Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Priče iz djetinjstva

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
alancro
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 183
Teme: 11
Pridružen: 30.12.2010, 18:58

Priče iz djetinjstva

Post broj:#1  PostPostao/la alancro » 22.3.2011, 03:43

Adamić : Spojene priče sve u jednu

Barba Gušter

Napisat ću vam par riječi o jednoj osobi koja nije obilježila riječku povijest. Obilježila je moje djetinjstvo i djetinjstvo klinaca na Turniću i Krnjevu.
Zvali smo ga Barba Gušter.
Ostao je potpuno zaboravljen u mojem sjećanju, da bih ga se prije par godina sasvim slučajno opet sjetio, jer kao što reče Nedjeljko Fabrio "Povijest nije samo ono što će doći. Mnogo toga ćemo naprosto ponoviti"
I da, nažalost, u slučaju Barbe Guštera povijest nam se ponovila još strašnija i surovija nego nekad.
O Barbi Gušteru nitko nikada nije znao ništa. Nitko koga poznam nikada nije prozborio s njim. Niti jednu jedinu riječ. Niti dobar dan.
Barba Gušter nikada nije viđen u centru. I nitko ne zna gdje je živio. Ne zna se ni da li je imao djece, da li je bio oženjen, kako mu je bilo ime.
A ipak svi su ga znali.
Bio je jedini, zaista jedini u našem kvartu, tih sedamdesetih i osamdesetih godina, zamislite jedini koji je kopao po kantama za smeće.
Nije tražio plastičnu ambalažu, ni staklene boce. Bila su to vremena kada su ljudi mogli preživjeti s plaćom ili penzijom.
Koliko se sjećam, Barba Gušter iz kanti je vadio samo kruh. Neki misle da je imao kokoši, neki da je imao psihičkih problema a neki da je kruh vadio zbog nekih svojih kršćanskih ili filozofskih razloga. Barem ja nikada ga nisam vidio da je išta drugo uzeo iz kante.
Mi djeca smo ga često gađali kamenčićima iz pristojne udaljenosti, rugali mu se, ali samo do trenutka kad je podigao glavu i pogledao nas, tada bismo vrišteći u strahu pobjegli glavom bez obzira. Nenavikli na ljude koji kopaju po smeću dapače vidjevši JEDINOG koji je to radio, za nas Barba Gušter bio je mitsko biće iz nekog perverznog, neobičnog, naopakog svijeta kome nismo pripadali ni mi ni itko koga smo poznavali. I zato smo ga se bojali, ali ga nismo poštovali.

Prošle su mnoge godine, desetljeća, i gradom (zemljom) vrve stotine Barbi Guštera. Nitko se ne osvrće. Nisu više nešto rijetko, neobično, nešto uz što ćeš se zaustaviti i baciti kamenčić, rugati se ili ih zadirkivati. I meni je Barba Gušter jednoga dana došao u sjećanje, opet su mi proletjele scene iz djetinjstva.
Ministrica Marina Dropulić i ne sluteći i ne htijući spasila je mnoge od gladi sa zakonom o otkupu plastične i ine ambalaže. I mnoge od onih za koje je moglo biti da im nije (ona i njoj slični) krvnički uštipnula od plaće i penzije, spasila je svojim zakonom. Ljudima su dali 50 lipa po boci a i za njih je ostalo, za njihove korupcije, za dvore i aute. Svi zadovoljni.
Ali kada danas razmišljam o onim vremenima Barbe Guštera, vremenima za koje smo mnogi jedva čekali da prođu (ne ponovilo se) i danas kad živimo ondašnje sutra, kad se konačno budimo u zorama koje su onda tek trebale zarudjeti, sjetim se da ni ja, ni itko koga sam tada poznavao, nikada nije kopao po kantama. A i onaj jedini koji je kopao, evo, kladim se, to nije radio zbog potrebe nego zbog zanimacije. Onako, da mu prođe dan.
Žao mi je za svaki kamenčić s kojim sam se nabacivao nad njim, žao mi je što sam se rugao, što sam mu bježao umjesto da mu kažem, kao svima drugima, dobar dan. Žao mi je što ga nisam zaista upoznao i pitao ga zašto pobogu radi to što radi.
Bila je to prilika kakvu, bojim se, više nikada neću imati. Jer ove novovjekovne Barbe Guštere niti ne pomislim pitati zašto to rade, ni u snu im se ne rugam, ne bacam kamenčiće, niti ja niti novodobna djeca, koja na njihovu žalost nikada neće znati kako je živjeti u zemlji gdje se kante prekapaju zbog hobija.

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11094
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#2  PostPostao/la nikola » 22.3.2011, 08:13

Super priča. Inače, prije je bilo sramota biti i blizu kante, kamo li kopati po njoj.
Isto tako ne daj Bože da te netko vidio kako stojiš kraj Via Rome, a danas od 06,00 ujutro gužva na ulazu, svi čekaju ići u posjet zatvoru : lud

A ovako nepoznatima postavljaju spomen ploče u Varaždinu...
spomen ploče u Varaždinu.jpg
spomen ploče u Varaždinu.jpg (60.79 KiB) Pogledano 7869 puta
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 22.3.2011, 17:03

@alancro priča ti je za naslovnicu. Šteta šta nemamo nešto kao Moja Rijeka ili rijeka danas da stavimo priču na uvid.. Ovako će među našim postovima potonuti ali nema veze.
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
miha
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 175
Pridružen: 22.12.2009, 10:27

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#4  PostPostao/la miha » 22.3.2011, 17:36

Ne znan ca bi rekal , prekrasna prica . S relativno malo rijeci jako puno poveda .
Mislin da bi ova prica trebala izaci iz okvira naseg foruma .
Komplimenti !!! :pozdrav:

gost
 

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#5  PostPostao/la gost » 22.3.2011, 18:08

Hja ... Ako smijem uz dozvolu autora prenio bih priču na croinfo, uz reklamu forumu naravno, pa će je ipak više ljudi vidjeti.

?

Avatar korisnika
alancro
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 183
Teme: 11
Pridružen: 30.12.2010, 18:58

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#6  PostPostao/la alancro » 22.3.2011, 18:40

miha napisao:Ne znan ca bi rekal , prekrasna prica . S relativno malo rijeci jako puno poveda .
Mislin da bi ova prica trebala izaci iz okvira naseg foruma .
Komplimenti !!! :pozdrav:


inače sam novinar po profesiji pa znam da ako bi to ikad i izašlo u nekim novinama, urednik bi mi je najprije skratio.
Na forumu se to neće dogoditi pa mi je draže objaviti ovdje.
A potajno sam se nadao da se možda netko od forumaša sjeća Barbe Guštera i da možda ima kakvu imformaciju tko je bio i zašto je bio ono što je bio. Odgonetnuli bismo još jednu od mnogih riječkih misterija...

Sasvim uzgred, vezano uz temu, 2005 putovao sam po Južnoj Americi sa osjećajem nekog olakšanja da dolazim iz zemlje prvog svijeta, jer siromaštvo je bilo svugdje oko mene. Lima, Rio, Buenos Aires, Asuncion činili su mi se tada neki drugi svijet, u usporedbi s onim što sam imao doma.
I tako sam u Urugvaju, Montevideo, opazio skulpture od prešanog papira ili stiropora, bile su to skulpture ljudi koji su kopali po pravim (originalnim) zelenim kontejnerima za smeće. A na njima je pisalo točan pdatak o siromaštvu i koliko sugrađana svakoga dana svoju egzistenciju vadi direktno iz tuđih otpadaka.
Danas kada pomisim na te urugvajske skulpture godina gledam hrvatsku sadašnjost sedam godina kasnije.
I kada se sjetim nekih scena iz latinske amerike, a bilo ih je mnogo, već sada znam da sam onda gledao hrvatsku budućnost.
Cijele obitelji koje sa malom djecom žive na ulicama rastavljajući crne vreće za smeće i tražeći u njima što bi pojeli ili prodali za život za još jedan dan.
Vidio sam toliko bijede i toliko jada da ne stane u jedan tekst. Ispričat ću vam samo jednu priču koja mi se možda najdublje urezala u sjećanje.
U Buenas Airesu, jedan pored drugog, na jednoj od glavnih avenija beskrajna je rijeka ljudi koji sjede i prose, većina ih na plakatima koje vješaju oko vrata ili postavljaju pred sebe ima navedene razloge zašto prose i kako su tamo stigli. Možeš šetati pola sata i defileu siromaštva ne vidi se kraja. Dok sam prolazio, tek letimično pogledavao očajna lica koja su me molila za milost, nisam slušao što mi govore i u nekim svojim mislima prošao sam pored neke starije žene, ne vidjevši je zaista i ne slušavši što mi govori.
Ona je valjda zbog očaja ili zbog moje arogancije nekoliko metara nakon što sam prošao pored nje počela ridati i naricati tako glasno i tako očajno i tako beskrajno tužno da sam se posramljen vratio ti nekoliko koraka i dao joj koliko sam imao. U restoranu za ručkom, dok sam uživao blagodati argentinskog roštilja, pred obiljem koje se prostiralo predamnom potekle su mi suze jer ja jedem dok drugi nemaju. I ništa zaista nisam mogao napraviti za njih. TAda sam donio jednu odluku, da sve novčiće koje mi ostaju od svakodnevnih kupovina ne trošim nego ih spremim i dam siromahu na odlasku iz svake od zemalja kojima sam putovao.
I onda u Asuncionu, Paragvaj, iz sobe svog hotela svakog sam dana gledao djevojčicu, staru nekih osam godina, sjedila je od ranog jutra do mraka na nekoj stolici na ulici, dok se vrućina penjala na 40 stupnjeva u hladu. Prodavala je lutriju. Oko dva popodne majka joj je donijela obrok i zamijenila je na pola sata, dok je djevojčica jela. To jadno dijete, uskraćeno za dječje radosti, igre, školu, lutke i prijateljice, cijeli je dan grizla nokte i žvakala žvakaću, sa jednom rukom uvijek ispruženom u kojoj su bili listići lutrije. Posljednjeg dana prije nego sam napustio Asuncion, nakupio sam sav sitniš koji sam imao, stavio u jednu najlon vrećicu i poklonio joj ga. Iznaneđenje i predivan osmjeh koji mi je podarilo to dijete, kad je dobila sitniš, nikada neću zaboraviti.
I sve se nešto bojim, da sam tada gledao našu budućnost. I bojim se da ću opet gledati starice koje nariču, djevojčice koje n e idu u šolu nego prodaju lutriju, obitelji koje žive podvedim nebomotvarajući vreće od smeća i kolone siromaha jednog do drugo proseći na podu. Bojim se da ću to opet vidjeti ali ne u Asuncionu, Montevideu, Limi ni Caracasu. Bojim se da ću to vidjeti na Korzu,Špici, jelačićevom ili stradunu. Sjetit ću se one djevojčice iz Asunciona, baš kao što sam se sjetio Barbe Guštera, jednom kad se povijest ponovi. "Jer vrijeme se kreće ko sunce u krugu, i nosi nam opet ono što je bilo, i radost i tugu" (Dobriša Cesarić)

Avatar korisnika
alancro
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 183
Teme: 11
Pridružen: 30.12.2010, 18:58

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#7  PostPostao/la alancro » 22.3.2011, 20:38

Ecika


Potaknut dobrim rekcijama na priču o Barbi Gušteru, ispričat ću vam još jednu, u istom kontekstu nekad i sada.
To je priča o Eciki, ali u stvari to je priča o jednom vremenu. Kraju šezdesetih i sedamdesetim godinama. Dugo smo čekal da prođe, to vrijeme. Pokopali smo ga sretni da ga više nikada neće biti, tamo negdje krajem devedesetih, mahali smo novim zastavama i zaokruživali, po prvi put imena na listama gdje je za isto mjesto kandidiralo više od jednog kandidata.
Sjećam se, danas to zvuči nevjerojatno, izbora u vrijeme socijalizma. Biralo se predstavnika omladine u općinskoj organizaciji. Ili sekretara partije. Svi smo dobili papir a na njemu za svaku funkciju bilo je samo jedno ime.
Mogao si vratiti neispunjen birački listić ili zaokružiti to jedno jedino ime.

I tako smo jednog dana, rekoh, sretni, pokopali to vrijeme, pratile su nas nade generacija prije nas, naše nove zastave bez zvijezda. Sve frustracije još od stoljeća sedmog izašle su na svjetlo dana i u oduševljenju progovorile kroz jedna usta ono što smo svi osjećali: «Imamo Hrvatsku!»
Bilo je više stranaka nego mjesta u Saboru. I svi smo mislili da ćemo konačno krenuti na bolje. I nešto kasnije, dok su padale bombe, dok su, kradom pretvarali naše vlasništvo u privatno, dok su, a da to nismo znali, zaslužni borci Nadan i njemu slični dobivali vojne stanove, mi smo trpjeli sve, jer smo ostvarili snove svojih predaka.
Dvadeset godina nakon toga neki će se sa sjetom sjetiti barem nekih djelića toga mrskog vremena koje se, nažalost i na sreću, kako kome, više neće ponoviti.

Svi mi klinci koji smo odrastali u neboderu na Čandekovoj 36 dobro smo znali Eciku.
Mogao sam imati tri godine kada me je otac prvi put pustio samog pred blokom, sa crvenim triciklom. Nisam bio jedini, uvijek nas je bilo četa djece pred blokom. Biste li danas, u ovim divnim vemenima, pustili trogodišnje, petogodišnje, sedmogodišnje dijete da se bez nadzora odraslih igra pred blokom? Danas, kad pedofili imaju svoja građanska prava, kad ubojice odlaze na vikend i dopust usred izdržvanja kazne? Kad djeca tajkuna gaze djecu netajkuna, a da pritom nemaju nikakvih ozbiljnih posljedica. Kada supruga premijera na pješačkom prijelazu u službenom autu kojega ste vi platili, obavljajući svoje privatne zadaće, izlazi iz auta kojim je na pješačkom prijelazu pregazila prolaznika, pa mirno nastavlja svojim putem, niti ne pozvavši policiju ili barem hitnu pomoć.

U onim groznim vremenima milicija te je pendrečila bez puno građanskih prava. Jedan moj prijatelj pred mojim očima je dobio šamarčinu samo zato što nije imao «ličnu kartu». Jedan drugi prijatelj dobio je pendrekom po rukama, u dobi od 14 godina, u stanici milicije, jer je krao benzin iz parkiranih automobila.
U tim groznim vremenima pedofili su bili u zatvoru, bez puno prava, isto kao i lopovi, ubice, i svi ostali (krivi i nevini) koji su eventualno mogli nauditi vama ili vašem djetetu. Pa smo se, klinci, slobodno igrali pred blokom. Nije bilo kompjutera, nintenda, porno kanala, kabelske televizije, disney channel, nije bilo skoro ničeg osim nas samih, tu i tamo imali smo nekoliko autića, nekoliko sličica, tricikl, kamenje, zemlju, i maštu u nama. Pa smo se bez nintenda i bez pedofila igrali pred blokom.

A tamo na Čandekovoj 36 pred blokom je svakoga dana kad nije kišilo, već od ranoga jutra sjedila Ecika.
Imala je četrdesetak godina. Uvijek istu frizuru, «na padelu», sjedila je na zidiću s «kušinom» pod pozamašnom guzicom, jer bila je podeblja. Iako je imala jednu ortopedsku cipelu sa ogromnim potplatom, valjda dvadeset centimetara, jako je šepala i vukla je tu kraću nogu za sobom. Ruke je nisu dobro služile, jedan dlan bio je ukočen uvijek u istom položaju, skvrčen prema dolje. Nije govorila, niti jednu riječ. Glasala se nerazumljivim zvukovima, ali je sporazumijevanje s njom, barem na osnovnoj bazi, bilo itekako moguće.
Jedino čime se Ecika bavila bilo je promatranje djece, koju je obožavala, kako se igraju pred njenim očima. I naravno, promatranjem svih koji su ulazili i izlazili iz zgrade. Bila je jedina koja je poznavala svakog, ama baš svakog stanara u našem neboderu koji je tada bio najviši u Rijeci, čak nevjerojatnih 12 katova.
Prikovana za zidić od jutra do kasnog mraka, bila je živi bilten, gprs, mobitel, telefonska tajnica, besplatni sms, telefax, jutarnji i večernji list, sve to i još više, za populaciju Čandekove 36. To su bila vremena bez interneta, e-maila, mobitela i bez telefonske tajnice, i ako si želio prenijeti poruku, saznati najnovije vijesti, poslati upozorenje ili na drugi način komunicirati s nekim iz bloka, obratio si se Eciki. Ona je uvijek bila tamo, pred ulaznom vežom, i mi smo, svi, do zadnjeg koji smo tamo živjeli, svakodnevno prolazili pored nje. U zgradu se nije moglo ući ili izići, a da te ona ne vidi.
«Ecika, jel znaš gdje je Flavio?»
«Uuu—uu-u aa pa pa» (pokazivala je onom jednom funkcionirajućom rukom, u smjeru parka, znači Flavio se igra u parkiću)

Ecika jel možeš dat ključ mojoj teti ako sad bane i reci joj da sam samo skočila do frizera i da se vraćam za pol ure
Ecika, jesi mi vidjela suprugu? Aha, kada? A s kim je bila? Jel šta poručila kada se vraća?
Ecika jel mi sin vani? Ajde daj mu ovaj sendvič kad se pojavi.
Ecika, reci mojoj mami da sam samo išo do snek bara i da se odma vraćam.
Ecika jesi vidjela jesu li bili iz vodovoda jutros, čekam za popravak kupatila. Ajde ako dođu sad reci da sam na kavi kod susjede, na trećem katu.

Ako se negdje zapalio ručak, Ecika je to dojavila prije nego li je i sam vlasnik primijetio da gori.
Ecika je uživala u svom poslu, kojeg je zdušno i besprijekorno obavljala svaki dan, desetljećima, a da uopće nije znala govoriti. Prenijela je sve poruke bez ijedne razumljive riječi. Nitko joj nikada nije platio, niti bi ona znala što s novcima. Uzdržavali su je roditelji, a vjerojatno je i ona mrska država pridodala koji dinar. Danas invalidi branitelji vraćaju proteze ministrima jer na njih nemaju pravo. Uzimaju od kljastih i bogalja, od ludih i genijalnih, od mladih i starih, uzimaju sve što bi im drugdje pripadalo, jer od nekuda moraju pokriti milijunske provizije, od nekuda moraju nahraniti vojsku birokrata koji dolaze na posao jednom tjedno. Od nekuda moraju sagraditi stanove za branitelje koji su pušku vidjeli samo u ratnim filmovima. Iz nekog fonda moraju si dati malo vitra, novi broš, povlaštenu mirovinu.

Zgrada je s njom bila sigurnija od Lloyd osiguranja. Kako provaliti u stan u zgradi pred kojom sjedi osoba od jutra do mraka i može te bez problema prepoznati. Kako skočiti iz posla na deset minuta, lagati da ideš na cigaretu, na brzinu doći doma i likvidirati ženu, kad Ecika točno zna kada si došao i koliko si ostao. Kako kidnapirati dijete koje se igra pred zgradom kada znaš da će te Ecika vidjeti. Kako izaći iz stana sa ljubavnicom i riskirati da te nepotkupiva Ecika ne otkuca ženi, ako je bude pitala.

Danas zgrade ne trebaju više Eciku. Imaju kamere koje bilježe svaki ulazak i vezane su na zaštitare. Kad poraste kriminal, zgrade će, baš svaka, kao u Rio de janeiru, imati kamere i portira. A kad još više poraste kriminal, zgrade će, kao u Asuncionu, imati kamere, i dvocjevkom naoružane portire.

Ako ne znaš gdje ti je dijete, nazoveš ga na mobitel. Ako želiš mami reći kamo ideš, napišeš joj e-mail ili poruku na facebook.

Da je danas tamo, riskirala bi život svakoga dana, samo sjedeći ispred zgrade. Zašto? Pa zato jer je drugačija. Prije ili poslije, pojavio bi se pijani nasilnik ili navijač te je gurnuo sa zidića ili je udario šakom, tek tako, iz zabave, da vidi kako će se srušiti i ugušiti u vlastitoj krvi. Neki bi joj frustrirani malac kojeg su roditelji zanemarili zbog karijere, prije ili poslije izbio oko, ne praćkom (jer nije u modi) već plastičnim pištoljem koji ispucava plastične metke i svira Madonnu. Frustrirani i već sve nepravde sit susjed, godinama bez posla, osiromašen što u kockarnici što od kredita, jednog bi joj dana zavrnuo šiju, kao kokoši, samo zato što ga je pozdravila s onim svojim «aa-daaan pa paa»! Ili bi je mladić, susjed, u trenutku heroinske krize prodao za jedan šut, perverznim bogatim prijateljima, s kojima i sam opći kad mu je kriza a upoznali su se na facebooku.
Ecika je bila slika jednog vremena. I to da danas ne bi opstala ni mjesec dana slika je ovog vremena. Ja sam s onim vremenima raskrstio na dan kada sam, presretan, vidio više od jednog imena na izbornoj listi, zaokružio nekog kretena kome danas mogu zahvaliti da živim u društvu gdje Ecike ne preživljavaju. Ne zato što ih ne trebamo, jer trebamo ih itekako, s njima smo ljudi u pravom smislu, postajemo ljudi, stasamo u ljude, odrastamo u ljude. Jer moji su roditelji nekoć prvu zabranu i nauk za život izrekli: Možeš se igrati vani ali nemoj zafrkavat Eciku. A danas bi mnogi rekli svojoj djeci: Nemoj me zajebavat nego ako nemaš šta radit odi van i bacaj kamenje na Eciku, i kad dođu pedofili vrati se doma pa se igraj nintendom.


Ne znam što je kasnije bilo s Ecikom. Odselio sam iz zgrade, baš nekako u onim vremenima kad je i potreba za Ecikom postala prošlost. Možda je još živa, ali je nema više na ulaznom bortunu. Ako je umrla od žalosti, pitam se da li je to bilo onda kada su se djeca prestala igrati pred blokom ili onda kada su se pojavili prvi mobiteli.

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#8  PostPostao/la Adamić » 22.3.2011, 20:50

E sad bi bilo dobro da se još netko uključi i kaže još nešto o ovim riječkim likovima. Ja nažalost poznajem dobro samo Kozalu , za ova dva imena nisam nikad čuo. Odlično prenosiš priču na čitatelja. Bravo. :bravo: :zastava:

Zokxy baš sam ti htio reći da staviš koju slikicu . Evo ako budeš htio ovo ti je slikano prije nekih par dana.

baje kante  kopanje po smeću  (1).jpg
baje kante kopanje po smeću (1).jpg (90.09 KiB) Pogledano 7781 puta

baje kante  kopanje po smeću  (2).jpg
baje kante kopanje po smeću (2).jpg (71.24 KiB) Pogledano 7781 puta

baje kante  kopanje po smeću  (3).jpg
baje kante kopanje po smeću (3).jpg (91.82 KiB) Pogledano 7781 puta


P.s. @zokxy : plati čovjeku za članak :lol:
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11094
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#9  PostPostao/la nikola » 22.3.2011, 20:59

Priče koje nam je ispričao Alancro biti će još zanimljivije kada ih neke geneeracije budu čitale za kojih 100-tinjak godina. Hvala tebi, jazbecu i ostalima koji to ostavljaju našim potomcima. :bravoveliki:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
alancro
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 183
Teme: 11
Pridružen: 30.12.2010, 18:58

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#10  PostPostao/la alancro » 22.3.2011, 21:28

nikola napisao:Priče koje nam je ispričao Alancro biti će još zanimljivije kada ih neke geneeracije budu čitale za kojih 100-tinjak godina. Hvala tebi, jazbecu i ostalima koji to ostavljaju našim potomcima. :bravoveliki:


Ako za stotinjak godina i budu postojali naučnici ili popovi koji će još znati čitati...
Ako netko isprinta ovu priču prije negoli megavirus pojede sve što je ikad bilo na internetu...
Onda će ti naučnici mistici historičari za pismene hijeroglife predati moju priču virtulnom režiseru koji će u virtualnoj stvarnosti kreirati animirani lik Ecike, kao da je pravi. Dodat će mu mirisne efekte, odgovarajuću virtualnu tjelesnu temperaturu i virtualni glas, kao pravi. Pa ćete ga onda moći kupiti i uključiti ga u vlastiti virtualni život koji ćete živjeti umjesto pravog. U vašem virtualnom životu kreirat ćete svoj virtualni svijet, Eciku, mamu, tatu, Madonnu, Bana Jelačića, pa ćete onda izabrati program da izmiksa sve te situacije zajedno sa vama, i da vam ne bude dosadno dodat ćete malo sinopsisa iz novela. Pa će tako Ecika biti predsjednik virtualne države, Jelačić će pred blokom paziti tko ulazi a tko izlazi, vi ćete slušati mamin glas: sine odi se van seksat sa Madonom jer je govor Ecike na televiziji pa ne mogu pratit od vaše dernjave.
Vaš unuk slušat će od vas o tim vremenima kada ste živjeli virtualno i zgražat će se nad zaostalošću tehnologija. On će si Eciku i život s njom direktno ugraditi u mozak s pomoću čipa kojeg je dobio na dar za trinajsti rođendan.

Generacije koje dolaze Eciku neće čitati, one će je doživljavati. Živjet će s njom u glavi, ali neće biti svjesni da je to samo fikcija. Na neki perverzni i bolesni način, povijest će se ponoviti, kao uvijek.

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11094
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#11  PostPostao/la nikola » 22.3.2011, 21:46

Slažem se sa navedenim no, kako na ovim prostorima ništa, ama baš ništa ne uspijeva, a tako i ne idemo naprijed, mi ćemo imati knjige i papire dok drugi budu čipom u glavi šetkali po Europi...Blago nama!
P.S. Istina je, povijest se ponavlja :čitati:
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

gost
 

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#12  PostPostao/la gost » 23.3.2011, 15:52

alacro, hvala na prekrasnim pričama :bravoveliki:

Avatar korisnika
alancro
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 183
Teme: 11
Pridružen: 30.12.2010, 18:58

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#13  PostPostao/la alancro » 23.3.2011, 16:52

mikimiki napisao:alacro, hvala na prekrasnim pričama :bravoveliki:


My pleasure.
Što se tiče Barbe Guštera i Ecike, zaboravio sam napisat dva ne baš važna detalja.

O Barbi Gušteru ipak se je nešto znalo, odnosno kolale su dvije ne sasvim provjerene imformacije.
Prva imformacija je bila da je živio u jednoj drvenoj baraki blizu Čandekove. Baraka je imala maleni vrt i željeznu mrežu okolo naokolo. A druga imformacija bila je ta, da je u toj istoj baraci imao lava. Živog.
Zbog obadvije te činjenice, doduše neprovjerene, mi smo se stravično bojali barake. Kada smo se igrali skrivača, i kad smo baš morali prolaziti onuda, trčali smo kao bijesni i vrištali od straha samo da čim prije nestanemo s tog mjesta strave i užasa. Ne znam za generacije ispred i iza mene, ali moj strah od barake Barbe Guštera djelomično je prestao kad sam sve to ispričao ocu. On je nakon bezuspješnog uvjeravanja da nema lavova ni tamo ni bilo gdje u Rijeci, obuo cipele, poveo me za ruku i odveo do barake. Lava, nevjerojatno, zaista nije bilo.
Od toga dana nisam više bježao i vrištao prolazeći pored barake zbog lava, nego samo zbog Barbe Guštera.
Baraka danas još uvijek postoji, samo nije više drvena nego je kućica od betona i netko živi u njoj. Minijaturna, jadna, zabačena i neugledna, u kojoj je prije mnogo godina u nekim drugim vremenima mogao živjeti jedino Barba Gušter (pa čak ni to nije provjereno) danas je dom nekog nesretnika koji je sretan da ima i tu mizeriju.

Što se Ecike tiče, zaboravio sam napisati da jedino kad je ustajala sa zidića i pridruživala se djeci u igri bilo je kad smo nabijali loptu. Nogomet, graničara ili bilo što s loptom Eciki je bio onaj impuls da za trenutak odmori od svog neplaćenog ambasadorsko-portirskog posla. Ja i još nekolicina klinaca dodavali smo joj loptu, ona je onako jadna koliko je mogla hvatala jedinom zdravom rukom, i šutala jedinom zdravom nogom. Ali bilo je klinaca koji su je pri tome zafrkavali, driblali, ljutili ne dodajući joj i na svoj su se način malce izživljavali. Neke od tih sretnem tu i tamo i čini mi se da niti su izrasli u dobre ljude niti su išta iole vrijedno ostvarili u životu, dapače čine mi se neako jadni i nesretni.

rijeka53
 

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#14  PostPostao/la rijeka53 » 23.3.2011, 17:36

:gore saka beseda je prevec :bravo:

ili morda ipak ku

Stara Pjesma

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

a.d. 1908

ANTUN GUSTAV MATOŠ

Avatar korisnika
alancro
Volim Rijeku
Volim Rijeku
 
Postovi: 183
Teme: 11
Pridružen: 30.12.2010, 18:58

Re: Poznate riječke ličnosti

Post broj:#15  PostPostao/la alancro » 23.3.2011, 17:49

rijeka53 napisao::gore saka beseda je prevec :bravo:

ili morda ipak ku

Stara Pjesma

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?

Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.

a.d. 1908

ANTUN GUSTAV MATOŠ


Predivno. Dobro da si naveo godinu i autora. U prvi mah sam naime pomislio da si pjesmu napisao ti, danas.

Sljedeće

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju