»Riječka krpica« novi je riječki suvenir, predstavljen danas u trgovini Manufaktura, a osmislila ju je obitelj Komnenović – Marija, njezina majka Irena, otac, brat i sestra. Kuhinjska krpa može se često naći u ponudi suvenira gradova i regija diljem Europe i svijeta, najčešće s otiskom znamenitosti ili krajolika turističkih destinacija.
– Razmišljajući o kuhinjskoj krpi kao predmetu uporabne vrijednosti i suveniru koji bi bio zanimljiv posjetiteljima i građanima Rijeke, riječkoj krpi, zamišljena je kao visokokvalitetna, inovativna i isključivo riječka. Odlučili smo se za plavu i bijelu varijantu krpice, izrađene od visokokvalitetnog vafel pamuka, veličine oko 70X50. Na bijeloj krpi je plavom, a na plavoj bijelom bojom izvezen naziv »Riječka krpica«. Krpe se pripremaju i natpis izvezuje u trgovačkom društvu s višegodišnjim iskustvom u okolici Rijeke, koja garantira kvalitetu materijala – kazala je za svečanosti predstavljanja novoga suvenira jedna od njegovih autorica, Marija Komnenović.
A, zašto baš »riječka krpica«? Objasnila je i to.
– Kad se kaže »riječka«, ona postane – krpica. Pritom ne postaje manja ili možda neuglednija, naprotiv, umanjenica ovdje ima smisao izraziti posebne sklonosti i dražesti. I, naravno, izravno asocira na povijesni događaj iz 1868. godine. Način kako je zamišljeno vješanje krpe predstavlja originalno i jedinstveno rješenje po čemu je riječka krpa unikat i što joj daje poseban šarm. Naime, ušica za vješanje ustvari je satenska vrpca na koju je sublimacijskom tehnikom otisnut članak 66 Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine, po čijem je članku 66 pitanje Rijeke ostalo neriješeno. Naime, dok je hrvatski sabor prihvatio tekst nagodbe, ugarski sabor prihvatio ga je uz dodatak da grad Rijeka s kotarom pripada izravno Ugarskoj. Tako izmijenjeni tekst ušao je u mađarski izvornik, a na hrvatski su sankcionirani tekst u hrvatskoj dvorskoj kancelariji u Beču jednostavno nalijepili cedulju s novim tekstom – »riječka krpica«. Tim umetkom grad Rijeka s lukom i kotarom tvori posebno, s ugarskom krunom spojeno tijelo – pojasnila je Marija Komnenović, inače studentica povijesti.
Kako je istaknula, ušica, odnosno komad satenske vrpce rezan je toplom tehnikom i ne može se odrubljivati. Ušica je našivena na sredini dužine krpe, ali na način koji sugerira naknadnu intervenciju na krpi.
– Kao što je članak 66 nagodbe naknadno nalijepljen na ugovor, tako je i na riječkoj krpi naknadno našiven – kazala je Marija Komneno