Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Priče iz djetinjstva

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
kumpanjero
Forza Fiume !
Forza Fiume !
 
Postovi: 89
Teme: 5
Pridružen: 8.10.2013, 12:12

Re: Priče iz djetinjstva

Post broj:#91  PostPostao/la kumpanjero » 19.4.2023, 19:47

giovanni napisao:
kumpanjero napisao:ne mogu se sjetiti ni kako se zvala igra ni koja su bila pravila, jedino što se sjećam da se jedan nagne i onda ostali iz društva svi jedan po jedan njemu skaču na leđa dok mu netko drži čelo... zvuči poznato nekome?

Tu igru smo zvali "cukar i kafe" (to se je izgovaralo u jednoj riječi: cukarikafe i ja sam mislio, kad sam bilo jako mali, da je to neka japanska riječ). Igraju dvije ekipe sa tri, četiri ili više igrača. Ekipa mora izdržati sve skokove protivničke ekipe, a da ne poklekne ili padne. Onda se zamijene mjesta, pa druga ekipa skače.
Inače, jednom smo u vojsci igrali tu igru i tad sam saznao da se u drugim republikama bivše države ta igra zove "trule kobile".

cukarikafe, to je to, hvala!

loco
Gost
Gost
 
Postovi: 1
Pridružen: 2.6.2024, 11:59

Re: Priče iz djetinjstva

Post broj:#92  PostPostao/la loco » 2.6.2024, 12:10

calcio napisao:Iako je glavnina postova na ovoj temi već starija od 10 godina, svejedno vam se želim svima zahvaliti, a naročito @alancro, na mnogim sjećanjima koja ste mi vratili. Zanimljivo, na ovu temu sam naišao večeras guglajući "kavalino kavalino" u nadi da ću pronaći kakav dobar link da me podsjeti o čemu se točno radilo, budući da sam se samo sjećao da je to bila neka igra (a u stvari brojalica) koju smo prakticirali u djetinjstvu. Odrastao sam na Turniću u neboderu u Čandekovoj, išao u vrtić Nada Šuperina (kasnije preimenovan u Gardelin) na prijelazu 70tih i 80-tih, pa potom u školu Turnić, pa Elektrotehničku školu i fakultet. Ispada da sam sve svoje obrazovanje odradio u krugu 15 minuta hoda od mjesta stanovanja. Iako sad više ne živim u tom kvartu ni u Rijeci (ali nisam ni tako daleko), primjećujem da sam ostao jako vezan za tu zonu, valjda neki feelgood element povezan sa bezbrižnim vremenima djetinjstva i mladosti. Tako da i sada kad ulovim sat-dva free volim rado prošetati starim ulicama i uroniti u neko posebno bezvremensko raspoloženje. I kao da svako doba godine nosi svoje posebne doživljaje. Evo nam proljeća, i jedna od prvih asocijacija mi je preslatki miris amula preko puta benzinske postaje u Čandekovoj. Pa onda ljepljivi pločnici Vukovarske od bezbrojnih otpalih murvi. Ili je to već ljeto?

Čega bih se još mogao prisjetiti? Npr. malog marketića u Giuseppe Duella kamo bi otac otišao u 6 ujutro da meni i sestri kupi trokute od sira ili nešto drugo za doručak, a onda bi pješaka u 3. maj. I stigao bi prije 7 cvikati legendarnu "kartelu". Sjećam se da je Čandekova završavala iza knjižnice, sve iza toga je bila neka šikara. Linija 6 se okretala ispred zadnje stambene zgrade na Krnjevu. A postojala je i linija 6B, nije li? Kamo je ona išla, više se ne sjećam. Pamtim i nebrojene šetnje do stadiona na Kantridi koje su uvijek prolazile izobličenim kvrgavim pločnicima pod drvoredima gdje je sada ZTC. A bila je tamo i neobična autobusna stanica za prema gradu, sva od metalnih profila obojanih u crno i nekako uronjena u grmlje i raslinje.

Prisjećam se i nekih neobičnih "likova". Na benzinskoj od Ine je radio stari sijedi tip koji bi nas uvijek rastjerivao kad bismo htjeli na brzinu napumpati loptu. Baš nije nikako volio djecu. :D Suprotan primjer je iz vrtića Turnić, kamo sam znao ići subotom jer valjda Šuperina nije radila vikendom. Tamo se znao pojaviti neki mršavi tip od možda 55-60 godina, izgledao mi je skoro kao neki klošar, ime mu je bilo Aldo. Iz nekog razloga nama klincima je bio zabavan, on bi nas malo nasmijavao i onda otišao dalje svojim putem. Zimi je nosio kapu s vunenom lopticom na vrhu kao nekad Križaj i Stenmark.

Jedna anegdota iz školskih dana. Od parkića koji se nalazi kraj autopranice se prostire usjek koji ide između produženog boravka Turnić s jedne strane i uzvisine sa zgradama i stubama prema Antuna Barca s druge strane. Taj predio je u ona vremena bio dosta zarastao i nitko baš nije u njega ni zalazio. Jednom je netko u školi ispričao kako se u tom usjeku nalazi nekakva ruka koja nema tijela i vreba. Pretpostavljam da bi bilo koga tko se drzne ući u to "međuzemlje" jednostavno zgrabila i odvukla nekamo odakle nema povratka. :D Bilo mi je jasno da je to ili legenda ili zezancija, ali moram priznati da sam svejedno dosta dugo osjećao nelagodu kada bih prolazio u blizini.

Imam dojam da se Turnić nekako jako malo promijenio u zadnjih 30-40 godina. Praktično "najnovije" zgrade su ex-Meblo i Andrea, a i one već imaju 25-30 godina. I naravno, ZTC (to bi već bilo Krnjevo?). Pa čak i cesta D403 će proći ispod zemlje, kao da se taj dio grada nikako ne želi uznemiravati.


Prošao sam i ja taj put, od Nade Šuperine, preko OŠ Turnić do Elektro škole. Jedino sam do faksa putovao malo dalje busom. Mislim da su tu ruku u šumici oko škole Turnić zvali crna ruka, Sjetim se toga i sada kad prođem pored škole. Radio je u školi Turnić i onaj psiho Kunštek koji je nalazio inovativne načine kako namlatiti klince dok je "predavao" matematiku.

Prethodni

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju

cron