Andrija Mohorovičić
Rođen u Volosku kraj Opatije, 23. siječnja 1857., a umro u Zagrabu 18. prosinca 1936. godine.
Kao dijete pravih Primoraca - majka je bila Opatijka, a otac Istrijan - pripadao je prvoj generaciji Mohorovičića - Vološćana, a kao prvi sin dobio je nasljedno ime Andrija.
Andrija Mohorovičić, istaknuti hrvatski i svjetski znanstvenik na području meteorologije i seizmologije, jedan je od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena. U Volosku je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta uPragu upisao je 1875. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realaciji u Osijeku, te od 1882. god. na Nautičkoj školi u Bakru. Na vlastitu molbu 1891. godine premješten je na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja 1892. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru.
Živio je i radio u razdoblju kada su se postavljali znanstveni temelji meteorologije i seizmologije, pa je svojim radom pridonio njihovu razvoju. Uz to je svoja i tuđa znanja i iskustva pretočio u praksu, čime je postao začetnikom meteorološke i seizmološke službe u Hrvatskoj.
Najveći dio njegova rada povezan je s Meteorološkim opservatorijem na Griču u Zagrebu. Tijekom tri desetljeća, od 1892. do 1922. godine, Mohorovičić je bio njegov upravitelj i dugogodišnji vremenski motritelj. Njegov je znanstveni interes s početka bio usmjeren na meteorologiju. Godine 1901. uspijeva u nakani preuzimanja od mađarske meteorološke službe upravu i nadzor nad postajama u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji.
U znanosti se bavio klimatološkim istraživanjima i studijama jakih mjesnih oluja. Potkraj XIX. stoljeća organizira pokusnu zaštitu od tuče na području Jastrebarskog i počinje prvi meteorološki istraživački projekt u Hrvatskoj (istraživanje bure na području krša).
Početkom XX. stoljeća Mohorovičić usmjerava svoj znanstveni rad na seizmologiju. Epohalan je njegov znanstveni dokaz postojanja granične plohe koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Ta je ploha nazvana u njegovu čast Mohorovičićev diskontinuitet ili kraće MOHO.
Nazivi poput Mohorovičićev zakon o povećanju brzine valova potresa sa dubinom, Mohorovičićeve epicentrale, Mohorovičićev seizmogaf i Projekt Mohole (bušenje Zemljine kore do njena plašta; otkrio na dubini od 55 km porast brzine seizmičkih valova) upozoravaju na ugled kojeg uživa među svjetskim seizmolozima. Sustavnim prikupljanjem podataka o učincima potresa (1901.) i postavljanjem prvih seizmografa, Mohorovičić je zapravo utemeljio seizmološku službu u Hrvatskoj. Mohorovičićeva teorijska razmatranja ponašanja građevina pri potresu vizionarsko je djelo koje se može smatrati osnovom suvremenog protupotresnog graditeljstva.
Mohorovičić je hrvatsku geofizičku znanost, gotovo prije jednog stoljeća podigao na europsku i svjetsku razinu, učinio je glasovitom i cijenjenom. Njegova znanstvena i stručna djelatnost temelj je na kojemu su razvijene meteorološka i seizmološka služba u nas i na kojemu sada opstoje kao važna potpora društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske.
Nabavkom je preciznih opservatorijskih ura u Hrvatskoj uspostavio i službu točnog vremena.
Godine 1970. po njemu je nazvan jedan krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. i asteroid br. 8422. U najnovije se vrijeme njegovim imenom naziva i granica između kore i plašta na Mjesecu, Merkuru, Veneri i Marsu. Geofizički zavod Prirodoslovno–matematičkog fakulteta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima kao i u Rijeci, a na rektorskom se lancu Sveučilišta u Zagrebu nalazi i medaljon s Mohorovičićevim likom. Andrija Mohorovičić spada među najznamenitije hrvatske znanstvenike svih vremena, a u svijetu ga uvrštavaju među velikane seizmologije i geofizike, pa i egzaktnih znanosti uopće.
1910. Andrija Mohorovičić postao je izvaredni sveučilišni profesor, a 18. prosinca 1936., četrnaest godina nakon svog umirovljenja, umire u svojoj osamdesetoj godini. Pokopan na Mirogoju.
Za njega kažu i da je "zaljubljenik u nebo koji je otkrio utrobu zemlje."
Ulica njegovog imena u Rijeci, na Martinkovcu.
(Preuzeto sa net-a, Gimnazija A. Mohorovčić, TSRB-Prirodoslovlje, Wikipedija i festival znanosti)