Postao/la Počeci tramvaja u Rijeci
Tramvajski promet u Rijeci uveden je 1899. godine.
Pojava tramvaja koji je od sredine 19. stoljeća osvajao Europu, navela je riječke gradske oce na razmišljanje o uvođenju modernijeg putničkog prijevoza.
Riječka je općina 1892. godine objavila javno nadmetanje za izgradnju tramvaja za prijevoz putnika i robe na koji se, između ostalih javio i barun Oscar Lazzarini Gradske vlasti prihvatile su njegovu ponudu uz uvjet da umjesto tramvaja na konjsku vuču odmah uvede električni tramvaj. Općina je 1896. sklopila Ugovor o izgradnji i prometu električnog tramvaja u gradu Rijeci, a koncesija je izdana na pedeset godina. Koncesionarsko društvo, čiji je vlasnik u međuvremenu postala Komercijalna banka u Pešti, odobrilo je izgradnju jednotračne pruge duljine 4.400 metara. Općina je odobrila da se na tramvajima utisne grb, a električna struja osigurana je iz centrale koja se nalazila u neposrednoj blizini tramvajske remize na Školjiću. Stvorivši tako sve uvjete, 7. studenoga 1899. krenula su prva tramvajska kola od mosta na Rječini uzduž Fiumare prema zadnjoj stanici na Pioppi, na jednotračnoj pruzi četiri kilometra dugoj, što je Rijeku svrstalo u red modernih gradova u Europi. U Hrvatskoj 10 godina prije Zagreba.
Taj se dan smatra početkom organiziranog javnog prijevoza putnika u Rijeci.
U početku, kada tramvaj postaje okosnicom javnoga gradskog prometa u Rijeci, Riječki električni tramvaj raspolagao je s osam motornih tramvajskih kola. Svaka kola mogla su prevesti 28 putnika, a imala su šesnaest sjedećih i dvanaest stajaćih mjesta. Tramvaj je zimi vozio od 7 do 22 sata, a ljeti od 6:30 do 22:30.
Početkom 1902. godine Općina Rijeka odlučila je pod svoju upravu staviti sve komunalne gradske službe. Započela je pregovore s Komercijalnom bankom iz Pešte, vlasnicom gotovo svih dionica Riječkog električnog tramvaja. Nakon višegodišnjih pregovora Općina Rijeka i Komercijalna banka potpisale su ugovor o kupnji Riječkog električnog tramvaja. U siječnju 1909. uprava svih komunalnih službi grada prelazi u jedinstveno poduzeće Javnih službi grada Rijeke. U sastav novog poduzeća ušli su Gradski vodovod, Gradska električna centrala, Spalionica smeća, Služba za skupljanje i odvoz smeća i pranje ceste i Gradski električni tramvaj.
Dvokolosiječna pruga
Već 1914. jednotračna pruga pokazuje se nedovoljnom za pokrivanje naraslih potreba grada te počinje izgradnja dvokolosiječne pruge, koja je zbog rata dovršena tek 1921. Godine 1928. na Školjiću je izgrađena nova remiza s mogućnošću garažiranja deset tramvajski kola.
O uvođenju trolejbusa u javni gradski promet umjesto tramvaja, počelo se razmišljati 1935. godine. Načelni projekti za uvođenje trolejbusa bili su gotovi 1937., a zatražena je i ponuda za izgradnju trolejbusne linije koja bi išla od Kantride preko Kostabele, Voloskog i Opatije do Lovrana. Taj je projekt ostao tek zamisao jer su ekonomski izračuni pokazali da je trolejbus zbog ograničena kapaciteta (sedamdeset do osamdeset putnika) neekonomičan, dok je u to vrijeme tramvajska prikolica mogla prevesti 250 do 300 putnika.
Godine 1939. u Rijeci je uz tramvajsku remizu na Školjiću izgrađena velika garaža od 850 četvornih metara, parabolična svoda, u koju su se mogla smjestiti 24 autobusa. Rijeka je tada u javnome gradskom prometu imala jednu tramvajsku i petnaest autobusnih linija.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata jedino prijevozno sredstvo u gradu bio je tramvaj. Bombardiranjem je na više mjesta oštećena pruga pa je promet višeput bio obustavljen, a od veljače do srpnja 1945. godine javni je prijevoz putnika bio potpuno prekinut. Razrušeni grad nije mogao odmah izgraditi svoju prometnu politiku. Tramvajski i autobusni promet u Rijeci i prigradu od svibnja do polovice srpnja 1945. godine potpada pod upravu Državnog autopoduzeća Hrvatske. Od srpnja DAPH ustupa cijelu organizaciju gradskog i prigradskog prometa Rijeke Upravi gradskih komunalnih usluga. Vozni park preuzet od DAPH-a sastojao se od 11 starih autobusa, 25 teretnjaka, jednog manjeg teretnog vozila i 5 tramvajskih vozila s prikolicama. Prilagođavajući se novonastalom stanju javni gradski promet doživljava promjene. Rješenjem riječkog Gradskog narodnog odbora od 14. veljače 1947. godine osnovano je Gradsko auto-tramvajsko poduzeće. Tim je rješenjem gradski promet, koji je dotad prevozio putnik i robu, izdvojen iz Uprave zajedničkih komunalnih službi i otada se bavi isključivo prijevozom putnika na gradskom i prigradskome području. GATPO je tada imao 220 radnika, a vozni se park sastojao od dvadesetak trošnih autobusa i pet tramvajskih kola s prikolicama, pa zastarjeli vozni park ne odgovara naraslim potrebama grada.
Početak pedesetih godina donosi promjene u upravljanju poduzećima – uvodi se radničko samoupravljanje. Prvi Radnički savjet u GATPO-u izabran je 30. siječnja 1950. godine. Statistike bilježe da je te godine održano deset sjednica na kojima se raspravljalo o mnogim pitanjima – od toga kako raspodijeliti materijal , koji je poduzeće dobilo za izradu radnih odijela do svih planskih zadataka koji su bili bitni za razvoj poduzeća. Tako je, primjerice, 1951. godine Radnički savjet predložio i usvojio prijedlog o osnivanju Tax-servisa u sastavu GATPO-a, koji će djelovati do 1955. godine.
Trolejbus
Pedesetih godina u Rijeci se ponovno počelo raspravljati o uvođenju u gradski promet suvremenijih i rentabilnijih prijevoznih sredstava – trolejbusa, što bi omogućilo bržu i udobniju vožnju građana. Nakon dobivene suglasnosti za uvođenje trolejbusa, Gradski narodni odbor, Povjereništvo za saobraćaj, odlučilo se za trolejbuse talijanske tvrtke C.G.E.-FIAT, čija je ponuda bila najpovoljnija. Konačno, 24. listopada 1951. godine riječkim ulicama, od željezničke stanice do Plumbuma, prvi put u probnoj vožnji prošao je gradski trolejbus, a 27. listopada na Titovu je trgu, uz prisutnost mnoštva građana, svečano otvoren trolejbusni promet u Rijeci.
Prva su iskustva pokazala da je uvođenje trolejbusa bilo opravdano, te je 1952. godine trolejbusna linija, pola godine nakon uvođenja, produljena do Kantride, a uvele su se i prijelazne karte s trolejbusa na tramvaj i obrnuto.
Dotrajala tramvajska vozila nisu mogla zadovoljiti narasle potrebe grada. Pritužbe putnika sve su češće, a ekonomske računice pokazuju da bi ukidanje tramvaja i uvođenje trolejbusa u cijelom gradu bilo jeftinije. O tome je raspravljao i Gradski narodni odbor koji je donio odluku o ukidanju tramvaja, ali je nakon kratka vremena, ne znajući točno što učiniti s rashodovanim tramvajem, odlučio da on ipak ostane u prometu.
"Kraj" tramvaja na riječkim tračnicama
“Neka se konačno ukine tramvaj”, piše Riječki list 26. lipnja 1952. godine. i doista, nakon 54 godine korištenja u javnome gradskom prometu, tramvaj gubi utrku sa suvremenijim prijevoznim sredstvom. Riječki električni tramvaj posljednji je put vozio u lipnju 1952. godine.
- trasag.jpg (290.75 KiB) Pogledano 6439 puta
TRAMVAJ- ruta
1899 - 1952
Trasa: Školjic (ujedno i remiza) - Fiumara - Jelacicev trg - Scarpina - Adamiceva - Zabica - Kresimirova - Mlaka - Baraceva - Torpedo - Borgomarina (zapadni ulaz u "3 maj").
U pocetku kolosijek je jednostruk s mimoilaznicama.
Krajem 20-tih izgradjen drugi kolosijek.
- skoljicokretistes2.jpg (378.23 KiB) Pogledano 5922 puta
Školjić - okretalište
7. studenog 1899. godine krenula su prva tramvajska kola od mosta na Rječini uzduž Fiumare prema zadnjoj stanici na Pioppi, na jednotračnoj pruzi četiri kilometra dugoj, što je Rijeku svrstalo u red modernih gradova u Europi. Tramvaj prometuje pune 53 godine, te u lipnju 1952. odlazi s riječkih ulica.
Školjić
- tramvaj.jpg (243.49 KiB) Pogledano 6662 puta
Adamićeva ulica ispred hotela Europa
- dananjijadranskitrgtrgs.jpg (388.97 KiB) Pogledano 5922 puta
Današnji Jadranski trg. Trg se najprije nazvao Piazza Elisabetta, a poslije Regina elena. Trg je oduvijek bio prometno raskršće preko kojeg su prometovali, svaki u svoje doba , omnibusi, tramvaji i autobusi. Primjetite na prozoru "ženu" koja vas gleda.
- tramvajizabica.jpg (450.46 KiB) Pogledano 5910 puta
Žabica
- vialebenitomussoliniwp4.jpg (159.94 KiB) Pogledano 5910 puta
Današnja Krešimirova ulica ,čini mi se da je točno ispred bivšeg hotela Royal slikano.
- image20auu6sw8.jpg (265.31 KiB) Pogledano 6439 puta
Industrijska ulica svima nama dobro poznata.
Trasa se kasnije mijenja 50-tih pa možemo vidjeti trolejbuse u nekim ulicama koje danas ne možemo ni zamisliti da su nekoć tuda vozili. Npr. Ciottina ulica
i radili krug oko palače suda.No o tome nešto kasnije...
