U ovoj temi govorimo o značajnoj osobi našeg pomorstva. Tekst je napisan prema nekrologu iz Novog lista 1925. godine, dakle prema riječima ljudi koji su bili njegovi suvremenici i koji su ga poznavali.
Žiga Kopajtić – Bakar 6. travanj 1853. – Rim 25. travanj 1925,
Telegrafska vijest koja je stigla iz Rima u Sušak 25. travnja 1925. god glasila je:
„Danas u 7 sati ujutro, umro je nenadano u Rimu, u hotelu „Massimo D'Azeglio“, g. Žiga Kopajtić, predsjednik „Jadranske Plovidbe d.d.“. Banke i štedionice za Primorje, itd.“
Tko je bio Žiga Kopajtić?
Žiga Kopajtić rodio se u Bakru 1853. god. Kao sin ugledne i tradicionalno pomorske i brodovlasničke obitelji, već u ranoj mladosti opredijelio se za pomorstvo.
Nautičku naobrazbu dobio je na jedinoj tadašnjoj nautičkoj školi u Rijeci. Svršivši nauke, u svojoj 21 godini, pošao je na more i proveo nekoliko godina kao zapovjednik broda, upoznavši pomorski život, njegove teškoće i pomorsku organizaciju u praksi.
Nakon nekoliko godina plovidbe u kojima je upoznao sve europske luke i obalu, odlučio je napustiti karijeru moreplovca i posvetiti se brodarstvu.
To je bilo 1880ih, kada se je još vodila borba između jedrenjaka i parobroda. Naši pomorci tada su još bili vjerni jedrenjacima, ali odlika Žige bila je pronicavost te je shvatio tada da su jedrenjaci izgubili bitku pred pogonom na paru.
Nakon što je naslijeđenim kapitalom koji je uvećao, proveo nekoliko godina u trgovini, osnovao je 1884. god. u Rijeci, zajedno s kapetanom Matom Švrljugom i još nekoliko pomoraca, parobrodarsko društvo „M. Švrljuga i drugovi“. Time je udario temelj početku parobrodarstva u našim krajevima.
Parobrodarsko društvo „M. Švrljuga i dr.“, napredovalo je dobro unatoč skromnom parku, kada mu je iznenada zaprijetila opasnost od Mađara kod kojih se probudila ambicija da postanu pomorski narod.
Mađarski ministar trgovine Baross počeo je ozbiljno raditi na osnivanju jednog mađarskog parobrodarskog društva za obalnu plovidbu, sa sjedištem u Rijeci.
Kopajtić je shvatio da bi ostvarenje ovog mađarskog nauma u korijenu presjeklo svaku mogućnost razvoja i prosperiteta našeg parobrodarstva, osobito na Gornjem Jadranu. Da bi omeo ovu Barossevu nakanu, proveo je fuziju riječkog parobrodarskog društva „M. Švrljuga i dr.“ sa senjskim društvom „Krajač i dr.“ te je tako stvorio društvo s relativno dobrim parkom od 11 parobroda, koje je tako imalo preduvjete da uspješno konkurira mađarskom društvu pa čak i da konkurencijom utuče to buduće čisto mađarsko društvo.
Kada je Baross uvidio da su zbog fuzije hrvatskih parobrodarskih društva izgledi za uspjeh mađarskog parobrodarskog društva slabi na Gornjem Jadranu, ponudio je hrvatskom društvu kompromis, koji je nastojanjem Kopajtića prihvaćen.
Taj kompromis se sastojao u tome da je mađarskoj data formalna koncesija u nazivu novoosnovanog društva koje se prozvalo „Ugarsko-hrvatsko dioničko parobrodarsko društvo“.
Društvo je tom koncesijom sebi osiguralo trajnu budućnost i razvitak jer si je osiguralo državnu subvenciju, prijevoz pošte i druge pogodnosti a da u stvari nije prestalo biti hrvatskim društvom, u svom cijelom sastavu.
Da se nije pristalo na tu formalnu koncesiju s Mađarima, ne samo da bi izgubili sve svoje prednosti nego bi ipak došlo do osnutka čisto mađarskog obalnog parobrodarskog društva, koje bi bilo bogato subvencionirano i na sve moguće načine u prednosti, te gurano od mađarske vlasti, što bi u konačnici značilo kraj našeg parobrodarskog društva. To je bila realnost tadašnjeg političkog stanja i Kopajtić je napravio najbolje što je mogao.
„Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo“ osnovano je 1891. god. Od samog osnutka Kopajtić je svojom neumornom energijom i organizacijskim talentom rukovodio sudbinom društva.
U početku je bio aktivan član izvršnog odbora tog parobrodarskog društva, a od 1901. god njegov predsjednik (prema kratkoj vijesti iz novina "Naša sloga" od 25.rujna 1898., predsjednik je postao 1898.-op. Vežičanka).
Na dužnosti predsjednika je ostao sve do trenutka kad je „Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo“ ušlo u sastav „Jadranske plovidbe d.d.“ 1922. god. Kopajtić je bio tada izabran za predsjednika "Jadranske plovidbe".
1925. godine u trenutku kada je preminuo Žiga Kopajtić „Jadranska plovidba d.d.“ je raspolagala s parkom od 80 parobroda (28000 tona sveukupno) – (podatak iz Novog lista 1925.god.)
Kopajtić je bio čovjek velike životne energije koji je stekao golemo iskustvo u pomorstvu i brodogradnji. Započeo je osnutkom društva „M. Švrljuga i dr.“ sa 6 parobroda, zatim je došao na čelo „Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva“ kada je ono raspolagalo sa svega 11 parobroda. To isto društvo je uveo u koncern „Jadranske plovidbe“, kada je ono imalo 45 parobroda male plovidbe s ukupnom tonažom od 17000 tona.
Kopajtić se nije ograničio samo na organizaciju naše male obalne plovidbe, već je istodobno radio na obnovi naše duge plovidbe. U tu svrhu osnovao je 1893. god. društvo „S.Kopajtić i dr.“ koje je 1896.god. sa svoja 4 parobroda – „Rečina“, „Dunav“, „Azov“ i „Triglav“, ušlo u sastav „Ugarsko- hrv. parobrodarsko društvo za slobodnu plovidbu“ kojem je Kopajtić bio prvi predsjednik, i iz kojega je nikla „Prekomorska Plovidba d.d.“.
Pored toga, Kopajtić je intenzivno radio na tome da Rijeka, centar naše navigacije, dobije svoje brodogradilište, pa je njegovim nastojanjem došlo do osnutka „Društva za dokovanje parobroda“, koje je isposlovalo da je Kielsko brodogradilište „Howaldtswerke“, godine 1893. u Rijeci izgradilo svoju ekspozituru.
Žiga Kopajtić bio je svestrani i obrazovan pomorac koji je pratio svaku djelatnost na polju pomorstva u Europi, kod svih vodećih nacija i u svim velikim europskim lukama.
Bio je stručnjak u tehnici, organizaciji i ekonomiji pomorstva, te je bio poznat i izvan naše domovine. Bio je ekspert za pomorstvo u mađarskom ministarstvu prometa i assesore marittimo kod Pomorske uprave u Rijeci.
Kopajtić je imao značajnu ulogu u organizaciji i djelatnosti bankarstva u Primorju. Bio je dugogodišnji predsjednik „Banke i štedione za Primorje“; bio je predsjednik banke „Banca Fiumana“, član trgovačke komore u Rijeci, kao i dopisni član zagrebačke trgovačko-obrtničke komore.