Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Riečka dionička tiskara

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Riečka dionička tiskara

Post broj:#1  PostPostao/la Jakob Raunacher » 2.5.2024, 15:27

Riečka dionička tiskara upisana je u sudski registar 26. veljače 1901. Imala je sedam tiskarskih strojeva na kojima se tiskao Novi list. Tiskara je od 1916 godine nastavila djelovati na Sušaku kao Primorski štamparski zavod. Osim Novoga lista u tiskari su tiskane i brojne knjige te ostale tiskovine koje ovim putem želim prezentirati.

Počeo bih s lijepom satirom Ksavera Šandora Gjalskog, "Izlet Grinczinger Pála na Magyar tenger", tiskanom u Rijeci 1902. godine. Svakoga Mađara koji vjeruje u to da mu je nakon Trianona oduzeto neko Ugarsko primorje ili Rijeka ova će satira bolno otrijezniti. Kao što se otrijeznio i naš Grinziger koji je svoju priču završio u riječkoj ludnici. Preporučam pročitati, no upozoravam zainteresirane da knjižice nema ni u Gradskoj niti u Sveučilišnoj knjižnici.

grinzinger pal.jpg
grinzinger pal.jpg (30.27 KiB) Pogledano 850 puta
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#2  PostPostao/la Jakob Raunacher » 3.5.2024, 00:35

Zahvaljujući repozitoriju digitalnih zbirki Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupna nam je knjig Stjepana Boroše, "Kako nas Ugarska uzdržava : hrvatskomu narodu u oči nove financijalne nagodbe s Ugarskom", tiskanoj u Rijeci 1902. godine: https://digitalna.nsk.hr/?pr=i&id=11351

Preporučam pročitati da se vidi kako je Mađarska ekonomski pljačkala Hrvatsku, još joj govoreći da ju uzdržava. Između ostaloga Mađarska je dobivala i sve prihode od Rijeke i riječkog kotara.

Kako nas ugarska uzdržava.jpg
Kako nas ugarska uzdržava.jpg (31.96 KiB) Pogledano 821 puta
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#3  PostPostao/la Jakob Raunacher » 4.5.2024, 13:52

Među knjigama koje tiskala Riečka dionička tiskara nalaze se i dvije kojima je autor Toma Čargonja:

"Iskrena i prijateljska rieč poglavicam grobničkoga Izraela a za promišljanje i ravnanje svemu puku", Rieka 1904.
"Poslanica gazitelju zakona, prava i čovječnosti, presvietlom gospodinu dr Vinku baronu Zmajiću, kr. kotarskom predstojniku na Sušaku", Rieka 1907.
Jedini primjerci ove knjige na koje sam naišao nalaze se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

U Rijeci je 1909. tiskao i knjigu "Tko je zaveden? Jesu li oni dra Franka ili g. Supila? Koji je Hrvat a koji slavosrb, komu da se više vjeruje, neka sude nepristrani ljudi". Nakladnik je bila Riječka tipografska udruga na dionice. O njoj nisam našao previše podataka. To je jedino njegovo djelo koje Tatjana Blažeković donosi u svojoj knjizi "Fluminensia croatica". No druga njegova djela nadopunila je u skedi o Tomi Čargonji u Hrvatskom biografskom leksikonu. Kao što je još jedna knjiga tiskana u Rijeci, 1908. godine, "Za slogu i jedinstvo svega grobničkoga puka". Nakladnik je Riječka tipografska udruga d.d. Iz ovoga je očito da je sa Supilovom pravaškom strujom bio u dobrim odnosima do 1908. godine.

Blažekovićka u navedenoj skedi donosi još dvije njegove knjige, tiskane u Zagrebu: "Otvoreno pismo svemožnomu i nepravednomu gospodinu Štigliću, obć. upravitelju u Grobniku" (1898.) i "Jošte jedna suza kao liek na stare i nove naše rane a na srdce presvietlom gospodinu dr baronu Vinku Zmajiću, kr. vladinom tajniku, gospodaru bakarskoga kotara itd. na Sušaku" (1910.). Čargonju je obradio i Irvin Lukežić u Grobničkom leksikonu. On navodi još jedno njegovo djelo ""Cvieće sa grobničkog polja" (1902). A donosi i reprodukciju naslovnice jedne njegove knjige, koju i ja ovdje prenosim iako nije tiskovina Riečke dioničke tiskare.

Toma Čargonja_Tko je zaveden.jpg
Toma Čargonja_Tko je zaveden.jpg (215.57 KiB) Pogledano 769 puta



Toma Čargonja iskreni je pravaš, koji je nakon raskola Stranke prava pripadao Čistoj stranki prava. O njegovim političkim nazorima govori i to što se odrekao ponuđene talijanske mirovine, iako je cijeli život radio kao brusač u riječkoj Tvornici duhana.
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#4  PostPostao/la Jakob Raunacher » 6.5.2024, 14:02

Godine 1902. u izdanju Riečke dioničke tiskare tiskane su još dvije knjige. Prvoj je autor Stjepan Radić ("Najjača stranka u Hrvatskoj"), a drugoj Milan Marjanović ("Poraz i slavlje"). Oba su bili Supilovi dopisnici u Novom listu. Radićeva knjiga kritika je postojećih hrvatskih političkih stranaka, napisana protiv mađarskog hegemonizma, hrvatskih joj pomagača i političke inertnosti opozicije. Ali i pružena ruka suradnje hrvatskim Srbima. Zamišljena suradnja ostvarit će se koju godinu kasnije u hrvatsko-srpskoj koaliciji, koja će prvi puta definitivno pobijediti mađaronsku većinu u Saboru.Tada je Supilo postao hrvatski politički lider. Stjepan Radić, iako je imao veliku ulogu u hrvatskom pokretu 1903. godine, morao se strpiti još koju godinu da bi zauzeo mjesto Supilovog ranga.

U svakom slučaju sve opisane knjige Riječke dioničke tiskare, pokrenule su političke procese te utjecale na buduće povijesne događaje. Koji su vrlo brzo slijedili. Nezadovoljstvo zbog financijske ovisnosti Hrvatske o Ugarskoj i traženje financijske samostalnosti, doveli su do hrvatskih zahtjeva za poboljšanjem financijskih uvjeta u Hrvatskoj koji su 1903. godine odbijeni u Ugarskom saboru. U raznim hrvatskim mjestima organizirane su javne skupštine koje je ban Hedervary zabranio. Nakon krvoprolića u Zaprešiću nemiri su se proširili po čitavoj Hrvatskoj, u čemu su Gorski kotar i Hrvatsko primorje odigrali značajnu ulogu. Rezultat ovih nemira bio je i taj da je car Hedervaryja uklonio s banske dužnosti.


Slika
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#5  PostPostao/la Jakob Raunacher » 7.5.2024, 11:31

Ranije spomenuta publikacija "Poraz i slavlje", koju je Tatjana Blažeković u svojoj "Fluminensiji Croatici" pripisala Milanu Marjanoviću, nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci pod signaturom A. misc. A 643. Nisam ju pronašao u elektroničkom katalogu već sam morao pregledati stari kartični autorski katalog.

Ovo opsegom neveliko djelce ima nepunih 14 stranica. No značajem nadilazi svoj format. Ovaj tekst su zajedno redigirali Marjanović i Milutin Cihlar Nehajev, a prenosi kritičko mišljenje Hrvatske napredne omladine prema dva događaja: izbornom porazu opozicije i proslavi 400. godišnjice Marulićeve Judite. Ovaj tekst ujedno predstavlja program Hrvatske napredne omladine koji je formuliran prema uzoru Češke realističke, odnosno napredne stranke (Česká strana pokroková), osnovane 1900. godine.

Kao i prethodno opisana Radićeva publikacija i ona kritizira dotadašnju politiku hrvatskih stranaka koje lebde između prošlosti i budućnosti, nemajući doticaja sa sadašnjošću. Nastoji za suradnjom sa hrvatskim Srbima, te zagovara potpuno poštivanje Nagodbe kao ustavnog uporišta, ali i rada na njezinom mijenjanju. Kao što Radić novu političku snagu vidi u seljaštvu, tako ju Marjanović i Cihlar vide u mladima. No oni donose još nešto, što će biti obilježje izdavačke politike Riečke dioničke tiskare, Novog lista i samog Supila - borbu protiv hrvatskog političkog klerikalizma.

Međutim niti druga strana nije neaktivna. Dapače. Rijeka postaje poprište nekoliko hrvatskih političkih pokreta, u kojima se snažno sukobljuju antiklerikalni liberalizam i Hrvatski katolički pokret. I ovaj potonji ima snažno uporište u Rijeci i na Sušaku. O njihovim plodovima govorit ću na drugom mjestu, u temi Riječki tiskarski zavod "Miriam" i "Kuća dobre štampe".

Poraz i slavlje.jpg
Poraz i slavlje.jpg (91.56 KiB) Pogledano 684 puta
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#6  PostPostao/la Jakob Raunacher » 9.5.2024, 14:41

Potočnjak, Iz zemlje bespravlja i demoralizacije.jpg
Potočnjak, Iz zemlje bespravlja i demoralizacije.jpg (146.82 KiB) Pogledano 620 puta

D
Potočnjak, Šta smo i kako ćemo.jpg
Potočnjak, Šta smo i kako ćemo.jpg (63.53 KiB) Pogledano 620 puta

vojica autora koji tiskom Riečke dioničke tiskare izdaju svoje knjige u Rijeci, vrlo su bliski po svojim političkim sudbinama. Jedan je Franko Potočnjak, naš Primorac rođen u Novome, a drugi je Hinko Hinković. Obojica počinju svoj politički put kao pravaši, da bi kasnije pristupili Hrvatsko-srpskoj koaliciji (kao i naš Riječanin Erazmo Barčić). Obojica su zbog svog političkog djelovanja bili od vlasti osuđivani. A obojica su početkom Prvog svjetskog rata izbjegli iz Austro-ugarske i postali članovi Jugoslavenskog odbora.

Potočnjak je u Chicagu organizirao iseljenički kongres koji je donio rezoluciju o ujedinjenju Hrvata, Srba i Slovenaca s područja Monarhije s Kraljevinom Srbijom. Sudjelovao je u osnivanju jugoslavenskih dobrovoljačkih odreda u Odesi, gdje je uređivao list Slovenski jug. Godine 1917. sudjelovao je u radu Krfske konferencije i u donošenju Krfske deklaracije. Godine 1920. imenovan je podbanom Hrvatske, ali uskoro na to mjesto daje ostavku.

Godine 1903. u Riečkoj dioničkoj tiskari objavljuje svoju knjigu "Iz zemlje bespravlja i demoralizacije : jedna borba : dr. Potočnjak - grof Khuen Hedervary : 1887-1904." (dostupna na poveznici: https://digitalna.nsk.hr/?pr=i&id=11354). U knjizi je opisan proces 1903. godine (u kojem ga je kao odvjetnik branio upravo gore spomenuti Hinko Hinković), a nakon kojeg je Potočnjak osuđen. Godine 1905. u Riečkoj dioničkoj tiskari tiskana mu je i knjiga "Šta smo i kako ćemo?", koja je u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci pohranjena pod signaturom 129.814/b.

Potočnjak, Iz zemlje bespravlja i demoralizacije.jpg
Potočnjak, Iz zemlje bespravlja i demoralizacije.jpg (146.82 KiB) Pogledano 620 puta

Potočnjak, Šta smo i kako ćemo.jpg
Potočnjak, Šta smo i kako ćemo.jpg (63.53 KiB) Pogledano 620 puta
Zadnja izmjena: Jakob Raunacher; 10.5.2024, 10:10; ukupno mijenjano 1 put/a.
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#7  PostPostao/la Jakob Raunacher » 10.5.2024, 10:08

glasovi-strane-stampe-pokretu-hrvatskoj-godine-1903.jpg
glasovi-strane-stampe-pokretu-hrvatskoj-godine-1903.jpg (47.35 KiB) Pogledano 589 puta

Prije nego što pređemo na Hinka Hinkovića trebalo bi nešto reći o knjizi "Glasovi strane štampe o pokretu u Hrvatskoj godine 1903.". Dostupna je u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci pod signaturom A.4.296. O njoj je pisao Ljubomir Antić u radu "Odjeci narodnog pokreta 1903. u inozemnom tisku" (https://hrcak.srce.hr/file/12729).

Hrvatsko primorje i Gorski kotar su područja koja su bila najaktivnija u pokretu 1903. godine. O tome je pisao Ivan Kovačić, u izdanju riječke kuće Adamić u djelu "Branili su Hrvatsku" Slika
Ovdje je detaljno prikazana uloga i djelatnost Frana Supila u ovim povijesnim događanjima.

Osim u Domovini naši Primorci su se istakli i u emigraciji. Tako je Zdravko Mužina, rodom sa Sušaka, jedan od utemeljitelja Hrvatske bratske zajednice u Sjedinjenim američkim državama, prikupljao sredstva za utamničene Hrvate u Domovini te rodbinu poginulih i nastradalih. Te je u hrvatskom domu u Pittsburghu u znak protesta zapalio mađarsku zastavu. Slika
NEMO SINE CRIMINE VIVIT

Avatar korisnika
Jakob Raunacher
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 192
Teme: 9
Pridružen: 17.9.2011, 06:55

Re: Riečka dionička tiskara

Post broj:#8  PostPostao/la Jakob Raunacher » 16.5.2024, 11:37

Spomenuti Hinko Hinković, pravim imenom Heinrich Mozer, vrlo je kontoverzna osoba. Pravnik, političar i publicist. Kao pristaša Stranke prava uređivao je na Sušaku pravaško glasilo Sloboda. Može se naići na podatak o tome da ga je Starčević vrlo volio, nazivajući ga imenom Benjamin. Zbog članka Fiat lux objavljenog u Slobodi u kojem je zagovarao narodno jedinstvo sa Srbima, a u nastavku Et lux facta est i sa Slovencima, prestao je uređivati list. Iako rođenjem židov prihvatio je katoličku vjeru 1883. godine. Od tada je i odvjetnik u Zagrebu. Kao zastupnik Stranke prava izabran je 1884. godine u Sabor.

S Erazmom Barčićem zauzimao se za sjedinjenje saborske oporbe – pravaša i nezavišnjaka (obzoraša). Nakon sukoba s pravaškim čelništvom istupio je 1886. godine iz Stranke prava. Poznat je i kao spiritista, uređuje spiritistički časopis Novo sunce koji izlazi u Jastrebarskom, a drži i spiritistička predavanja od kojih je ono naslovljeno "Raj i pakao" izazvalo osude katoličke crkve. Bio je i aktivan mason.

Kao glavni branitelj u tzv. Veleizdajničkom procesu 1909. godine i sam je osuđen na šest mjeseci zatvora jer je sud procijenio da je u procesu prekoračio pozitivne pravne norme. Tijekom Prvog svjetskog rata emigrira iz Austro-Ugarske i postaje član Jugoslavenskog odbora za kojeg uređuje njegovo glasilo Bulletin. Sudionik je pregovora Jugoslavenskog odbora sa srbijanskim političarima koji su urodili Krfskom deklaracijom 1917.

Nama je ovdje važan kao autor knjige "Krađa kod kraljevičkih jezuita", tiskanoj 1905. godine u Riečkoj dioničkoj tiskari (dostupna na poveznici: https://library.foi.hr/dbook/index.php?B=&C=1786&stranica=). Hinković je bio odvjetnik Nazariju Kheleru iz Kraljevice u ponovljenom postupku protiv kraljevičkih isusovaca, koji su navedenog optužili za krađu 6200 kruna iz njihovog samostana. Hinković je u ponovljenom postupku uspio dokazati Khelerovu nevinost te je optužio isusovca Carla Berettu za krivokletstvo i krađu. Zanimljivo je da su s sdruge strane kraljevičke isusovce u prvom postupku zastupali riječki odvjetnik Silvije Pallua, a u drugom Marijan Derenčin, tada zagrebački odvjetnik, ali rođeni Riječanin.

Ova knjižica uklapa se u antiklerikalnu literaturu koju tiska Riečka dionička tiskara i Novi list. Nekoliko godina kasnije na stupcima Novog lista i kapucinskih Riječkih novina vodit će se slična borba u kojoj će Supilo iskoristiti prevaru neke Johance Jeroušek koja je uz pomoć cjevčice pumpala teleću krv i tako ostavljala privid čudesa znojenja krvavim znojem. Protukatolički liberalizam Novog lista ovaj je događaj iskoristio kako bi stvorio sliku o Crkvi kao onoj koja živi od jeftinih prijevara i manipulacija neprosvijećenom vjerničkom masom. Nešto o ovome događaju može se naći kod Stipana Trogrlića (https://hrcak.srce.hr/file/322733).

Ova antiklerikalna izdavačka djelatnost nastavlja se i dalje, u nakladi Gjure Trbojevića koji objavljuje djelo Davorina Trstenjaka, Klerikalizam, tiskanom u Riečkoj dioničkoj tiskari 1914. godine. Te na stranicama Književnih novosti, koje uređuje Milan Marjanović, u prvom Krležinom uratku, "Legenda u četiri slike". Ovo djelo je izazvalo reakciju riječkih kapucina, koji su u Riječkim novinama reagirali člankom "Milan Marjanović pljucka na Krista". Marjanović je u Književnim novostima odgovorio člankom "Ludi napadaj" kojega je i Krleža nadopunio kratkom izjavom "Potpunoma se slažem". Čime Krleža započinje i sa svojom plodnom polemičkom literaturom.

Kako vidimo Rijeka je mjesto vrlo važne publicističke djelatnosti, čija važnost nadilazi regionalne okvire te usmjerava nacionalna strujanja.

Krađa kod kraljevičkih jezuita.jpg
Krađa kod kraljevičkih jezuita.jpg (223.28 KiB) Pogledano 428 puta
NEMO SINE CRIMINE VIVIT


Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju