Post broj:#123 Postao/la Daluka » 20.9.2024, 18:44
Ali Slovjeni razprostirahu se
takodjć od sjevera prama jugu, iz Panonije i Norika prama ja¬
dranskomu moru; a taj put bješe im mnogo lakši, pošto grčka
(rimska) vlast u Istriji, Japidiji i Liburniji omalakšala bijaše, ne-
reknem li prestala, silom prolazećih tuđe germanskieh narodov u
Italiju; kolik udarac nezadadoše joj Longobardi? U takovimi
okolnostmi, scienimo, posiedoše oni obale jadranskoga mora, ime-
nito drevnu Istriju, Japidiju i Liburniju, ako ne prije, a to početkom
druge polovine VI. stoljetja. A ovi naselnici slovjenski bješe
poznati nam pod imenom Čakavac. Neimamo d& kako razgovjet-
nieh svjedokov za to naše mnjenje, pošto vriela one dobe veoma
su škrta za pokrajine oddaljene od Carigrada, ili za takove, gdje
se u onaj par nenatjecaše irimski s barbarskiem življem za održati
gospodstvo nad svietom. Nit, pošto izza VI. stoljetja samo Hrvati
i Srbiji, jednog te istog plemena'), dodjoše na jug: a Čakavci
svojiem jezikom sačinjavaju razriečje, koje ih od njegda stavlja
u sriedinu med Hrvate i Srbije, kojiem su doduše najsrodniji, te med
ostale Slovjene, smiemo zaključiti, da Čakavci pred Hrvati i Si bi
posjedoše one strane, koje i sada uživaju, a njegda još prostra¬
nije uživahu * *) Sudeć po nariečju u zatatranskoj domovini imali
su sjedeti uz Srbe i Hrvate s jedne, a uz zapadne Slovjene i
Ruse Si druge strane. Ako ogrlimo ovo mnjenje, tad ćemo raz¬
umjeti njeka povjestna data; kako naime solinsko svetjenstvo
moglo se tužiti Grguru papi, što se Solinu Slovjeni veoma pri¬
bližavaju („valde imminent“); kako to, da već g. 662 primorski
Slovjeni ,,cum multitudine navium“ odbrodiše u Apuliju '); tć da
već tada, k6 što Runčini i Strumjani na aegejskom, tako oni na
jadranskom moru sloviše kano brodari na glasu. —
Izvor: Arkiv za povjestnicu Jugoslavensku. Knjiga IV, Ivan Kukuljević Sakcinski