Ozren je u temi Novinski članci iz prošlosti, post br.2, dao članak iz Novog lista, godine 1952. o Lujzinskoj cesti. Članak je pisan u povodu gradnje nove dionice ceste od Gornjeg Jelenja do Delnica. Nova dionica trebala se graditi umjesto starog dijela ceste koji je djelomično potopljen zbog izgradnje umjetnog Lokvarskog jezera.
Članak prenosim u pisanom obliku:LUJZINSKA CESTA
Aprila ove godine počet će gradnja moderne autostrade od Delnica do Jelenja. Stari dio „Lujzinske ceste“ na tom području bit će djelomično potopljen akumulacionim jezerom Vinodolske hidrocentrale, uslijed čega je bilo potrebno graditi novu cestu.
Investicije za taj dio ceste iznosit će preko 130 milijuna dinara. Osim profesionalnih radnika radit će na ovoj dionici omladina Hrvatske.
U odnosu na sadašnji način građenja i na vrijeme kad su se gradile „Lujzinska cesta“, „Josipova“, „Karolinska“ itd. – a to je bilo prije više od stotinu godina- može se iz današnje perspektive uočiti kako su to nekad bili značajni i veliki radovi i kako su za ono vrijeme bili veliki ljudi general Vukasović, graditelj Lujzinske ceste i drugih cesta u Hrvatskom Primorju i Lici, zatim major Kajetan Knezić, graditelj ceste preko Vratnika i Velebita, vodovoda u Senju i dr.
Ovom prilikom ne će biti na odmet reći nešto iz povijesti gradnje Lujzinske ceste, koja se je počela graditi 1803. godine. Interesantno je da je najprije postojao projekt da se od Karlovca do Broda na Kupi uredi rijeka Kupa za prolaz brodova, dok se od Broda na Kupi do Rijeke trebala graditi cesta.
Radeći po tom projektu, tadašnje je društvo za gradnju tunela i regulaciju rijeka (mađarski kapital) izgubio do 1800. godine oko pola milijuna forinti...
Gradnju Lujzinske ceste počelo je novoosnovano dioničko društvo (u većini austrijski i mađarski magnati). Za pet godina sagrađena je cesta do Netretića kod Karlovca gdje je rad prestao budući da su područje oko Karlovca bile okupirale francuske čete pod maršalom Marmontom.
Kako je glavni graditelj general Vukasović morao u rat i poginuo kod Vagrama, to su francuski inženjeri dovršili taj dio od 15 km od Netretića do Karlovca i po ženi cara Napoleona prozvali cestu „Lujzinskom“.
CESTA JE GRAĐENA ZBOG DOBITKA NA MALTARINI
Društvo koje je gradilo cestu imalo je po ugovoru pravo ubirati u toku 50 godina maltarinu, koja je bila prilično visoka. Glavne „malte“ za ubiranje pristojba bile su u Orehovici, Meji, Delnicama, Severinu i Stativama, a manje (koje je društvo davalo u zakup ) u Kamenjaku, Jelenju, Osoju, Mrzloj Vodici, Lokvama, Sopaču, Zalesini, Skradu, Vukovoj Gorici, Modruš potoku, Netretiću, Stativama Borlinu i Karlovcu.
Malte su bile redovito na odvojcima manjih cesta, tako da je maltar odmah kod prijelaza s pokrajnje ceste na Lujzinsku ubirao određenu maltarinu. Izgleda da je društvo dobro prolazilo sve do vremena kad su se počele graditi željeznice.
Lujzinska cesta ima 135 km, a najviša točka je 926 metara kod Mrzle Vodice na Ravnom Podolju. Na tom mjestu je razvođe rijeka koje teku u Jadransko i Crno more.
NA LUJZINSKU CESTU SAGRAĐENE SU MNOGE PRIKLJUČNE CESTE
Lujzinska cesta bila je za vrijeme gradnje, a i poslije, spojena s mnogim priključnim putovima. To je bilo potrebno zbog ekonomskih i ostalih uvjeta, a najviše radi svraćanja trgovine sa sporednih putova na glavnu cestu. Tako je sagrađen odvojak od Jelenja do Bakra. Do 1895. godine, kad je uređena luka u Rijeci, ovim krakom uglavnom se prevozio sav teret iz unutrašnjosti za pretovar na brodove. Od Sungera do Sopača kod Lokava isto tako je sagrađen jedan trak, kojim je spojena Lujzinska sa starom Karolinskom cestom. Jedan drugi krak veže Karolinsku i Lujzinsku cestu od Kupjaka do Ravne Gore.
Osim tih glavnih odvojnih puteva, sagrađene su ili rekonstruirane mnoge druge manje odvojne ceste za bliža i udaljenija naselja u području Lujzinske ceste.
TRASA LUJZINSKE CESTE I PERSPEKTIVE ZA AUTOPUT OD ZAGREBA DO RIJEKE
General Vukasović koji se istakao gradnjom Lujzinske ceste, riješio je za ono vrijeme kad se još nije znalo za automobilski saobraćaj, vrlo dobro trasiranje ceste od Rijeke do Karlovca. Za ono vrijeme, kad su diližanse saobraćale brzinom od 10 do najviše 15 km na sat, bila je cesta odlično projektirana a još i danas se dive suvremeni graditelji cesta lijepoj trasi Vukasovića.
Pa i kad autoput Zagreb-Rijeka bude gotov, neće se sadašnja trasa mnogo mijenjati, najviše zbog prilično dobro riješenih uspona. Vrijeme kad će od Zagreba do Rijeke biti potpuno gotov autoput nije daleko. Od Zagreba do Karlovca već je gotov, ove godine bit će gotova dionica od Delnica do Jelenja, a do godine će se nastaviti prema Rijeci. Dvije-tri akcije kao što je ovogodišnja za izgradnju dionice Delnice-Jelenje i autoput Zagreb-Rijeka bit će gotov.
U Savjetu za Saobraćaj NR Hrvatske vodi se o tom računa i priprema materijal za rješenje tog pitanja, a i ministar Veco Holjevac lično se zalaže, da se ovaj projekat što prije ostvari.
Dovršenje autoputa Rijeka-Zagreb, većim dijelom po staroj trasi Lujzinske ceste, a dobrim rješenjem rekonstrukcija i pojedinim mogućim skraćivanjima, mnogo će se pridonijeti dobrim vezama automobilskog prometa između Zagreba i Rijeke. Ova cesta imat će naročitu važnost za brz teretni prijevoz, a naročito za turizam. Ona će imati veoma veliku ulogu za strane automobiliste koji će izravno preko autoputeva preko Beograda ili preko Ptuja, Varaždina i Zagreba moći dolaziti automobilima na Jadran.
Omladina Hrvatske dat će ove godine svoj prilog na gradnji autoputa Zagreb-Rijeka. Ona će ove godine dovršiti jednu od najvažnijih dionica u Gorskom Kotaru, a djelomično će poboljšati i promet između Zagreba i Rijeke.
M.Babić
Postao/la Adamić » 5.2.2016, 11:49 
Zahvaljujući podacima Christiana Neubaca , žirafa je došla iz Sudana preko Nila do Egipta i onda do Venecije ... vjerojatno preko Alpi nije mogla pa je išla zaobilazno... preko nas. no , Muzej grada Rijeke piše, da je nakon duge plovidbe od Egipta do Rijeke, žirafa je morala pješačiti do Karlovca... 
