Post broj:#3 
Postao/la edotijan » 3.10.2014, 07:50
PROJEKTANT SAVANNAHA
Orfeo Tićac
Kako je Erazmo još za školovanja i pokazanog inteodlučio ostati u SAD-u pa se 1924. iskrcao s parobroda Zvir, na koji se ukrcao kao kadet.
Pred nešto više od stotinu godina u Žurkovu se 20. svibnja 1904. rodio Erazmo Tićac. Mladost i školovanje proveo je u Žurkovu, Kostreni i Bakru. Uspješnu karijeru i ime poznatog pomorskog arhitekta i brodograđevnog inženjera stekao je u Sjedinjenim Američkim Državama.
Erazmo potječe iz poznatih kostrenskih pomoračkih obitelji Tićac i Krtica. Otac Julije nije slijedio svoje pradjedove, djedove, oca i brata u kapetanskom zvanju, već je radio u tadašnjim upravnim službama Austro-Ugarske Monarhije. Zadnja dužnost bila mu je općinskog bilježnika i blagajnika u Lokvama u Gorskom kotaru. Majka Marija (rođena Krtica) bila je također iz poznate kapetanske obitelji Krtica. Tuberkuloza, tada opaka bolest, u mladim je godinama svladala oca Julija pa je Erazma i kćerku Ladislavu u vrlo teškim uslovima odgojila udovica Marija, za tadašnje prilike vrlo načitana žena koja je, iako neškolovana, govorila još njemački i talijanski jezik. Erazmo kao odličan đak upisuje se u gimnaziju na Sušaku i Pomorsku školu u Bakru, koju pohađa za vrijeme talijanske okupacije nakon Prvog svjetskog rata. Zajedno sa svojim najvećim prijateljem Jurom Suzanićem, također odličnim đakom i iz isto tako siromašne obitelji iz Šodića, svakodnevno su se probijali kroz bodljikavu žicu
demarkacione linije kako bi iz Žurkova stigli u Bakar, prolazeći preko umejaka Raspelja i Svetog Kuzma, bez obzira na kišu, buru, snijeg i led ili jake vrućine.
U Pomorskoj školi maturirao je 1923. godine s odličnim uspjehom.
Već od najranije mladosti volio je more, a i što mu je drugo preostalo živjeći u Žurkovu gdje su mu pješčani žal i mala rivica zamjenjivali livadu ili vrt pred kućom. Vrlo rano pokazivao je veliku nadarenost i interes za gradnju brodova, pa je gotovo sve svoje slobodno vrijeme provodio u žurkovskom škveru gdje su se popravljali ribarski brodovi i gradile male brodice. Već se tada moglo vidjeti da ga to mnogo više interesira i privlači nego plovidba morima, odnosno poziv za koji se školovao. Izrađivao je male drvene barčice i brodice kojima su se on i Jura igrali u Žurkovu. Imao je sreću da je u škveru bio upravitelj poznati korčulanski brodograditelj u drvu Stijepo Bonvardo, kao i njegovi pomoćnici i poslovođe Nino Randić iz Vežice i Čeh Jozef Jambor. Od njih, posebno od Bonvarda, upijao je znanje, najčešće boravio u crtaoni i trasirnici sam radeći crteže za koje je Bonvardo znao kazati da su to crteži budućnosti.
Kada je u Žurkovu izgrađen motorni brod Kondor, ponos tadašnjih žurkovskih brodograditelja, Erazmo je pomno proučavao njegove nacrte, te je kao esnaestgodišnji dječak prema njemu izgradio model, s jedinom razlikom što je model umjesto motora pokretao mali parni stroj kojeg je također sam izgradio – od kotla, prenosnika do propelera i ložišta. Umjesto ugljena paru je u kotlu stvarala mala špiritjera. Plovio je taj brodić još dugo godina nakon Erazmova odlaska iz Žurkova, a kad je mama Mičica 1948. godine otišla u posjet u Ameriku sobom je ponijela i tog malog Kondora.
Osim što ga je zanimala gradnja i projektiranje brodova, Erazmo je bio i vrlo društven mladić, lijepo je pjevao i svirao gitaru i mandolinu. Mnogo je čitao, za što je imao i velike mogućnosti jer je u vlastitoj kući imao tada jednu od najbogatijih privatnih knjižnica u Kostreni.
Izvor: Sušačka Revija br 52.
Zadnja izmjena:
edotijan; 3.10.2014, 09:13; ukupno mijenjano 1 put/a.
