Post broj:#204 
Postao/la Rivera » 13.1.2019, 16:10
Iako je podosta napisano o trsatskim zmajevima i Lavalu Nugentu, dodajem još poneku informaciju o njima.
Bazilisk je dvonogi izmišljeni gmaz. Rađao se iz jajeta starog pijetla na kojemu je morala sjediti obična žaba ili žaba krastača. Tijelo baziliska nosi karakteristike triju životinja. Osobine pijetla vidljive su na području izdužena vrata i glave s kljunom i krijestom, te nogu s kandžama. Ovi su dijelovi tijela prekriveni perjem. Zmijino tijelo započinje od leđne moždine i pripada mu donji dio i rep, sve prekriveno ljuskama. Treća životinja od koje je bazilisk sastavljen je šišmiš. Na to upućuju krila s izraženim mišićima i kostima te glatka koža.
Bazilisku se pripisuju osobine slične meduzi Gorgoni. Za razliku od meduzina pogleda, bazilisk ubija dahom svakoga tko mu se približi. Zbog toga je baziliska bilo skoro nemoguće uloviti. Jedini način da se to postigne bio je pomoću zrcala u kojem bi se ugledao, dahnuo, a smrtonosni bi se dah odbio od zrcala i skamenio ga. Bazilisk ima nekoliko simboličkih značenja; može predstavljati kraljevsku moć što uništava sve koji joj uskrate pomoć, zatim razvratnu ženu što zavodi one koji ju ne prepoznaju, egzistencijalne smrtne opasnosti od kojih može obraniti jedino zaštita anđela, nesvjesno u čovjeku što proždire i naposljetku, smrt jer zaskače neočekivano.
Trsatski bazilisk u lijevoj kandži drži žezlo, znamen vrhovnoga autoriteta, moći i vlasti. Naručitelj, Laval Nugent rođen je u istaknutoj irskoj plemićkoj obitelji. Vojnu je karijeru započeo u austrijskoj vojsci napredujući brzo. Tijekom karijere zaslužio je titule fedmaršala, princa Zlatnog Runa, komandanta reda Marije Terezije i rimskoga princa. Godine se 1813. Nugent pojavljuje u ovim krajevima u bitci protiv francuske vlasti iz koje je izišao kao pobjednik uspjevši poraziti Napoleonovu vojsku kod Trsta i zatim nastaviti borbe po Italiji. U Rimu omogućio povratak pape Pija VII. koji mu je u znak zahvalnosti dodijelio već spomenutu titulu rimskoga princa. Čini se da je Nugent bio izniman vojni strateg, dobro upućen u vojno-političko-društvena prebiranja svoga vremena.
Druga je važna činjenica iz Nugentove biografije ženidba s Giovannom Riario-Sforza. Giovanna je potjecala iz drevne, ugledne i vrlo bogate talijanske obitelji koja je s mnogim europskim kraljevskim obiteljima, uključujući i Frankopane, bila u rodbinskim vezama. Tada započinje Lavalova strast i opsjednutost poviješću koja se očitovala sakupljanjem starina, zanimanjem za arheologiju, kupnjom vrijednih umjetničkih djela, kupovinom i restauriranjem frankopanskih kaštela te bavljenjem aktualnom politikom. U međuvremenu je nakratko istupio iz austrijske službe i postao vrhovni zapovjednik napuljske vojske. Godine 1822. postaje riječki patricij. Tih se godina intenzivno družio s Ljudevitom Adamićem, riječkim moćnikom, trgovcem i poduzetnikom. Adamić mu je pomogao da se domogne Trsatske gradine, zatim kaštela u Bosiljevu, Staroj Sušici, Vinodolu, Fužinama … Ukratko, Nugent je želio gotovo sve što je nekada pripadalo Frankopanima. Nugentove su aspiracije bile dublje i dalekosežnije. Uključivši se u ilirski preporod postao je istaknuti član, štoviše vrhovi hrvatski vojnički zapovjednik. Taj mu je čin omogućio da postane jedna od najmoćnijih osoba ilirskoga preporoda. Beču se nije svidjela Nugentova moć i aktivizam pa su ga brže-bolje umirovili ustoličivši novoga bana, Josipa Jelačića.
Naime, u vrijeme su Nugentova života u Hrvatskoj vladali nepovoljni i teški političko-gospodarski uvjeti. Metternich je 1815. godine obnovio apsolutističku vladavinu koja je potrajala punih deset godina. Zemlja bijaše pogođena pomorom stoke, skupoćom i nestašicom. Nakon ukidanja apsolutizma počeo se rađati otpor novonastale građanske klase što nije sputalo Mađare u provođenju mađaizacije i poricanja Hrvatske samostalnosti unutar Monarhije. Optimizam se nazirao hrvatskim narodnim preporodom; nacionalnim, političkim i kulturnim preporodom koji je se razvio pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma. U međuvremenu se rodio ilirski pokret na čijem je čelu bio Ljudevit Gaj uvjeren da će ideju o etničkom i jezičnom povezivanju te podizanju nacionalne svijesti postići kulturnim djelovanjem. U pozadini se pokreta krila panslavistička misao koja se trebala ostvariti provođenjem političke, društvene, kulturne i jezične reforme. Zanos je konačno prekinut 1851. uvođenjem Bachova apsolutizma.
Motiv baziliska Nugent je preuzeo s obiteljskoga grba svoje supruge Giovanne Riario-Sforza. Također, već je rečeno da se simbolika baziliska vezuje uz kraljevsku moć; obitelj je Risario-Sforza bila povezana sa saskom, poljskom, austrijskom (Habsburg), danskom, pruskom, engleskom i škotskom (Tudor, Smith) dinastijom te Frankopanima, jednom od najpoznatijih i najznačajnijih hrvatskih velikaških rodova.
Frankopani bijahu nosioci visokih službi, bijahu banovi Dalmacije i Hrvatske, snažne političke i crkvene moći. Njihovom je zaslugom podignuta i opremljena crkva Gospe Trsatske. Ilirski je pokret, među ostalim, od Zrinskih i Frankopana donekle baštinio kulturno-jezičnu ideju te ideju neovisne i slobodne Hrvatske.
Iz biografsko-povijesnih činjenica Nugentova života moguća je interpretacija da je Nugent imao romantičnu viziju povijesne obnove sjećanja na Frankopane i njihova djela te pokušaj ostvarenja onoga što Frankopanima nažalost, nikada nije uspjelo, a to je stvaranje neovisne i cjelovite države. Opća je društveno-politička klima devetnaestoga stoljeća pogodovala novome rađanju tih ideja budući da je cijelo stoljeće, a posebno njegova sredina prožeta težnjama ka dokazivanju nacionalne samobitnosti i cjelovitosti teritorija unutar Habsburške monarhije. Dokaz fascinacije Frankopanima je i jedan detalj s trsatske skulpture, a to je baziliskov pogled uprt prema Krku od kuda bijahu Frankopani. Pridodamo li tome kraljevsko žezlo i grb u kandžama povezanost s Frankopanima postaje nedvojbena.
Trsatski je kaštel dao obnoviti i otvoriti prvi muzej u Hrvatskoj u kojem je izložio cijelu svoju zbirku sakupljenih umjetničkih predmeta što je u potpunosti bilo u duhu hrvatskoga nacionalnog preporoda i ilirskoga pokreta. Zbirka se sastojala od antičkih skulptura, starogrčkih vaza, antičkih poprsja, numizmatičke zbirke, brončanih skulptura, renesansnog i baroknog namještaja, zbirke dokumenata, zbirke grafika osoba koje su bile u izravnoj vezi Nugentovom obitelji, zatim posebne zbirke frankopanskih predmeta (namještaja, dokumenta, oružja, niza portreta članova obitelji) te nekoliko stotina slika preuzetih iz zbirki porodica d'Este i Foscari. Ravnatelj trsatskog muzeja bijaše Miroslav Blažević.
Smještaj je baziliska ispred mauzoleja simboličan. Možemo ga vezati uz baziliskovu simboliku smrti. Bazilisci na gradini postaju svojevrsni neukrotivi i neustrašivi čuvari vječnoga počivališta Nugentovih; osiguravatelji vječnoga mira ostavljajući na udaljenosti, spremni da ubiju svakoga zlonamjernika. Mjestu i pokopanima pridaju status nedokučivosti i gotovo mitske nedodirljivosti. Nažalost, u dvadesetom su stoljeću grobovi oskvrnuti, a kosti premještene.
Literatura:
Balabanić Fačini M., Cvjetinović Starac M., Trsatska gradina, Povijesni i pomorski muzej hrvatskoga primorja Rijeka, Rijeka, 2004.
Chevalier J., Gheerbrant A., Rječnik simbola, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
Hoško, Emanuel, Na vrhu trsatskih stuba, Adamić, Rijeka, 2007.
Oštrić, Goroslav, Monumenta heraldica : izbor iz heraldičke baštine Primorsko-goranske županije, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka, 2002.
Šicel, Miroslav, Povijest hrvatske književnosti, knjiga I., Od Andrije Kačića Miošića do Augusta Šenoe (1750-1881), Naklada ljevak, Zagreb, 2004.
Žic, Igor, Laval Nugent – posljednji Frankopan gospodar Trsata, Centar društvenih djelatnosti mladih Rijeka, Sekretarijat društvenih djelatnosti općine Rijeka, Rijeka, 1992.
bez sumnje je to bila stara grofica Nugent.
