Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Ne ograničava se samo na područje Rijeke nego na sve osobe koje su ostavile traga u našem kraju.
Pravila foruma
Teme otvarate tako da prvo napišete prezime osobe a onda ime , nakon toga poželjno je da stavite godinu rođenja i smrti te zanimanje. Primjer "Kobler Giovanni (1811.-1893.) -povjesničar ".
Unutar rubrike imate forumsku tražilicu ili pri dnu foruma Google tražilicu .
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4958
Teme: 173
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 18.11.2018, 14:03

Braća Branchetta -Antonio (1831-1916) tvorničar, suvlasnik tvornice šešira i brat don Costantino (1835.-1908.). Ostavili su 500.000 kruna za izgradnju Ubožnice u Rijeci (danas Medicinski fakultet).

Slika

Iz naše teme Rijeka-što je bilo nekad i što je sad
Nekad dom ubožnice, sada medicinski fakultet.
Evo kako je to bilo...
Zgrada predstavlja donaciju braće Branchetta, Antonia i don Costantina, bogatih riječkih trgovaca, koji su gradu ponudili namjensku donaciju kojom bi se izgradio novi suvremeni Dom ubožnice (čije su se dotadašnje prostorije pokazale skučenim).

Ideja da se riješi problem bolnice izgradnjom novog Doma ubožnice bila je jedinstvena prilika da braća (koji su bili neoženjeni, i nisu imali kome od potomstva zavještati toliko nasljedstvo) iskažu svoju darežljivost i patriotizam prema gradu Rijeci. Donatori Antonio i don Costantino odlučili su da još za života korisno usmjere svoju donaciju za konkretne potrebe Rijeke pa su 29. kolovoza 1903. ponudili općini iznos od 460.000 kruna potreban za izgradnju novog Doma ubožnice i kapele, u kojoj se preciziraju obostrana prava i obaveze. Zaključeno je da će novi Dom ubožnice dobiti ime "Braća Branchetta" misleći i na njihovog brata Giacoma.

Nakon useljenja u Dom ubožnice 1908. postavljena je kamena ploča na kojoj su uz memorijalni natpis uklesana u visokom reljefu poprsja Antonia i don Costantina Branchette. Ploča je sačuvana i danas se nalazi na ulazu u zgradu Medicinskog fakulteta.

(korišteni materijali prof. dr. Radmile Matejčić i dr. Marijana Matejčića)

osmrtnica koju je Antonio Branchetta dao za svog brata Don Costantina:
Don Costantino Branchetta.jpg
Don Costantino Branchetta.jpg (99.03 KiB) Pogledano 3503 puta


Iz naše teme Iz našeg kraja, priče i legende
JOŠ MALO O BRAĆI BRANCHETTA

Šeširđije koji su sagradili Medicinski fakultet

Ulicu braća Brancheta građani vezuju uz zgradu Medicinskog fakulteta što se ondje nalazi, i na pravom su tragu, jer je upravo zahvaljujući braći Branchetta ova impozantna secesijska građevina i nastala. No, prezime Branchetta seže dublje u riječku povijest, prije izgradnje zgrade današnjeg Medicinskog fakulteta i počinje s dolaskom šeširđije Giacoma Branchette u Rijeku.

Ovaj poduzetni Goričan u Rijeci je 1845. godine otvorio klobučarski obrt koji je kasnije proširio na cijelu Hrvatsku opskrbljujući onodobne modno osviještene Hrvate šeširima uvezenim Engleske, Francuske i Paname. U obiteljski biznis kasnije su se uključili Giacomovi sinovi – Antonio, Giacomo i Costantino da bi poslije očeve smrti svojom radinošću stekli veliki kapital. Kada je brat Giacomo umro, a obiteljsko poduzeće likvidirano, kapital braće Antonia i Costantina, koji je u međuvremenu postao svećenikom, premašivao je milijun kruna.

Imućni neženje prepoznali su svoju priliku da dokažu svoje dobročinstvo i patriotizam u pomaganju izgradnje ubožnice, obzirom da su već početkom 19. stoljeća prostorije ubožnice u današnjoj Ciottinoj ulici postale skučene, pa su Antonio i Costantino Branchetta 29. kolovoza 1903. godine ponudili namjensku donaciju u visini od 460 tisuća kruna.

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#2  PostPostao/la kumpanjero » 25.12.2022, 20:26

branchetta.jpeg

la bilancia, 1907.

prijevod ugrubo:

prošlo je već 4 godine otkad je umro u ovom gradu trgovac giacomo branchetta.

par tjedana nakon što je umro njegov brat giovanni je gradom proširio pamflet kojim je optužio svog brata costantina, svećenika izvan službe, da je napisao lažnu oporuku i da ju je predstavio na riječkom sudu. međutim, s obzirom da nije mogao to dokazati, branchettu je sud kaznio s globom od 300 kruna. ovu je osudu potvrdio i sud u budimpešti.

///

na ploči pred medicinskim faksom su constantino i antonio. jel netko zna tko je giovanni branchetta?

moguće je da su braća branchetta donirali lovu za izgradnju ubožnice kako bi obranili čast okaljanu optužbom da je costantino falsificirao tatinu oporuku.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 25.12.2022, 23:48

Giacomo Branchetta - OTAC
sin Giovanni Branchetta - Nedostaju podaci treba pogledat grobnicu na Kozali.
sin ANTONIO BRANCHETTA (Rijeka, 1831. – 1916.)
sin COSTANTINO BRANCHETTA (Rijeka, 1835. – 1908.)

A Giovanni kojeg tražiš, bilo ih je mnogo u toj obitelji.

Ima tu tekst o obitelji Branchetta. No dosta ga je teško pratit.
TRI STOLJEĆA RIJEČKIH BRANCHETTA
Amir Muzur


Otvorio sam temu o zgradi.
1903.Ubožnica braće Branchetta- RICOVERO BRANCHETTA Banderovo
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#4  PostPostao/la kumpanjero » 25.12.2022, 23:55

Adamić napisao:Giacomo Branchetta - OTAC
sin Giovanni Branchetta - Nedostaju podaci treba pogledat grobnicu na Kozali.
sin ANTONIO BRANCHETTA (Rijeka, 1831. – 1916.)
sin COSTANTINO BRANCHETTA (Rijeka, 1835. – 1908.)

Ima tu tekst o obitelji Branchetta. No dosta ga je teško pratit.
TRI STOLJEĆA RIJEČKIH BRANCHETTA
Amir Muzur


Otvorio sam temu o zgradi.
1903.Ubožnica braće Branchetta- RICOVERO BRANCHETTA Banderovo


tekst iz sušačke revije, barem dio koji je dostupan online, nažalost ne govori o 20. stoljeću niti spominje tog giovannija...

čini mi se možda da je novinar u članku možda pomiješao imena, pa da je brata giacomo-a, koji je optužio costantina, nazvao giovanni.

ako je doista riječ o tom trećem bratu, to objašnjava i zašto njega nema na spomen ploči pred medicinskim faksom.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#5  PostPostao/la Adamić » 26.12.2022, 00:03

Budem otišao do groblja Kozala i poslikao njihovu grobnicu. Barem ćemo možda vremenski moći odrediti osobu iz 20 st. koja pripada članku iz 1907. .
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#6  PostPostao/la kumpanjero » 26.12.2022, 12:27

Adamić napisao:Budem otišao do groblja Kozala i poslikao njihovu grobnicu. Barem ćemo možda vremenski moći odrediti osobu iz 20 st. koja pripada članku iz 1907. .

super, vidim da i radmila matejcic govori o tome da se 1903. pod braćom mislilo na 3 brata (giacomo je umro prvi):

29.8.1903. su ponudili 460 tisuca kruna za izgradnju uboznice.

18.9.1903. se odlucilo da ce uboznica dobiti ime brace branchetta “misleci i na njihova brata giacoma” - matejcic ne objasnjava zasto 1908. na ploci nije i giacomo, moja hipoteza je da je to giovanni iz clanka, koji je optuzio constantina da je falsificirao tatinu oporuku, ali na sudu to nije uspio dokazati.

…ali mozda samo fantaziram :)

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#7  PostPostao/la Adamić » 26.12.2022, 17:00

Evo bio danas na groblju Kozala. Grobnica Branchetta nalazi se među grobnicama poznatih Riječana. Slabo se vide nadgrobne ploče a nije moguće doći bliže.

Familija Branchetta ( fiumanski izgovor Branketa)


Po meni članak iz La bilancia, nije iz 1907. nego 1908. ? Možeš to nakekako provjeriti ? Jer onda stoji priča da je Giovanni 1908. nakon smrti Constantina , optužio svojeg brata Constantina da je napisao lažnu oporuku.

Giacomo Branchetta - OTAC

sin COSTANTINO BRANCHETTA (Rijeka, 1835. – 1908.) :potvrda:
sin ANTONIO BRANCHETTA (Rijeka, 1831. – 1916.) :potvrda:
sin Giovanni Branchetta - ( Rijeka, 1846.-1920.) :potvrda:

Zanimljive informacije.
I navodno s njima je pokopana i vjerna sluskinja prema njihovoj zelji.

Branchette su u ugovoru s Općinom tražili su isplatu godišnje kamate od 3,5% na donirani iznos, kao i brigu "na vijeke vjekova" za njihov grob na Kozali. Međutim, čak i ako donatori i dobročinitelji imaju na krajičku
svoje pameti zamisao o kupnji mjesta u rajskom parteru, ili o besmrtnosti imena ugraviranog na mramornoj ploči, čak i ako je njihov čin drukčijega motiva od deklariranog, ne gubi ništa od plemenitosti, a naša zahvalnost ništa od svoje trajnosti. Izvor članak Amir Muzur, 50. obljetnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (.2005.)

Famiglia Giacomo Branchetta (1).jpg
Famiglia Giacomo Branchetta (1).jpg (349.58 KiB) Pogledano 1668 puta

Famiglia Giacomo  Branchetta  (2).jpg
Famiglia Giacomo Branchetta (2).jpg (251.34 KiB) Pogledano 1669 puta

Famiglia Giacomo Branchetta (3).jpg
Famiglia Giacomo Branchetta (3).jpg (110.15 KiB) Pogledano 1668 puta
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#8  PostPostao/la Adamić » 26.12.2022, 17:37

Ovo su sve grobnice. Vidljivost je slaba.Možda izblizine bi se dalo bolje pročitat ali lokot je.

20221226_141921.jpg
20221226_141921.jpg (128.33 KiB) Pogledano 1664 puta

COSTANTINO BRANCHETTA
20221226_141928.jpg
20221226_141928.jpg (114.03 KiB) Pogledano 1664 puta

20221226_141933.jpg
20221226_141933.jpg (106.11 KiB) Pogledano 1664 puta

20221226_141958.jpg
20221226_141958.jpg (185.75 KiB) Pogledano 1664 puta

20221226_142004.jpg
20221226_142004.jpg (104.25 KiB) Pogledano 1664 puta

Giacomo  Branchetta.jpg
Giacomo Branchetta.jpg (128.18 KiB) Pogledano 1664 puta

Giacomo Branchetta
Giovanni Branchetta.jpg
Giovanni Branchetta.jpg (91.6 KiB) Pogledano 1664 puta

Giovanni Branchetta
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#9  PostPostao/la kumpanjero » 26.12.2022, 21:10

članak je sigurno iz listopada 1907. - članak kaže da se optužba desila par tjedana nakon smrti giacoma, 1903. godine.

moja hipoteza je da su bila 4 sina:

tata giacomo je umro 1871. i imao je 4 sina:

istoimenog giacoma koji je umro 1903. godine, svećenika constantina koji je umro 1908. godine, antonija koji je umro 1916. godine i giovannija koji je umro 1920. godine.

giovanni je optužio constantina 1903. godine da je falsificirao oporuku najstarijeg brata, a iduće godine su constantino i antonio odlučili darovati lovu za izgradnju ubožnice. ne znam da li je to bilo prije ili poslije optužnice, ali vrlo vjerojatno bi se to informacija dala pronaći u "la bilancia" iz 1903. jer kaže članak koji sam gore objavio da su već o tom slučaju pisali ranije.

giovanni očito nije bio za to da se lova uloži u ubožnicu, pa nije dobio nit svoje mjesto na memorijalnoj ploči, a ni 1907. na trećoj instanci suda u budimpešti nije uspio dokazati da je constantino falsificirao oporuku.

neobično je da giacomo, čija je oporuka navodno bila falsificirana, nije na memorijalnoj ploči, ako je u oporuci stajalo da on lovu donira za izgradnju ubožnice.

zanimljivo je da je giovanni umro 1920. godine, tijekom d'annunzijeve okupacije, a prema registru d'annunzijevih legionara bila su 2 legionara iz rijeke čiji se otac zvao giovanni branchetta - ferruccio (1894. godište, dobrovoljac) i manlio (1899. godište, vojnik). manlio branchetta je bio i član consiglio nazionale-a koji je 1918. proglasio fiume talijanskom, ne znam jel to isti taj koji je bio legionar, jer imao je samo 19 godina u tom slučaju, možda je to premlada dob da uđe u consiglio, iako ako je iz ugledne obitelji, tko zna...

u svakom slučaju, nek se u raspravu uključi i amir muzur ako on zna više :-)

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#10  PostPostao/la kumpanjero » 26.12.2022, 21:41

ako je moja teorija točna, 4 brata: giacomo prvi umire, giovanni se buni da je constantino falsificirao njegovu oporuku, antonio i constantino daruju lovu za izgradnju ubožnice i oni su na ploči pred današnjim medicinskim faksom

23215719_10213778360588389_6125266186389931557_o.jpg

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#11  PostPostao/la Adamić » 26.12.2022, 21:44

Može bivši gradonačelnik Opatije neka se uključi. :piti:

Na stranicama Medicinskog faksa koliko vidim su mu maknuli slike i povijest zgrade. Ažurirano je u 3 mjesecu o 2022.

Složio bi se s tvojim mišljenjem. Pričekajmo još koju informaciju potvrde. :zastava:
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#12  PostPostao/la Adamić » 27.12.2022, 20:52

Stigao je brzi odgovor. :kava:

Poštovani ,

ono malo što znam o Branchettama objavljeno je u članku u „Sušačkoj reviji“ (prilažem ga ovoj poruci). U njemu se vidi da je zaista riječ o četvero braće: najmlađi, Giovanni, naslijedio je posao kada su se dvojica braće već bila povukla (Antonio i svećenik Costantino – dvojica s ploče pred Medicinskim fakultetom), a jedan umro (Giacomo). Moguće je da dvojica donatora nisu bila u dobrim odnosima s Giovannijem, s kojim onda nisu niti ušla u doniranje novca Općini.

Srdačno,
Amir Muzur


Tri stoljeća riječkih Branchetta: genealoški pabirci

Amir Muzur


Početak XVIII. stoljeća za Rijeku nije bio osobito obećavajući: premda je prethodni vijek gradu donio i isusovačku gimnaziju, dubrovački konzulat i prve Obersnele, rane 1700-te obilježene su prvenstveno strahom od antraksa, boginja i kuge, a gospodarski polet postat će naslutiv tek stjecanjem statusa slobodne luke 1719. i otvaranjem Karolinske ceste 1728., najavljujući osnivanje rafinerije šećera, širenje grada izvan zidina i druga poznata zbivanja u drugoj polovini XVIII. stoljeća.
Dok optimizam još, dakle, nije imao osnova, u vrijeme kada Rijeku nastavaju Pilepići, Margani, Lenci i Mihići, a o njihovom zdravlju brinu protofizik Giuseppe Rochi i njegov sekundarij Felice Bartol Barcich, među njih se doseljava stanoviti Mario Branchetta (rođen oko 1690., umro u Rijeci 1741.) i 20. siječnja 1715. ženi Elenom Ciganich. Odakle je Mario stigao – ne znamo, premda se „kuća Branchetta“, nasljednika brijača Tommasa, spominje još u XVI. i XVII. stoljeću u Bologni. U svakom slučaju, prva žena, Riječanka, podarit će mu još iste godine kćer Cattarinu (koja će, doduše, godinu dana kasnije umrijeti, pa će i sljedeće dijete, rođeno 1716., nositi isto ime), 1719. sina Michelea Antonija i 1722. opet kćerku, Antoniju Elenu. Izmorena, možda, tom navalom djece, Elena 1725. umire, a Mario Branchetta (u matičnim knjigama tituliran kao „padrone“, tj. „gosp(od)ar“) već 1726. ženi Mariju Anu Moysé (zvanu „Marijanca“, iz roda koji će sredinom XIX. stoljeća dati i jednog riječkog kirurga) koja će mu 1727. roditi još jednu kćer, Mariju Francescu. No prvi riječki Branchetta sa ženama zaista ima peh: i druga žena, Marija, umire mu već 1729., samo tri godine nakon sklapanja braka. Pun ljubavi i očito još uvijek neutažene želje za potomstvom, Mario se već iste godine ženi po treći put, i to Cattarinom: možda sada već s predrasudom prema Riječankama, treću ženu („treća – sreća“) traži i vjenčava izvan Rijeke. S njome će dobiti još najmanje četvero djece – Antonija (1730.), Matteu (1731.-1742.), Mariju (1733.) i Giovannija (oko 1734.).
Antonio se 1767. vjenčao Katarinom Dubrešić, kćerkom Grobničana Andrije. Sin Antonija i Katarine, Francesco (r. 1766. ili 1767., umro od apopleksije 1824.), oženit će Mattheu (1774.-1836.; podlegla astmi) i s njome imati sina Pietra (1800.-1849.). Vjenčavši Mariju Čohar (Zohar) 1829., Pietro će imati djecu Antonija Giovannija Pietra (rođen 1830., umro iste godine), Mariju Domenicu (rođena 1831., doživjela 14 mjeseci) i Mariju Agnese (rođena 1833., umrla nakon 11 mjeseci): možda da izbjegne riječke uroke, posljednjeg sina Faustina predao je na krštenje opatu Franji Livaku u opatijski Sv. Jakov 1834.
Drugi sin Marija i Cattarine Branchetta, Giovanni, prvi puta se, 1765., vjenčao Jelenom Božić, kćerkom Valentina. S njome je imao sina Antonija (rođen 1771. ili 1774.,), a, kada je Jelena umrla 1774., oženio se po drugi puta, 1775., Marijom Deponis. Antonio će sa ženom Mattheom imati petero djece – Giovannija (1798.-1804.), Giacoma, još jednog Giovannija, Giuseppea i Antoniju (1812.-1878.) – a umrijet će 1845., u bolnici na današnjoj adresi F. La Guardia 1, od „iscrpljenosti“.
Giovanni (1805.-1851.) – sada već praunuk Marija Branchette s početka naše (riječke) priče – postat će krojač: u prvom braku, s Aloysijom Croce (r. 1813.), imat će Giovannija (r. 1833.), Ivanu Santu (r. 1833.), Giulianu Natalinu (r. 1835.), Giovannu Antoniju (r. 1836.) i Cattarinu (r. 1837., umrla iste godine). Posljednja kćer Cattarina stajat će glave i majku koja je umrla sedam dana prije kćeri preuranjeno je porodivši listopada 1837.: djevojčici nije mogla pomoći ni kuma – strina Maddalena. Giovanniju nije preostalo drugo do li da se vjenča po drugi put, i to Marijom Zazanich, s kojom će, pak, imati Giovannu (r. 1839.), Pasqualinu (r. 1841.) i Giuseppea (1845.-1846.) koji će doživjeti tek 14 mjeseci. I sam Giovanni umrijet će mlad, u 46. godini, od tuberkuloze pluća.
Brat Giovannija i drugi praunuk Marija, Giuseppe (1809.-1873.), bavit će se zanatom koji će proslaviti riječke Branchette – izrađivanjem pokrivala za glavu – a oženit će 1834. Maddalenu Capudi i s njome imati ni manje ni više nego devetero djece: Vincenta (koji je, rođen 1835., poživio tek tri sata), Nataliju Giovannu Inocenziju (r. 1835., udatu 1857. za Napoleonea Gilija, brijača i krojačkog sina Stefana iz Pesara kraj San Marina), Luigija Pietra Paola (1837.-1839., umro sa 15 mjeseci), Aristidea (r. 1838.), Antoniju (r. 1840.; možda kasnija žena rođaka Ferdinanda i majka Emme, r. 1866.), Giulianu (1841.-1847., umrla od dizenterije), Alberta (1842.-1844., umro sa 22 mjeseca), Angela (1843.-1865., podlegao plućnoj tuberkulozi kao i njegov stric Giovanni) i Giuseppea (rođen 1846., umro iste godine).
Treći praunuk rodonačelnika Marija, Giacomo (1803.-1871.), nama je najzanimljiviji, budući da je otac braće koja će trajno zadužiti svoj grad i izdignuti ime Branchetta iz uspješnog, ali ipak tek porodičnog poduzetništva. Giacomo živi u vrijeme kada se Rijeka, nakon napoleonskih ratova, skrasila pod austrijskom upravom i kada se, nakon pokretanja tvornice papira i plinare, polako priprema drugi gospodarski uzlet grada koji će konačno nastupiti poslije 1870-ih. Oko 1857., Giacomo stanuje na adresi Korzo 15 (na mjestu sadašnje robne kuće), a u vlasništvu porodice oko 1872.-1874. su i zgrade Korzo 39, Korzo 21 (Antonio, oko 1901.) i druge. U braku s Antonijom Cretich (1812-1878.; Kretiči su slovenski doseljenici u Rijeku, izvorno prijevoznici, a kasnije ugledni trgovci ), Giacomo dobiva četvero sinova – Antonija Baldasara (1831.-1916.), Costantina (1835.-1908.), Giacoma (1843.-1895.) i Giovannija (1846.-1920.).
Proizvodnja odnosno uvoz cilindara i slamnatih šešira iz Francuske, Engleske i Paname, a osobito njihova prodaja diljem Austrije, Mađarske i Hrvatske, donio je Giacomu znatan imetak. Nakon očeve smrti braća su nastavila i unaprijedila posao. Neoženjeni i bez potomaka, palo im je na pamet da ostave svoj imetak općini, ali su se na konkretan korak odlučili godinama kasnije. Kad je već bio umro brat Giacomo, a Antonio i Costantino, svećenik tršćanske biskupije, povukli se iz poslova, ponudili su Rijeci 29. kolovoza 1903. donaciju od 460 tisuća kruna pod uvjetom da se suma iskoristi za izgradnju nove ubožnice. Gradonačelnik Francesco Vio (1863.-1954.; gradonačelnik 1901.-1913.) je donaciju prihvatio i formalizirao ugovorom koji diktira davanje imena ubožnici po braći Branchetta i druge stavke. Listopada iste godine, Općina otkupljuje nešto više od 3600 m2 terena od Riječkog radničkog udruženja, lociranog u predjelu Nad lazaret, kojim se zaokružuje susjedno općinsko zemljište izdvojeno za gradnju. Na natječaj za projekt građevine, objavljen u studenom 1903., stiglo je devet projekata, od kojih je kao najbolji odabran Aria e luce mladog riječkog arhitekta Carla Pergolija, školovanog u Veneciji. Već 1904. gradnja je mogla početi, u izvedbi građevinskog poduzeća drugog riječkog arhitekta, Francesca Mattiassija. Na kostur od armiranog betona dodavan je kamen za prizemlje i prvi kat, a opeka za gornje katove. Kao i u naše vrijeme, našlo se sijaset vrlih i dobronamjernih građana koji su odmah znali da se radi o propalom poslu, da je otkupljeni teren prevelik i stjenovit pa stoga neprikladan i preskup. Na žalost zlobnika, zgrada je dobro napredovala, premda su troškovi premašili prvobitne procjene, pa su braća Branchetta zakladi dodala još 90 tisuća kruna. Kad se već gradnja ubožnice približavala kraju, pojavio se prijedlog Antonija Grossicha da se u zgradu, uz nadogradnju, preseli bolnica, a da se ubožnica izgradi na drugom mjestu, ali to braća Branchetta nisu dozvolila. Premda je krov postavljen već 1905., unutrašnje se uređenje zgrade odužilo, pa je ubožnica otvorena tek 1908. Kada je napokon primila štićenike, ponudila im je odvojene odjele za 70 muškaraca, 70 žena, 30 dječaka i 30 djevojčica. U današnjoj Predavaonici 1 bila je kuhinja, u Predavaonici 2 kapela, a u zgradi su još bile locirane i sobe za administraciju, za bolesne i stan za ravnatelja. Do zgrade je vodila aleja kestenova, a oko nje bio je park s radionicama i gospodarskim objektima. Danas se od „zraka i svjetla“ u unutrašnjosti glavne zgrade može malo doživjeti: preinake početkom XXI. stoljeća izbrisale su bit Pergolijeve zamisli u prilog većih kapaciteta i nove tehnologije.
Motivi dobročinitelja nisu uvijek nesebični: i ovi naši simpatični Branchette u ugovoru s Općinom tražili su isplatu godišnje kamate od 3,5 % na donirani iznos, kao i brigu "na vijeke vjekova" za njihov grob na Kozali. Međutim, čak i ako je njegov čin drugačijega motiva od deklariranog, cilj onoga koji daje time ne gubi ništa od plemenitosti a zahvalnost onoga koji prima ne bi trebala gubiti ništa od svoje trajnosti.
Kako to već biva u ovim našim, „povišću pritrujenim“, krajevima, ustanova je promijenila ime svaki puta kada se mijenjala granica: Istituto Generale dei Poveri (1880.-1924.), Pia casa di ricovero fratelli Branchetta (1924.-1945.), Istituto Branchetta/Zavod Branchetta (1946.-1948.), Casa del bambino Branchetta/Dječji dom Branchetta (1949.), Casa del vecchio Branchetta/Starački dom Branchetta (1949.), Casa del bambino/Dječji dom „Niko Katunar“ (1950.-1955.), da bi, kako je opće poznato, “pretklinička zgrada” novog Medicinskog fakulteta bila otvorena predavanjem anatoma Zdenka Križana 4. studenoga 1957., pod naslovom “O simetriji i asimetrijama čovječjeg tijela” (baš kao što je jedan anatom – Drago Perović – održao 1918. inauguralno predavanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu).
Ne baš zaslugom riječkih mecena, Branchette su se u međuvremenu ipak razmnožili u našim krajevima, pa se 1894. rađaju Anna, kći Giorgia i Antonije r. Baričevac; Rudolf, sin Giovannija i Helene Dreschel s Dolca; 1896. Carlo i Diodato; 1899., na Voloskom, Manlio; 1911., u Trstu, Maria Lea i Iris; 1914. Antonio, 1917. Giulianna i Maria; 1925. Mario itd., itd. Naravno, Branchetta ima i na većim udaljenostima: u SAD-u, kamo su iz Italije iselili još u XIX. stoljeću, Frank (r. 1884.) i Prospera (r. 1895.) imali su Caesara (r. 1922.), Ernesta (r. 1924.) i Stevea (r. 1932.); John (r. 1893.) i Mary (r. 1896.) Johna (r. 1925.); a Domenico (r. 1887. u mjestu Barrea u Italiji, odakle je emigrirao 1899.) i Angela (r. 1892.) odgojili su Laurie (r. 1913.), Edith (r. 1915.) i Jamesa. Fulvia Branchetta, kćer Marija i Annemarije Biasutti, živi u Bologni i publicira o povijesti arhitekture; Antonio Branchetta (1927.-2008.) živio je u Montréalu, a Elisa Branchetta još 1915. umrla u Ferrari. Neka Giuliana Branchetta pretplatila se prosinca 2008. na list izbjeglih Talijana Difesa Adriatica, a u grobnici na Kozali pokopana je i Giuseppina Branchetta r. Gerl (1892.-1918.).
Kada predstavnici današnjih generacija studenata, tradicijom i tvrdokornošću upravâ uvučeni u obvezatni ritual o svakogodišnjim Danima Medicinskog fakulteta, odlože buket u impozantnu grobnicu Branchetta na Kozali, ne mogu ostati ravnodušni prema tom činu i tim kostima: na kraju krajeva, današnji tajkuni nude toliko različit uzor da čovjek ne može a da ne (p)ostane laudator temporis acti i zaljubi se još jednom u vlastiti grad.
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#13  PostPostao/la kumpanjero » 29.12.2022, 14:01

super, rijeseno :)

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#14  PostPostao/la kumpanjero » 29.12.2022, 14:48

"Giacomo dobiva četvero sinova – Antonija Baldasara (1831.-1916.), Costantina (1835.-1908.), Giacoma (1843.-1895.) i Giovannija (1846.-1920.)."

Sin Giacomo je prema novinskom članku umro 4 godine prije pisanja članka, to bi znači bilo 1903. godine, to bi se moglo provjeriti i na Kozali na ploči grobnice.

Avatar korisnika
kumpanjero
Volim grad koji teče !
Volim grad koji teče !
 
Postovi: 95
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Branchetta Antonio i Costantino trgovci i dobrotvori

Post broj:#15  PostPostao/la kumpanjero » 29.12.2022, 16:42

zanimljivo je da ni radmila matejčić u svojoj knjizi ni amir muzur u članku "zaklada braće branchetta" (povodom 50. obljetnice medicinskog faksa) ne spominju da su bila 4 brata, nego 3.

najmlađi se brat giovanni se nije slagao s donacijom, a on je, čini se, imao 2 sina.

osim toga, na stranici rijekaheritage pogrešno piše da je poprsje giacomoa uklesano na memorijalnoj ploči, napisana su i uklesana samo imena i poprsja antonija i constantina.

piše amir muzur:

"Kao u neku bajku, na ovome mjestu u našu pripovijest ulaze trojica braće – Giacomo, Antonio (1831. – 1916.) i Costantino Branchetta. Njihov je otac, Giacomo, stigao iz Gorice u Rijeku još 1845. i obogatio se uvozeći cilindre i slamnate šešire iz Francuske, Engleske i Paname, i prodajući ih diljem Austrije, Mađarske i Hrvatske. Nakon očeve smrti braća su nastavila i unaprijedila posao. Neoženjeni i bez potomaka, palo im je na pamet da ostave svoj imetak općini, ali su se na konkretan korak odlučili godinama poslije. Kad je već bio umro brat Giacomo, a Antonio i Costantino, svećenik tršćanske biskupije, povukli se iz poslova, ponudili su Rijeci 29. kolovoza 1903. donaciju od 460 tisuća kruna pod uvjetom da se svota iskoristi za izgradnju nove ubožnice."

kad bismo saznali je li giovanni optužio constantina za falsifikaciju oporuke prije ili poslije odluke o donaciji, onda bi bilo i jasnije je li donacija izvršena iz čiste finantropije ili su postojali i neki drugi razlozi, npr. obrana vlastite časti i izvlačenje od odluke suda. u svakom slučaju je neobično da su tražili kamate na svoju donaciju i da su se odbili prijedlog da ta zgrada postane bolnica (što je prema antoniju grossichu tada bilo potrebnije gradu) nego su inzistirali da to bude ubožnica.

a možda su antonio i constantino jednostavno bili dobričine, a giovanni je bio jalni mlađi brat. :-)

Sljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Osobe

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost