Lokalpatrioti Rijeka

Prvi od brodogradilišta je na dijelu gdje je nogometno igralište, drugi na dijelu gdje je plivački bazen.
"U.S. Fiumana
Stadio di Cantrida (Borgomarina).
Costruito all'interno dell'ex-cava di pietra che era servita per l'edificazione del porto di Fiume nel XIX secolo"

"Cava di Pietra" u ovom slučaju nije naziv kamenoloma ( kamenolom di Pietra) nego sve riječi znače kamenolom, poznavaoci talijanskog će to bolje objasniti.

Nogometno igralište, naravno je jedan od njih!
Kako sam samo na to mogla zaboraviti! Hvala Daluka!

Možda je nama malo čudno da nogometno igralište na karti iz 1924. još nazivaju kamenolom, (meni bar) ali biti će da se taj naziv zadržao još neko vrijeme.

Riječ pietra znači kamen, korijen je u grčkom i kasnije latinskom (grad u kamenu u Jordanu se zove Petra)

Označen je na karti istim nazivom i neki kamenolom sjeveroistočno kod Drenove. Gdje bi to moglo biti?

Vežičanka napisao:...
Označen je na karti istim nazivom i neki kamenolom sjeveroistočno kod Drenove. Gdje bi to moglo biti?

Pulac, Streljana, staro groblje, otprilike.

Daluka napisao:

Vežičanka napisao:...
Označen je na karti istim nazivom i neki kamenolom sjeveroistočno kod Drenove. Gdje bi to moglo biti?

Pulac, Streljana, staro groblje, otprilike.

U knjizi Radmile Matejčić Kako čitati grad (Izdavački centar Rijeka, 1989.), u poglavlju Ulica žrtava fašizma – trajni znak sjećanja, između ostaloga, čitamo:

Prema pisanju Supilova Novog lista, na inicijativu riječkog odvjetnika i političara Erazma Barčića, u proljeće 1901. godine uputila se u glavni grad Ugarske (pod čijom je vlašću bila Rijeka op.a.) jedna delegacija... da pred kompetentnim faktorima objasni i obrazloži opravdanost i potakne gradnju Sudbene palače u Rijeci... Delegaciju su primili predsjednik vlade i ministar pravosuđa i financija koji su objeručke prihvatili taj prijedlog jer su imali pred očima novi način dokazivanja brige mađarskih državnih vlasti za pitanja Rijeke...ministar pravosuđa je 8. srpnja 1901. odobrio gradnju Sudbene palače nakon što je od arhitekta Kissa dobio snimljenu situaciju mjesta za gradnju palače i zatvora.
Ministarstvo je postavilo uvjet da ... uspon ne smije biti viši od 7 posto, budući da su predviđali tramvajsku prugu. ... Od Stara (trg pred Guvernerovom palačom op.a.) do raskrižja kod crkve Sv.Vida, odakle se odvajao novi kraj ceste za Školjić i Perilo (današnja Ulica I. Grohovca), teren se morao spustiti za 4 do 6 metara. ... Ta je činjenica nametnula budipeštanskom arhitektu F. Stigleru veoma težak zadatak, a ništa manje nije bio težak i odgovoran zadatak riječkog inžinjera G. Grassia, projektanta podzida. Obojica su svoj zadatak riješili magistralno, tako da je taj dio grada, nepromijenjen do danas, jedna impozantna građevinska i arhitektonska monumentalna cjelina. ... Gradnju ceste i podzida od raskrižja kod Sv. Vida do Stara ... izveo je riječki poduzetnik Ivan Rubinić ... Korišten je kamen iz Drenove.

Već sam i prije čuo od par starijih Drenovčana da je za potrebe toga zida korišten kamen koji se vadio na Velom vrhu. Na betoniranom dijelu puta od Pulca prema Velom vrhu, nasuprot dvije klupe s kojih se kao s terase pruža prekrasan vidik na Drenovu i cijeli Kvarner, vidljve su tri u brdo i stijenu ukopana usjeka iz kojih se, prema usmenoj predaji, vadio kamen. I zaista, u jednom iskopu vidljivi su tragovi obrade kamena. Sitni kamen, zaostao pri obradi, bacao se niz padinu pa je tako nastao nasip, odnosno prije spomenute terase – vidikovci.
Drenovski list br. 29
viewtopic.php?p=83948#p83948

Na fotografiji iz 1913. koja je očito slikana s Kozale s pogledom na Trsat, lijepo se vide kamenolomi na Lujzinskoj cesti. (Više o tim kamenolomima u postu br.36)
Prema fotografiji čini se da se nekad kamen kopao i neposredno ispod Lujzinske ceste.

U knjizi The Eastern Shores of the Adriatic in 1863 (autorica Emily Anne Smythe Strangford), na strani 283 spomenuto je da se nedaleko tvornice duhana, u kojoj radi ženska radna snaga, kopa mramor koji je ovdje uobičajen i jeftin.

Ako se glatko polira, taj mramor dobije prekrasnu tamnu bogatu boju oraha. Bilo bi ga dobro dopremiti u Englesku da se obogati raznolikost ponude mramora, piše autorica.
Također spominje da tu ima dosta dobrog žutog mramora.

O plemenitijim vrstama kamena koji se kopao na području grada Rijeke pisali smo u postovima od 17 do 27 ove teme.

SMRT U KAMENOLOMU U prevrtanju radnog stroja u Sobolima stradao vozač
Teška nesreća na radu dogodila se oko 15.40 sati u Kamenolomu "Mineral igm" u mjestu Soboli, u trenutku kada je došlo do prevrtanja radnog stroja kojom prilikom je vozač smrtno stradao.

Kamenolom Čavle




http://hr.mineral.eu.com/databases/inte ... .COM-werke

Iz daljine s okolnih brda ovaj kamenolom izgleda baš užasno. Ogoljeno. Jedini aktivni još koliko znam.

To je kamenolom do koga vodi put s Grobničkog polja a skreće se s Lujzijane poslije Putnika.

Što se tiče nesreće najlakše je sve proglasiti nesretnim slučajem. U stvarnosti kod nas je najčešće riječ o pohlepi vlasnika i potkupljivim inspektorima.

Što će nam propisi ako se ne poštuju. Što će nam inspektori ako je s njima ko i bez njih.
Da se kod inzistiranja na nekakvim sigurnosnim mjerama kaže "Što gnjaviš", to sam doživjela kod nas. Balkanijada.

Pa pogledajte samo kako se rade fasade. Radnici nemaju šljemove, nisu vezani, ma jedan užas.

Ova obojana razglednica prikazuje pogled na Volosko i Opatiju s Preluka. Ispred Preluka vide se utovarni mostovi i teglenice kamenoloma.

Baš tako !

Ovo su količine kamena iskopane u pojedinim riječkim kamenolomima u godini 1890. Vidimo da je u Martinšćici iskopano čak više nego u Preluku.

Ivan Nepomuk Jemeršić napisao je 1904. godine knjigu “Kopnom i morem na Plitvička jezera”. Na svom putu posjetio je i naš kraj, a o kamenolomu u Preluku piše:

U Preluci nalazi se i osobito znamenit kamenolom, gdje radnici vrve kao mravci a imade ih dnevice i preko osam stotina, od kojih svaki služi po tri do četiri krune. Ovdje se lomi kamen, što ga odvažaju na Rieku i okolišna mjesta. Silne klisure razvaljuje još silniji dinamit, a ove se onda u obliku grumenja odvažaju po željeznim šinjama u posebnim vagonima do mora, gdje se kroz visoke kamene mostove tovare u ladje. Gledao sam, kako se tu ljudi sa natovarinjem kamenja — ako i imadu u tu svrhu zgodne sprave ipak — u težkoj vrućini, grozno muče.
Dvojica jedva što su sjela, da se nešto odmore, već ih stigao ukorljivi glas njihovog nadziratelja: „Ča vi dva sedite po Boga svetega, ča ne grete pomoć."

Još ću napomenuti, kada se široke luknje napunjene strielivom u stienama ovdje zapale, prouzroči to tako veliki učinak, da se uz silnu lomljavu kamena i svakolika zemlja na široko i daleko naokolo potrese. Ori se to gorom i ječi morem na više milja daleko, tako da je ta muzika za stranca nešto neobična, ali domaći, na to se ni ne obaziru pa ako ih pitaš, što je to? Odgovorit će ti nehajno: „Ča bi bilo — vdaraju mine na Preluki".

Veoma je zanimiv i pogled sa Preluke na znatni dio istarske obale. Vidiš u cielom svom sjaju Volosko, Opatiju, Iku, Ičiće, i planinu Učku i pod njom i kraj nje razbacana istarska sela i I kućice. Tik pred tobom je krasno more, što se u prelučkoj luci plavi najdivnijom bojom, dok se na njemu njišu težke ladje nakrcane kamenom, a tamo u kutu izpod tunolovke plivaju sitne mreže, željne obilna ribolova.

Iz posta br. 35

Vežičanka napisao:

jazbac napisao:Hvala judi, samo moran još palenti pojist da dostignen Milićeve priče . Jedna mala zanimljiva dopuna: Domaći ljudi su kavu u Preluku zvali FRANKOVIĆEVA KAVA. Pretpostavljam da je taj gospodin bio koncesionar ili nešto slično. Možda zna netko nešto o tome? ........

Općina Kastav bila je vlasnik zemljišta na kojima su bili kamenolomi na Kantridi i Preluku. Taj cijeli teritorij je spadao pod općinu Kastav. Kamenolomi su se davali u zakup.
Jedan od zakupaca je bio Ivan Franković, adresa: Rubeši 26.

Prema podacima koje sam pronašla Ivan Franković bio je graditelj, vlasnik Građevinskog poduzeća “Ivan Franković”
Poduzeće je djelovalo prema podacima iz Državnog arhiva u Rijeci od 1880 do 1950.

na stranici DARa treba u tražilicu unijeti “Franković” da se dobiju podaci o gradivu. Piše da je gradivo pohranjeno u DARu od 2018. Do prodaje kuće bilo je pohranjeno u staroj kući obitelji Franković u Rubešima. Gradivo nije dostupno javnosti jer nije sređeno. Možda se netko zainteresira da sredi.
https://www.riarhiv.hr/fondovi.html#

Ivan Franković imao je sina istog imena koji je vodio posao s ocem i nastavio voditi poduzeće i nakon očeve smrti.
Iz Naše sloge je podatak da se Ivan Franković iz Dolčića u Rubešovoj (očito sin poduzetnika Ivana Frankovića) vjenčao 28. svibnja 1900. s Milkom Saršon Ivančić iz Sv.Mateja. Kumovi su bili Anton Lučić Roškić i Viktor Tomičić.

Ivan Franković bio je graditelj nove školske zgrade u Voloskom. Zgrada je otvorena u rujnu 1901. godine, blagoslovio ju je župnik Vinko Zemlić a sagradio “domaći poduzetnik, čestiti naš rodoljub Ivan Franković”, izvještava Naša sloga.

Ispit za zidarskog majstora Ivan Franković mlađi položio je u Trstu u ožujku 1901.

Ivan Franković sagradio je i općinsku zgradu za općinu Volosko-Opatija 1905. godine.

Ivan Franković (stariji) preminuo je 20. lipnja 1906. godine.


Firma gradi 1909. cestu Volosko-Opatija i svakako još mnogo toga u našem kraju, za što sigurno postoje podaci u arhivu.

Kamenolom daje 300 000 kn u blagajnu općine Čavle.



https://www.novilist.hr/rijeka-regija/r ... renov-vrh/

Još jednu lokaciju starog kamenoloma sam pronašla. Prema vijesti o nesreći iz 1898., postojao je kamenolom vlasnika Antuna Marča na zemljištu Antuna Derenčina, na Boulevardu iza Sušačke gimnazije.
Boulevard se počeo graditi 1894. godine, a zgrada Sušačke gimnazije izgrađena je 1896. godine.
Znači kraj 19. stoljeća je vrijeme kad se izgrađuje ulica Boulevard, Sušačka gimnazija i vile i zgrade uz tu cestu, pa je razumljivo da im je bio potreban kamenolom, i to što bliže mjestu gradnji.