišnjih gradskih proračuna, a to grad nikako nije mogao podnijeti.22 Projekt je zašao u slijepu ulicu. Ovakva situacija ponovno je aktualizirala neka stara pitanja, ponajprije pitanje odabrane lokacije koja se opet počela dovoditi u sumnju. Tako se navodi kako je lokacija u zapadnom dijelu grada, u Škurinjskoj dragi, svakako bolja od postojeće jer je pristupačnija, u blizini je industrijske zone u kojoj se često događaju nesreće pa bi i prijevoz unesrećenih do bolnice bio znatno brži.23 Rasprave koje su uslijedile rezultirale su odgađanjem pronalaska bilo kakvog rješenja. Grad je, osim toga, imao i drugih komunalnih problema čije je rješenje bilo jednostavnije i brže bi se postiglo, a u međuvremenu je, izgradnjom novog Sanatorija, riješen dio problema vezan uz bolnicu. Predlažu se i redukcije projekta te izvođenje samo dijela građevina, barem u prvoj fazi, međutim ovakvi prijedlozi nisu prihvaćeni. Ono što zaista zadivljuje, gotovo je bizarna fasciniranost projektom gradskih zastupnika koji su uporno inzistirali na realizaciji, ne pristajući ni na najmanju redukciju sadržaja.

Izbijanje Prvoga svjetskog rata Rijeku je iznimno teško pogodilo. Zamiru sve aktivnosti koje su bile temelj pedesetogodišnjeg prosperiteta, grad ne živi, već životari, a situacija se bitno ne mijenja niti završetkom rata. Politička previranja i konačno rješenje kojim je grad prepolovljen između dviju država, nisu pridonijeli bitnoj stabilizaciji stanja te se u takvim okolnostima i nije moglo pokrenuti pitanje realizacije prijeratnog projekta bolnice.

Projekt Glavne gradske bolnice Rijeke iz 1908. najveći je projektantski pothvat što ga je u povijesti financirao grad Rijeka te jedan od najznačajnijih projekata početka stoljeća ne samo u Rijeci, već i na širem području. Riječ je o općoj javnoj bolnici velikog kapaciteta, rađenoj po najsuvremenijim principima onoga doba.

Ni več

Avatar korisnika
kobler
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 1336
Teme: 10
Pridružen: 30.9.2010, 12:29

Re: Riječke bolnice

Post broj:#19  PostPostao/la kobler » 17.9.2011, 13:13

@Ilirija, svaka ti čast. Hvala ti na strpljenju i upornosti da nam sve ovo pogolemo približiš i preneseš. Nisam ni slutio koliku rupu neznanja iz, na koncu, nedaleke prošlosti imam. Reci samo, odakle crpiš te podatke, pa će sve biti super zaokruženo. Gdje su danas ti nacrti? Tko je napisao ovaj tekst?

***
PS. Ah, da, zaboravih - stavi i sve one bilješke, tragovi kojih su brojevi u tekstu. Pliz!

gost
 

Re: Riječke bolnice

Post broj:#20  PostPostao/la gost » 18.9.2011, 01:31

kobler napisao:@Ilirija, svaka ti čast. Hvala ti na strpljenju i upornosti da nam sve ovo pogolemo približiš i preneseš. Nisam ni slutio koliku rupu neznanja iz, na koncu, nedaleke prošlosti imam. Reci samo, odakle crpiš te podatke, pa će sve biti super zaokruženo. Gdje su danas ti nacrti? Tko je napisao ovaj tekst?

***
PS. Ah, da, zaboravih - stavi i sve one bilješke, tragovi kojih su brojevi u tekstu. Pliz!

Izvorni znanstveni članak
Nerealizirani projekt glavne gradske bolnice Rijeka Francesca Mattiassija iz 1908. godine
Nana Palinić; Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=93047

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11094
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Nerealiziran projekt nove bolnice u Rijeci početkom 20.st

Post broj:#21  PostPostao/la nikola » 16.4.2012, 23:28

MALO O PROJEKTU NOVE BOLNICE U RIJECI NA POČETKU 20. STOLJEĆA

Postignuta je suglasnost oko glavnih pitanja vezanih uz bolnicu. Od tri ponuđene lokacije – terena Sirola u Škurinjskoj dragi, terena uz Gradski park na Mlaki i terena na Zenikovichu koji se sastojao od dvije parcele – jedne na kojoj je bila Bolnica za zarazne bolesti, i druge – bivšeg terena Rolland, odabrana je ova potonja. Zanimljivo je da je Regulacijskim planom koji je još 1904. izradio inženjer Paolo Grassi, lokacija nove bolnice bila predviđena na terenu Sirola u Škurinjskoj dragi, a taj su teren najpogodnijim smatrali i svi tehnički stručnjaci – novi direktor Tehničkog ureda Luigi Bescocca te inženjeri Luigi Luppis i Giovanni Rubinich. Smatrali su, također, da jedino ovaj teren ima dovoljno prostora i za smještaj stanice za biološko-kemijsko pročišćavanje otpadnih voda bolnice, što je važan dio svih suvremenih bolnica. Teren u
Škurinjskoj dragi je, uz to, bio prostran, od 110.000 m2, izložen suncu, u zavjetrini, a imao je i povoljna geološka svojstva. Ipak, posljednju riječ imali su liječnici koji su zbog blizine središta grada preferirali teren na Zenikovichu, premda je imao samo oko 33.000 m2. Smatrali su kako su higijenski razlozi važniji od tehničkih te da je u tom pogledu teren na Zenikovichu, koji se nalazi na osunčanome mjestu, puno povoljniji, a uz
to je i većim dijelom u vlasništvu grada, dok su lokaciju na Škurinjama smatrali previše vlažnom, a gradnju stanice za pročišćavanje nisu smatrali prijeko potrebnom. Pogled prema moru koji je teren na Zenikovichu imao, a teren u Škurinjskoj dragi nije, smatrali su također važnim budući da je velik utjecaj koji psiha ima na liječenje bio element koji se morao uzeti u obzir.9 Kapacitet bolnice određen je promatranjem kretanja bolesnika
tijekom nekoliko zadnjih godina te je zaključeno kako buduća bolnica mora imati između 500 i 600 kreveta.10 Odlučeno je da se ne radi bolnica samo za potrebe Riječana, već i za širu regiju jer bi gradska bolnica manjeg kapaciteta stajala zasigurno i 1.000.000 kruna, dok bi velika bolnica stajala najviše dvostruko toliko, a riješila bi problem dugoročno.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Prethodni

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Bolnice

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju