Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Valiani (Weiczen) Leo (1909-1999) novinar, pisac antifašista

Ne ograničava se samo na područje Rijeke nego na sve osobe koje su ostavile traga u našem kraju.
Pravila foruma
Teme otvarate tako da prvo napišete prezime osobe a onda ime , nakon toga poželjno je da stavite godinu rođenja i smrti te zanimanje. Primjer "Kobler Giovanni (1811.-1893.) -povjesničar ".
Unutar rubrike imate forumsku tražilicu ili pri dnu foruma Google tražilicu .
Avatar korisnika
Michele Maylender
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 60
Teme: 10
Pridružen: 3.2.2012, 21:57
Lokacija: Territorio Libero di Trieste

Valiani (Weiczen) Leo (1909-1999) novinar, pisac antifašista

Post broj:#1  PostPostao/la Michele Maylender » 11.2.2012, 15:35

LEO VALIANI (WEICZEN)

Leo Valiani rođen je 2.veljače 1909. godine u Rijeci kao Leo Weiczen, u obitelji riječkih Židova koji su se doselili iz Bosne. Nona sa majčine strane, Caterina Herzl, bila je sestrična drugog koljena Theodora Herzla, osnivača modernog cionizma.
Materinji jezik bio mu je njemački. Otac Adolf Weiczen bio je trgovac brašnom, zastupnik mlina u Bekescsabi. Od 1916. do 1919. je u Budimpešti, gdje uz njemački i talijanski počinje govoriti i mađarski. U toku svog dugog života, naučiti će još i engleski, francuski, španjolski, srpsko-hrvatski i ruski. U lipnju 1919. vraća se u Rijeku.

Godine nakon danuncijade ostaviti će snažan utisak na mladog Lea. Fašistički teror i nasilje kojima Weiczen prisustvuje, a koji će kulminirati 1922. protjerivanjem Zanelle i njegovih pristalica iz grada, učiniti će ga gorljivim antifašistom.

U interviewu „Io ragazzo nella Fiume di d'Annunzio“ reći će : „(...)postao sam antifašista već 1922. kao reakcija na fašistički skvadrizam koji se obrušio na socijalističku Cameru del lavoro, na Zanellinu vladu i njegove pristaše(...)“

„(...)sono diventato antifascista gia' nel 1922 per reazione allo squadrismo fascista che si accani' contro la Camera del Lavoro socialista e contro il governo e i seguaci di Zanella(...)“

Sa 16 godina ostaje bez oca, napušta gimnaziju te se zapošljava u Banca mobiliare di Fiume. Sa nepunih osamnaest, 1926., odlazi u Milano kako bi upoznao antifašiste okupljene oko časopisa „Quarto stato“, te se vraća u Rijeku sa propagandnim materijalom. 1927. talijanizira prezime u Valiani. 27.veljače 1928. je uhićen, 1929. zatvoren na otok Ponzu gdje se učlanjuje u Komunističku partiju. Otpušten iz zatvora, vraća se u Rijeku gdje je, u veljači 1931. opet uhićen dok je dijelio propagandne letke u luci, te osuđen na 12 godina i 7 mjeseci zatvora.

Kazna će amnestijom biti smanjena na 5 godina te je Valiani 1936.potjeran iz Italije; odlazi najprije u Pariz te nakon toga 1937. u Španjolsku gdje sudjeluje u Građanskom ratu na strani Republikanaca, iako je tamo krenuo tek kao dopisnik komunističkih novina „Grido del popolo“. Nakon republikanskog poraza, vraća se u Francusku gdje se 1938. ženi se sa Nadiom Pancini, s kojom će imati sina Rolanda.

Iako od samog početka pristalica komunizma, počinje sumnjati u Staljinovu politiku, a definitivni razlaz sa Partijom uslijediti će nakon Molotov-Ribbentropp sporazuma 1939. godine. Nedugo potom, 3.rujna 1939 zarobljen je kao pristaša komunizma te zatvoren u logoru Vernet d'Ariège, na obroncima Pireneja, gdje će se sprijateljiti sa poznatim romanopiscem Arthurom Koestlerom , koji će o njemu pisati u knjizi „Scum of the Earth“. Interesantno je primijetiti da, iako se već tada odlučio udaljiti od partije, nije opirao uhićenju, premda je mogao; prema vlastitim riječima, želio je iz nje istupiti dijeleći sudbinu njezinih militanata u zatvoreništvu. Nakon što je u Vernetu radi svojih stajališta izbačen iz stranke, pristupiti će antifašističkom pokretu Giustizia e Liberta'.

U mjesecima koji će uslijediti nakon nacističke okupacije Francuske, u listopadu 1940. uspijeva pobjeći iz logora te preko Maroka stiže u Meksiko. Tamo će upoznate neke od istaknutijih pripadnika međunarodnog radničkog pokreta, poput Juliana Gorkina i Victora Sergea , te objaviti prvu povijesnu studiju, "L'historia del socialismo en el siglo XX".

1943. godine, Britanski SOE (Special Operations Executive) šalje Valiania iza neprijateljskih redova u Italiju gdje se, preko Sicilije, probija sve do Rima. Nakon toga, pomiče se na sjever gdje surađuje sa vođom pokreta otpora Ferrucciom Parriem i sa milanskim Comitato di Liberazione Nazionale. Valiani je, kao predstavnik CLN-a, odlazio u Švicarsku na pregovore sa agentima Američke tajne službe- OSS (Office of strategic services). Među agentima bio je i Allen W.Dulles, budući šef CIA-e.

U tom periodu, pristupa socijaldemokratskom Parrievom Partito d'Azione. Zajedno sa Francom Venturiem, uređuje u ilegali „Quaderni di giustizia e liberta'“, te piše za „Italia libera“ i „Voci d'officina“. Kao jedan od vođa antifašističkog otpora na sjeveru Italije pomaže u organizaciji konačnog ustanka u travnju 1945., te kao član Milanskog ustaničkog komiteta (Comitato insurrezionale di Milano), zajedno sa Luigiem Longom, Emiliom Sereniem i Sandrom Pertiniem, potpisuje naredbu o Mussolinievom smaknuću. Sa istom odlučnošću kojom je odlučio potrebi smrtne kazne za Mussolinia, nedvosmisleno će osuditi morbidno i sramotno vješanje Duceovog leša na milanskoj Piazzi Loreto.

Izabran je u Costituentu (Assemblea Costituente) 1946. iz redova Partita d'azione. Nakon neuspjeha stranke na Costituenti – naime, zamisao o kapitalizmu sa socijaldemokratskim licem bila je potisnuta interesima većih stranaka, Talijanske Komunističke Partije i Demokršćana - pronalazi utjehu u povijesnim studijima, iako će i dalje biti sudionikom događaja u političkoj areni, ponajviše kao slobodni mislioc, teško ukalupljiv u neku od političkih struja.

Nakon rata, objavljuje memoarsko djelo o periodu provedenom u Resistenzi, „Tutte le strade conducono a Roma“. Osim brojnih članaka, eseja i studija, autor je i knjiga „Storia del socialismo nel secolo XX“ (1945), „Dall'antifascismo alla Resistenza“ (1960), „L'historiographie de l'Italie contemporaine“(1968), „Il Partito d'azione nella Resistenza“ (1971), „La lotta sociale in Italia e l'avvento della democrazia“(1976), „Sessant'anni di avventure e battaglie“(1983), „Scritti di storia“(1983), „Testimoni del Novecento“(1999), te možda nama najzanimljivijeg djela, „ La dissoluzione dell'Austria-Ungheria“ (1966) u kojem lucidno analizira poslijednjih 15 godina dvojne monarhije, tražeći uzroke i mehanizme koji su doveli do njene propasti.

Član je Radikalne stranke u razdoblju 1956-62, a 80-ih Republikanske stranke.
Unatoč tomu što se nije u potpunosti slagao sa institucionalnim modelom kojeg je Italija prihvatila, u svojemu je političkom aktivizmu bio čvrstim i iskrenim zagovornikom vrijednosti Ustava iz 1948., u čije je stvaranje i sam ugradio doprinos.

U epohi terorizma, bio je zagovornikom „čvrste linije“ u obrani republikanske države, te protivnikom bilo kakvih pregovora ili kompromisa sa teroristima, čak i u najdramatičnijim trenucima kao za vrijeme otmice demokršćanskog premijera Alda Mora.

Valiani je smatrao novinarstvo svojim pozivom. Pisao je za ugledni tjednik „l'Espresso“ 35 godina,te surađivao sa „Il Mondo“ , „Corriere della Sera“, „Rivista storica italiana“, „Critica sociale“.

Predsjednik Sandro Pertini, njegov stari suborac, imenovao ga je, poradi visokih zasluga, doživotnim senatorom 12.siječnja 1980. godine. Do tog trenutka, osim Valiania, samo je 16 drugih imalo tu čast.

U Senatu, pamte se njegovi vatreni govori u kojima upozorava na opasnost inflacije, lošeg raspolaganja javnim novcem, neefikasnosti državne administracije te rastuću korupciju. Sve do poslijednjeg dana života, zalagao se za duboku reformu državnih i političkih struktura.

Početkom 90-ih, među ostalima, govorilo se i o Valianiu kao mogućem predsjedniku republike.

Umro je u Milanu, 18. rujna 1999. u 90. godini.

Avatar korisnika
Michele Maylender
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 60
Teme: 10
Pridružen: 3.2.2012, 21:57
Lokacija: Territorio Libero di Trieste

Re: Leo Valiani (Weiczen)

Post broj:#2  PostPostao/la Michele Maylender » 11.2.2012, 15:43

Dakle,da preciziram: o njemu nisam našao apsolutno ništa na hrvatskom pa sam bio prisiljen prevoditi web stranice i spajati razne informacije. Pritom je vjerovatno da sam negdje i pogriješio, bilo u prijevodu, bilo u činjenicama. Kako ne bi bilo nesporazuma, stavljam linkove na sajtove, što na talijanskom, što na engleskom, sa kojiih sam prevodio i skidao podatke:

http://en.wikipedia.org/wiki/Leo_Valiani

http://it.wikipedia.org/wiki/Leo_Valiani

http://www.nytimes.com/1999/09/20/world ... olini.html

http://it.wikipedia.org/wiki/Morte_di_Benito_Mussolini

http://www.anpi.it/donne-e-uomini/leo-valiani/

http://www.edizioniconoscenza.it/artico ... 66&eid=131

http://www.zam.it/biografia_Leo_Valiani

http://cronologia.leonardo.it/storia/bi ... aliani.htm

http://presidente.senato.it/discorsi/42 ... idente.htm

http://www.ferrervisentini.it/Valiani.htm

http://metarchivi.istoreto.it/biografie ... asp?id=634

stavljam i link na knjigu u kojoj se govori o valianiu te autora:

http://en.wikipedia.org/wiki/Scum_of_th ... %28book%29

http://en.wikipedia.org/wiki/Arthur_Koestler

:zastava:

Avatar korisnika
Michele Maylender
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 60
Teme: 10
Pridružen: 3.2.2012, 21:57
Lokacija: Territorio Libero di Trieste

Re: Leo Valiani (Weiczen)

Post broj:#3  PostPostao/la Michele Maylender » 11.2.2012, 16:00

http://en.wikipedia.org/wiki/Theodor_Herzl

za kraj Herzl s kojim je Valiani navodno imao daleke rodbinske veze.

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11094
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Leo Valiani (Weiczen)

Post broj:#4  PostPostao/la nikola » 12.2.2012, 22:00

Vrlo interesantna osoba, dakle rođena u Rijeci. U tih 20 godina koje je proveo u Rijeci, interesira me kako je gledao na kasnije događaje u i oko Rijeke i da li je imao kakvik kontakata sa njom, da li joj se vraćao...?
I nije mi jasno, da li je 12 godina i 7 mjeseci zatvora proveo u Rijeci, a zatim otišao u Trst, potom u Rim, ili je osuđen na 12 god. i 7 mj. u Rijeci, a kaznu odslužio u Trstu i Rimu?
Mislim da bi to lako moglo u rubriku Riječka naj naj rubrika ! Jeste li znali ?
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Leo Valiani (Weiczen)

Post broj:#5  PostPostao/la Adamić » 12.2.2012, 23:00

Bravo na trudu. :bravo:
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
Michele Maylender
Krepat ma ne molat !
Krepat ma ne molat !
 
Postovi: 60
Teme: 10
Pridružen: 3.2.2012, 21:57
Lokacija: Territorio Libero di Trieste

Re: Leo Valiani (Weiczen)

Post broj:#6  PostPostao/la Michele Maylender » 4.4.2012, 23:21

nikola napisao:Vrlo interesantna osoba, dakle rođena u Rijeci. U tih 20 godina koje je proveo u Rijeci, interesira me kako je gledao na kasnije događaje u i oko Rijeke i da li je imao kakvik kontakata sa njom, da li joj se vraćao...?
I nije mi jasno, da li je 12 godina i 7 mjeseci zatvora proveo u Rijeci, a zatim otišao u Trst, potom u Rim, ili je osuđen na 12 god. i 7 mj. u Rijeci, a kaznu odslužio u Trstu i Rimu?
Mislim da bi to lako moglo u rubriku Riječka naj naj rubrika ! Jeste li znali ?


Mislim da je kaznu služio izvan Rijeke.

I.Fried u svojoj knjizi piše da se čudio čemu njezino veliko zanimanje za Rijeku- kao, mali pragmatični pogranični grad nedostojan veće pažnje. No isto tako kaže da je čitao riječke novine čak i tokom dugog izbivanja iz grada.

Drugdje sam pročitao da se vratio u "ove krajeve" povodom nekakvog skupa povjesničara ili nečeg sličnog te je nekom kolegi navodno rekao nešto u stilu: "Eh, šteta što smo izgubili/uništili tako divan grad kakav je Fiume bila".

Ne znam što je o njoj mislio, ali je očito snažno utjecala na njega.Kao i na sve nas uostalom.

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11094
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Leo Valiani (Weiczen)

Post broj:#7  PostPostao/la nikola » 5.4.2012, 06:39

Michele Maylender napisao:...
Ne znam što je o njoj mislio, ali je očito snažno utjecala na njega.Kao i na sve nas uostalom.

To je magična moć Rijeke, opčini te, htio-ne htio!
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Valiani (Weiczen) Leo (1909-1999) novinar, pisac antifašista

Post broj:#8  PostPostao/la Adamić » 13.11.2022, 00:05

S našeg FB .

Pisali smo o Mussoliniji, antifašizmu i onda ti ponekad neuki, tupavi ljudi komentiraju naše objave. Ne znajući našu povijest.
Rijeka je itekako među prvima osjetila fašizam na svojoj koži ali i presudila mu !!
Naime rođeni Riječanin Leo Valiani (1909) presudio je Mussoliniju. Leo Valiani ne samo da predstavlja ikonu talijanskog i međunarodnog antifašizma, nego je jedan od devet potpisnika povijesne odluke kojom je okončan ratni obračun s razdobljem fašizma – odluke o smrtnoj kazni Benitu Mussoliniju!
Godine nakon danuncijade ostaviti će snažan utisak na mladog Lea. Fašistički teror i nasilje kojima Weiczen prisustvuje, a koji će kulminirati 1922. protjerivanjem Zanelle i njegovih pristalica iz grada, učiniti će ga gorljivim antifašistom.
Valianijev otac također je bio bio gorljivi pristaša Riccarda Zanelle, a neprijateljski raspoložen prema D'Annunziju. U to se vrijeme mlađahni Valiani, još kao učenik niže gimnazije, smatrao socijalistom i fašisti su mu otpočetka bili mrski.
A sramota je da SDP koji desetljećima na vlasti, grad koji politički oponenti vole nazivati "crvenim" , koji se uostalom deklarativno diči tradicijom i vrijednostima antifašizma - ni jednu svoju ulicu ili trg nije nazvao imenom Lea Valianija! Nego pružaju otpor prema svemu riječkom dok ih se političkim igrama ne natjera da dignu ruke (dvoglavi orao na tornju, riječka trobojnica, Zanella trg) . Zašto jer jednostavno ne znaju svoju povijest ! Ali i ne žele znati.


1945 antifasizam rijeka fiume  Leo Valiani  Benito Mussolini, Claretta Petacci obješeni javno milano  (1).jpg
1945 antifasizam rijeka fiume Leo Valiani Benito Mussolini, Claretta Petacci obješeni javno milano (1).jpg (204.53 KiB) Pogledano 703 puta



Rijeka ni jednu svoju ulicu ili trg nije nazvala imenom Lea Valianija, a ikona talijanskog i međunarodnog antifašizma presudila je Mussoliniju
Piše Šenol Selimović

14. srpnja 2020. - 13:29
1945 antifasizam rijeka fiume  Leo Valiani  Benito Mussolini, Claretta Petacci obješeni javno milano  (2).jpg
1945 antifasizam rijeka fiume Leo Valiani Benito Mussolini, Claretta Petacci obješeni javno milano (2).jpg (118.82 KiB) Pogledano 703 puta

Talijani su "svojeg" faištičkog vođu javno objesili 1945. u Milanu .
S lijeva na desno : Nepoznat ( Gelormini ?), Benito Mussolini, Claretta Petacci njegova ljubavnica ,Alessandro Pavolini, Achille Starace.
Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Benito_Mu ... ,_1945.jpg

Zapravo je čudno da Rijeka u kojoj je već desetljećima SDP na vlasti, grad koji politički oponenti vole nazivati "crvenim", a koji se uostalom deklarativno diči tradicijom i vrijednostima antifašizma - ni jednu svoju ulicu ili trg nije nazvao imenom Lea Valianija!

Ovaj rođeni Riječanin (1909.) ne samo da predstavlja ikonu talijanskog i međunarodnog antifašizma, nego je jedan od devet potpisnika povijesne odluke kojom je okončan ratni obračun s razdobljem fašizma – odluke o smrtnoj kazni Benitu Mussoliniju!

Leo Valiani rođen je u riječkoj židovskoj obitelji s prezimenom Weiczen koje je talijanizirano 1927. u vrijeme fašističke vladavine.
Prijatelj Koestler

U ranoj mladosti postaje socijalistički aktivist, već kao 15-godišnjak čita Marxa, Engelsa, Lenjina, Trockog, Otta Bauera i Kautskog, vlasti ga više puta uhićuju i zatvaraju, a njegov životni i politički put postat će prava filmska priča. Nakon što su fašisti svrgnuli Riccarda Zanellu u Rijeci, Valiani se 1926. pridružio antifašistima u Milanu okupljenim oko časopisa Quarto Stato.

Odatle se vraća u Rijeku s propagandnim materijalima i 1928. biva uhićen pa se u zatvoru na otoku Sponzi učlanio u Komunističku partiju. Nakon puštanja na slobodu 1931. opet se vratio u Rijeku, ali je ponovo uhićen pri dijeljenju propagandnog materijala te ovaj put osuđen na 12 godina i sedam mjeseci te od tada zauvijek prestaje njegov kontakt s rodnim gradom. Kaznu je služio u Civitavecchiji gdje je upoznao talijansku komunističku elitu. Kazna mu je amnestijom smanjena na sedam godina pa je 1936. protjeran iz Italije, završivši tako u Parizu.

Sudjeluje u španjolskom građanskom ratu, a nakon Francove pobjede opet ide u Francusku gdje upoznaje čuvenog Arthura Koestlera, autora slavnog romana "Pomračenje u podne" koji opisuje stravične torture sovjetskog režima nad ideološkim neistomišljenicima. U jednome od svojih djela, Koestler posvećuje cijelo poglavlje svome prijatelju Valianiju.
U Meksiku s Trockim

Nakon njemačke okupacije Francuske, ovaj rođeni Riječanin završava čak u Meksiku gdje je 1940. upoznao slavnog ruskog boljševika Trockog kojega će te iste godine ubiti jedan ruski agent. Uz pomoć britanskih tajnih službi, vraća se u Italiju 1943. gdje će se afirmirati kao jedan od karizmatskih likova talijanskog antifašističkog pokreta otpora.

Kraj rata dočekuje kao lider Stranke akcije (Partito d'Azione) i član najužeg vodstva Komiteta za nacionalno oslobođenje (CLN), talijanske vojno-političke organizacije sastavljene od predstavnika vodećih stranaka i pokreta, osnovane 9. rujna 1943. s ciljem borbe protiv fašizma i njemačke okupacije.

Valiani u neofašističkoj kulturi pamćenja (čitaj: Duceovih fanova) još i danas predstavlja figuru antijunaka zato što je u svojstvu člana CLN-a bio supotpisnik odluke o pogubljenju Benita Mussolinija koju je, među ostalim poznatim antifašistima, potpisao i Sandro Pertini koji će kasnije obnašati dužnost predsjednika Republike od 1978. do 1985. godine.


Na temelju odluke koju je supotpisao Valiani, Mussolinija je, prema službenoj interpretaciji, 28. travnja 1945. u mjestu Giulino di Mezzegra, zajedno s njegovom 29 godina mlađom ljubavnicom Clarom Petacci, rafalom iz strojnice likvidirao talijanski partizan kodnog imena "pukovnik Valerio". O tom povijesnom trenutku snimljen je 1974. film redatelja Carla Lizzanija "Mussolini – posljednji čin" u kojemu Ducea glumi Rod Steiger, njegovu ljubavnicu Claru - Lisa Gastoni, a pukovnika Valerija - Franco Nero.
Obješeni naglavačke

Iako je dospio u sam vrh pobjedničkog antifašističkog establišmenta Italije, Valiani je vrlo brzo nakon rata napustio politiku posvetivši se zanatu novinara i povjesničara. Jedan od prvih "okidača" razilaženja s praksom ratnih pobjednika predstavljao je poznati povijesni događaj u Milanu 1945. kada su njegovi drugovi mrtva tijela Mussolinija, Clare Petacci i Duceovih najbližih suradnika dovezli na Trg Loreto objesivši ih naglavačke na konstrukciji benzinske postaje, prepustivši okupljenoj masi da se brutalno iživljava na truplima fašističkih oligarha.

Valianijev najbliži suradnik iz CLN-a Ferruccio Parri nazvao je taj događaj "meksičkom klaonicom", smatrajući da je time nepotrebno uprljan ugled antifašističkog pokreta. Povijesna fotografija toga prizora na kojoj se među promatračima vidi i Sandro Pertini, služila je talijanskim postfašističkim krugovima kao simbol zločinačkog karaktera ratnih pobjednika.

Riječko razdoblje Valijanijeva života bilo je formativno za njegov politički put. Židovski biografski leksikon navodi da je Valiani sin trgovca brašnom Adolfa Weiczena koji se u Rijeku doselio iz Bosne i da je već s 16 godina ostao bez oca pa je morao napustiti gimnaziju i počeo raditi u riječkoj banci Banca mobiliare di Fiume.

Rijeka se u rujnu 2015. odužila svom sugrađaninu međunarodnim skupom, okruglim stolom i izložbom organiziranima pod naslovom "Od Lea Weiczena do Lea Valianija". Taj je skup iznjedrio nekoliko dobrih stručnih i znanstvenih radova o intelektualnom i političkom putu čovjeka koji je svojim potpisom prekinuo život fašističkog diktatora Mussolinija.
Druženje s Adžijom

Jedan od radova s toga skupa, "Intelektualci, fašisti i antifašisti" Ervina Dubrovića, govori dijelom o Valianijevim obiteljskim i mladenačkim godinama u Rijeci. Njegova je obitelj stanovala nadomak Guvernerove palače, sa svoga je balkona kao dijete gledao i bombardiranje D’Annunzijeve rezidencije na Krvavi Božić 1920. i nacionalistički i fašistički upad, kojim je 3. ožujka 1922. srušena Riječka država.
OGLAS
image
Sandro Pertini koji je 1978. postao predsjednik države, imenovao je Valiania (1980.) doživotnim senatorom
AFP

Dubrović nadalje navodi kako je Valianijev otac bio gorljivi pristaša Riccarda Zanelle, a neprijateljski raspoložen prema D'Annunziju. U to se vrijeme mlađahni Valiani, još kao učenik niže gimnazije, smatrao socijalistom i fašisti su mu otpočetka bili mrski.

Već tada je čitao austrijske, talijanske i mađarske novine, te se zagrijao i za daleka revolucionarna zbivanja u Rusiji i Mađarskoj i suosjećao s talijanskim i riječkim socijalistima i komunistima pogođenim fašističkim nasiljem, navodi Dubrović, dodajući zanimljiv detalj kako je ovaj Riječanin u skladu s ljevičarskim internacionalističkim sklonostima često odlazio preko granice, na Sušak, kao i u Zagreb kod znamenitog hrvatskog radničkog vođe i socijalista Božidara Adžije.
Publicist i novinar

Po svršetku rata, Valiani je sudjelovao na Ustavotvornoj skupštini Talijanske Republike nakon čega se njegova Stranka akcije raspustila, a on je prestao s političkim angažmanom posvetivši se publicistici i novinarstvu. Njegov ratni drug i supotpisnik odluke o likvidaciji Mussolinija, Sandro Pertini koji je 1978. postao predsjednik države, imenovao ga je (1980.) doživotnim senatorom.

Iako je imao ključnu ulogu u obračunu s fašizmom i Mussolinijem, Valiani će, pedesetak godina kasnije, u jednoj svojoj izjavi 21. kolovoza 1996., između ostaloga reći: "Nema razlike između istrijebljenja koje su počinili nacisti i komunisti".

Rođeni Riječanin Leo Valiani umro je u Milanu 1999., na samom koncu stoljeća čiji je veliki protagonist i sam bio. Pokopan je u milanskom Hramu slavnih (Famedio), prestižnoj građevini monumentalnog groblja u kojem su posmrtni ostaci samo sedmero zaslužnih Talijana, među kojima i slavnog književnika Alessandra Manzonija iz 19. stoljeća.
Među devetoricom je bio i Sandro Pertini


Dan nakon pogubljenja Mussolinija, točnije 29. travnja 1945., Komitet za nacionalno oslobođenje (CLN) objavio je priopćenje kojim priznaje da je ono izvršeno po naređenju tog vojno-političkog organa.

Potpisnici te zapovijedi u sklopu CLN-a su: Luigi Longo i Emilio Sereni, obojica iz Komunističke partije Italije; zatim Ferruccio Parri i Leo Valiani ispred Stranke akcije; Achille Marazza iz Demokršćanske stranke; Giustino Arpesani i Filippo Jacini iz Talijanske liberalne stranke, te Rodolfo Morandi i Sandro Pertini iz Socijalističke partije.

Leo Valiani Fiume Rijeka antifašizam.jpg
Leo Valiani Fiume Rijeka antifašizam.jpg (126.11 KiB) Pogledano 703 puta

LEO VALIANI

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hr ... ju-1032332



Uvršteno u rubriku "100 činjenica o gradu Rijeci".
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce


Vrati se na: Osobe

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju

cron