Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Nava Saint Margaret (1877)

Jedrenjaci Rijeke i Kvarnera
Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4944
Teme: 172
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Nava Saint Margaret (1877)

Post broj:#1  PostPostao/la Vežičanka » 2.6.2024, 10:00

Saint Margaret (1877)

Jedrenjak Saint Margaret vezan je uz Rijeku i riječko područje svojom lukom upisa i većinom posade koja je na njemu plovila.
Nestao je u ljeto 1890. godine pokušavajući oploviti rt Horn. Još desetljećima nakon toga u štampi i među ljudima raspredale su se nevjerojatne priče.
Nestanak se proglašavao zagonetnim, a pogotovo nestanak njegovog vlasnika.
Međutim, istina je jednostavnija i okrutnija - opasni rt Horn u kombinaciji s neiskustvom i nepromišljenim odlukama uzeo je svoj danak kao mnogo puta prije i poslije.

Jedrenjak Saint Margaret bio je željezna nava izgrađena u Liverpoolu 1877. godine u brodogradilištu Thomas Royden & Sons. http://shippingandshipbuilding.uk/view. ... T+MARGARET
Dimenzije broda bile su 71 m x 11,37 m x 6,8 m
Tonaža 1428 BT i 1368 NT
Prvi vlasnik bila je firma Rankin, Gilmour & Co., iz Liverpoola.

Godine 1890., 17. siječnja, jedrenjak je doplovio u Dunkirk (Francuska) iz Iquiquea (Čile), nakon tri mjeseca i osam dana plovidbe. Tu je brod iskrcao teret, a nedugo nakon toga kupio ga je Ivan Orth.

Iz Lloydovog registra
1890-91 Lloyd.jpg


O Johannu (Ivanu, Johnu) Orthu, posljednjem vlasniku nave Saint Margaret:

Johann Orth se rodio kao nadvojvoda Johann Salvator od Austrije 25.11.1852 u Firenci. Bio je član Toskanske grane obitelji Habsburg, koja je bila potomak drugorođenog sina carice Marije Terezije.
Johann Salvator je kod nas bio poznat pod imenom Ivan Nepomuk Salvator.
Nosio je titule nadvojvode i princa Austrije, Mađarske, Bohemije i Toskane. Bio je najmlađe od desetoro djece Leopolda II, velevojvode Toskane i njegove druge supruge, princeze Marie Antonie od dvije Sicilije.

Johann Salvator (kasnije Johann Orth)
Erzherzog Johann Salvator -Johann Orth.jpg
Erzherzog Johann Salvator -Johann Orth.jpg (77.55 KiB) Pogledano 560 puta

Nakon školovanja bila mu je namijenjena karijera u austrijskoj vojsci.
Kada se Bugarska oslobodila otomanske vlasti bio je kandidat za bugarsko prijestolje, ali te se ambicije nisu ostvarile. Za vrijeme austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. postavljen je za zapovjednika divizije. Austro- Ugarska ga je nagradila za zasluge u tom razdoblju s više odličja.

Salvator je bio dobar prijatelj sa svojim rođakom princom Rudolfom, koji je u Mayerlingu počinio samoubojstvo zajedno sa svojom ljubavnicom.

Njegove napredne i liberalne ideje dovele su ga do neslaganja i razilaženja s tadašnjim visokim krugovima u vojsci i politici Austro- Ugarske, pa i sa samim carom Franjom Josipom I.
Konzervativnom vrhu vojske naročito su smetale njegove kritike i prijedlozi. Zbog svega toga odlučio je odbaciti sve svoje titule i privilegije plemstva i započeti nov život kao običan građanin.
Dozvolu za to zatražio je i dobio 1889. od cara Franje Josipa I. Uzeo je ime Johann Orth, prezime Orth izabrao je po imenu svoga dvorca.

1889. oženio se u Londonu plesačicom u operi Ludmillom Milli Stubel. U Rijeci je te godine položio ispit za pomorskog kapetana.

Johann Orth i supruga Milli Stubel
Johann Orth i Milli Stubel.jpg
Johann Orth i Milli Stubel.jpg (175.63 KiB) Pogledano 560 puta

Ivan Orth bio je napredna i neobična osoba, pogotovo za razdoblje u kojem je živio. Potrudio se učiti i hrvatski jezik, a učitelj hrvatskog bio mu je dr. Josip Florschutz, sveučilišni profesor.

...nastavlja se...

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4944
Teme: 172
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Nava Saint Margaret (1877)

Post broj:#2  PostPostao/la Vežičanka » 2.6.2024, 10:17

John Orth, bivši nadvojvoda Johann Salvator kupio je navu Saint Margaret u Dunkirku krajem siječnja 1890.
Ispit za kapetana duge plovidbe položio je 1889. u Rijeci. Međutim to je učinio bez obaveznih četiri godine plovidbe kao što se to zahtijevalo od svih ostalih. Biti član austrijskog plemstva (makar i bivši) ipak je donosilo neke privilegije.

Kao pripadniku bogatog plemstva nije mu bila strana plovidba morem, imao je on svoje jahte. Međutim tim jahtama je uglavnom upravljala plaćena posada, premda se je sigurno Orth, kao osoba s mnogim interesima (slikanje, komponiranje glazbe) okušao i u upravljanju brodom. Osim toga, ti brodovi su plovili Sredozemljem i do Engleske. Nisu prelazili ocean.
Nakon položenog ispita, da bi školovanje za kapetana potvrdio u praksi, Ivan Orth plovi svojom jahtom ljeti 1889. Dalmacijom.
Iste godine u studenom ukrcava se u Londonu za Hamburg preko Stockholma na brod kao neplaćeni časnik.

Orth je ipak bio svjestan da nema dovoljno potrebnog iskustva, pa je za zapovjednika pozvao bivšeg kapetana svoje privatne jahte, kapetana Vranića iz Kostrene, da dođe u Dunkirk i preuzme zapovjedništvo broda, a on sam će ploviti kao prvi časnik.
Međutim kapetan Vranić je u to vrijeme bio daleko na moru, zapovijedajući jednim od Kozulićevih brodova, pa se Orthu kao zamjena ponudio Vranićev šogor, kapetan Ivan Alojz Šodić.
Nakon što se raspitao o Šodiću, Orth pristaje na tu zamjenu i poziva ga da hitno dođe u Dunkirk preuzeti brod. U pismu upućenom Šodiću, Orth ističe da će on, kao bivši vojnik, a sada kao pomorski časnik na vlastitom brodu, znati i htjeti štovati i pokoravati se svom pretpostavljenom, zapovjedniku broda.

nava Saint Margaret
nava Saint Margaret.jpg
nava Saint Margaret.jpg (180.68 KiB) Pogledano 553 puta

Što se tiče samog Ortha, prema jednoj od njegovih biografija, čini se da je požalio odluku da živi od pomorstva još za vrijeme svog putovanja kao časnik na brodu iz Londona u Hamburg. Shvatio je da je pomorski život mnogo manje slava i avantura, a puno više opasnost i težak život. Međutim, njegov karakter nije mu dozvolio da odustane, a osim toga car Franjo mu je ukinuo mjesečnu novčanu isplatu koju su dobivali članovi obitelji Habsburg. To nije ni čudno, nakon što je u svom pismu u kojem traži odobrenje za život kao običan građanin, između ostalog naveo da ne želi biti kao oni prinčevi koji su plaćeni da ne rade ništa. To je bila na neki način uvreda i svim njegovim rođacima koji su tako živjeli.
Iako je imao bogatstvo u nekretninama, Orth je ostao bez redovitih prihoda i nije bilo druge nego nastaviti što je započeo, to jest zaploviti oceanom kao pomorac.

posada broda Saint Margaret. Johann Orth sjedi u sredini, na slici desno od njega sjedi zapovjednik Ivan Alojz Šodić
Johann Orth i posada broda.JPG
Johann Orth i posada broda.JPG (227.29 KiB) Pogledano 553 puta

Ivan Alojz Šodić (1850 -1910), zapovjednik nave Saint Margaret

Ivan Šodić rodio se u Kostreni svetoj Luciji 1850. godine, u pomorskoj obitelji. Otac Jakov, braća (Dionis, Fran) i rođaci Pajkurići i Stipanovići bili su pomorci.
Rano počinje ploviti, već u dobi od 10 godina odlazi s ocem na jedrenjak. Sa 16 godina postaje noštromo, s 18 časnik, a s 20 godina kapetan.
Zapovijedao je jedrenjacima Industre, Nada, Aquila, Capricorno. Imao je udjela u barku Sator.
1890. preuzima zapovjedništvo na navi Johanna Ortha, Saint Margaret. U La Plati (Argentina) se iskrcava s broda, službeno zbog bolesti, a neslužbeno zbog nesuglasica s Orthom.
Prema pričanju njegovog rođaka, Šodić je nakon povratka iz Južne Amerike bio pozvan u Beč, gdje ga je navodno primio sam car Franjo Josip I. Nakon ispitivanja u Beču obećao je da će o svemu što zna o Orthu i kobnoj plovidbi šutjeti do kraja života, što je i učinio.

1893. kada je Bugarska odlučila osnovati svoje prvo parobrodarsko društvo, pozivaju Šodića kao savjetnika i kapetana. Doveo je u Bugarsku njihov prvi parobrod imenom Bulgaria.
Za vrijeme pokolja Armenaca u Turskoj, Šodić je zajedno s rođakom Pajkurićem spasio tisuće Armenaca od sigurne smrti prevezavši ih brodom u Bugarsku.
U službi bugarskog parobrodarskog društva ostao je do 1900. Tada se vraća kući u Kostrenu te zajedno s braćom, rođacima i prijateljima nabavlja 1902. parobrod Kostrena. Upravljao je karatnom zajednicom broda Kostrena (oko 50 članova) sve do svoje smrti.
(Parobrod Kostrena je nakon WWI bio u sastavu Oceanie, a nakon WWII pripao je Jugoliniji s novim imenom Tuzla, kasnije Jadroslobodnoj. Izrezan je 1953. godine)

Ivan Alojz Šodić preminuo je u Kostreni na Božić 1910. godine.

...nastavlja se...

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4944
Teme: 172
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Nava Saint Margaret (1877)

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 3.6.2024, 09:28

Nakon što je kupio brod krajem siječnja 1890., Ivan Orth osigurao je tret do Južne Amerike (cement i razna roba), a u Južnoj Americi mu je također bio osiguran povratni teret za Europu – čileanska salitra.

Želio je isploviti što prije, međutim iako je sada bio građanin, kao bivši austrijski nadvojvoda ovisio je o odlukama cara.
Car Franjo Josip I, pogođen postupanjem Johanna Ortha nije mu htio kao građaninu dati austrijsko državljanstvo, već mu je predlagao da zatraži švicarsko. Sve što je Orth dobio bila je austrijska putovnica u studenom 1889., koja je vrijedila šest mjeseci, do kraja travnja 1890.
Na švicarsko državljansko čekao bi nekoliko mjeseci, predugo za već osiguran teret brodu. Međutim glavni problem bio bi da mu u tom slučaju ne bi vrijedio kapetanski ispit položen u Austro –Ugarskoj.
Ne bi mogao niti registrirati brod u Rijeci. Car se inati, a Ortha već obuzima očajanje.
Predlaže caru da uzme njemačko državljanstvo koje bi brže dobio, čemu se car oštro protivi.
Jedino rješenje bilo je isploviti s austrijskom putovnicom prije njenog isteka, prije kraja travnja. Za registrirati brod u Rijeci trebao je međutim biti Ugarski državljanin, pa mu se predlaže registracija u Trstu.
Konačno stiže odobrenje za isplovljavanje s austrijskom putovnicom i za registraciju broda u Rijeci.
Saint Margaret isplovljava iz Dunkirka za London po teret za Južnu Ameriku. Za Južnu Ameriku odlazi 26. ožujka 1890.

Sinovi toskanskog velevojvode Leopolda II, Johann Salvator stoji lijevo
Johann Salvator.JPG
Johann Salvator.JPG (55.59 KiB) Pogledano 503 puta

Posada broda bila je pretežno iz Kvarnera. Zapovjednik je bio, kao što smo već napomenuli Ivan Alojz Šodić iz Kostrene sv. Lucije, prvi časnik sam vlasnik Ivan Orth, drugi časnik Henrik Sučić iz Rijeke, treći časnik Alois Leva iz Malog Lošinja.

Unatoč protivnim vjetrovima, proživljenoj snažnoj oluji i požaru na brodu, jedrenjak Saint Margaret stiže u La Platu u Argentinu 30. svibnja 1890.

Službeno zbog bolesti, a neslužbeno zbog nesuglica sa Orthom, kapetan Šodić daje ostavku na dužnost kapetana Saint Margaret i iskrcava se s broda u La Plati. Isto su učinili i časnici Sučić i Leva, a također i neki mornari.

Orth nakon toga preuzima dužnost zapovjednika. Za prvog časnika uzima Tomu Jelenčića iz Kostrene sv. Barbare koji je u to doba živio i radio u Argentini, dok za drugog časnika uzima Mayera. Također je zamijenio i dio ostale posade koja je napustila brod.

U Buenos Aires je brodom, putujući drugom klasom, stigla Orthova supruga Milli Stubel, te mu se pridružuje na navi Saint Margaret u La Plati.

Pod zapovjedništvom Johanna Ortha brod isplovljava 11. srpnja 1890. za Valparaiso (Čile) preko rta Horna po teret čileanske salitre za Europu.
U Valparaiso u koji su trebali stići 01. rujna, nisu nikada stigli.

...nastavlja se...

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4944
Teme: 172
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Nava Saint Margaret (1877)

Post broj:#4  PostPostao/la Vežičanka » 3.6.2024, 09:43

Veoma je zanimlji tekst koji je Vjekoslav Bakašun napisao o ovom slučaju u svojoj knjizi “Patnje i smrt su našli tamo gdje su življenje tražili”, pa ga ovdje donosim u cjelosti:

Toma Jelenčić (Vinkov), zapovjednik. U srpnju 1890. godine na putu iz B. Airesa se zajedno s brodom "St. Margareth" izgubio u Tihom oceanu oko rta Horn.

O događaju se onda mnogo pisalo. Brod je zakupio (kupio-op.Vežičanka) Johann Orth, negdašnji nadvojvoda Johann Salvator, član austrijske carske obitelji koju je napustio. Jedrenjak je, pod zapovjedništvom kap. Ivana Šodića iz Kostrene Sv. Lucije, krenuo iz Londona za Buenos Aires. Pristao je u luci Ensenada na obali Rio de la Plate. Za boravka u luci je, prema službenoj obavijesti, kap. Šodić zbog bolesti odstupio s mjesta zapovjednika broda. Vlasti je bilo nepoznato da je već nekoliko dana nakon pristajanja broda u Južnoj Americi izbio otvoren sukob između Johanna Ortha i kapetana njegova broda. O detaljnijim okolnostima sukoba Orth je obavijestio svoju majku: "Svi časnici su zamijenjeni; ja sam zapovjednik. Kapetan Šodić mi je zamjerio što sam ovdje, u La Plati, zamijenio jednog posrednika za kojeg je on pokazao čudnovatu slabost, a koji je bio čovjek na lošem glasu - izvjesni Mendes.
Na odvratan mi je način, čak i prilikom nekih poslova utroje, govorio da on ne želi da ga gledaju kao “galionsku figuru” (“pulena”), da mi vraća ovo zapovjedništvo koje mu nije donijelo gotovo ništa itd. Naravno da sam ostavku prihvatio te ostajem pri njoj čak i ako bi se naknadno došao ispričati."

Uz kapetana brod su napustila još dva časnika i noštromo. Kao razloge Orth je pobožnoj majci naveo i religiozne motive koji ipak nemaju preveliku težinu. "Čini se", napisao je, "da su kap. Šodić i časnik Sučić bili bezbošci, a časnik Leva spiritist. Sretan sam što sam zamijenio one, na čiju sam isključivu komunikaciju mjesece i mjesece bio upućen."

U Ensenadi se kao zapovjednik ukrcao kapetan Toma Jelenčić, (ukrcao se kao prvi časnik -op. Vežičanka) koji je do tada u Argentini radio na željeznici, gdje je bio zaposlen i njegov šogor kap. Toma Thian. lako mu je posao s financijske strane bio vjerojatno povoljan, kap. T. Jelenčić žudio je za morem i jedrenjacima. U slobodno vrijeme obilazeći luku, doznao je za mogućnost ukrcaja na St. Margareth. Prihvatio je ponudu s oduševljenjem jer se, osim na more, želio vratiti i u domovinu. Bio je gluh na upozorenja pomoraca koji su dobro poznavali opasnosti plovidbe oko Cape Horna. Govorili su mu da je riječ o staru brodu, nedovoljno opremljenu i zbog toga nepodobnu za borbu s pobjesnjelim vjetrovima i valovima Cape Horna, ali je sve nedoumice ipak nadvladala želja za povratkom obitelji.

Dio posade broda Saint Margaret sa vlasnikom Johannom Orthom (drugi s desna)
Johann Orth i posada-2.JPG
Johann Orth i posada-2.JPG (92.51 KiB) Pogledano 502 puta

U pismu majci J. Orth piše: "Sada imam prvoga časnika Jelenčića koji je kapetan i koji je zapovijedao; čovjek od 45 godina, vrlo miran, iskusan i praktičan. Nadam se da ću s Božjom pomoći isto tako dobro, kao i pod zapovjedništvom Šodića, moći dalje ploviti."

Kap. Jelenčić je iz Ensenade 24. lipnja 1890. poslao pismo obitelji s puno lijepih riječi i s nadom da će se možda već krajem godine naći zajedno.

U tom pismu uz ostalo piše: "Sada ti kažem da pokle sam ovdeka promenio sam tri arti ali ni mi se dopal ni jedan niti mi je koristil ni jedan. Tako draga Nino uzel sam svojega pervanega tojes ukrcal samse z Navun Santh Margareth z Komandanton Giovanni Orth tojes ča je bil princip našega Cesara. Evo ima deset dan da sam na brodu." Na kraju pisma piše: "Pozdravi mi kćeri Ninettu i Angiolinu i svu moju rodbinu va Kostrene. Puno serdačnih pozdravi tebe od tvoga Tome."

Posljednji se put kap. Toma Jelenčić javio obitelji 12. srpnja 1890. pismom u kojem piše da toga dana putuju za Valparaiso i moli da mu pišu na adresu konzulata u Valparaisu.

Prema navodu u pismu, brod St. Margareth krenuo je 12. srpnja 1890. iz Ensenade prema rtu Horn, na putu za Valparaiso, na svoje putovanje bez povratka. Posljednji je brod vidio 24. srpnja u visini Ognjene Zemlje njemački bark Maria Mercedes, nekoliko dana prije nego što je područje zahvatio orkanski ciklon. Područje rta Horn među pomorcima je poznato kao najopasnije područje za plovidbu, a putovanje je bilo usred zimskoga razdoblja, kada na tom području bjesne snažne zimske oluje, i predstavljalo je izuzetan pothvat čak i za mnogo veće i bolje opremljene jedrenjake. Brod nije stigao u Valparaiso, a o sudbini broda, posade i putnika nije se nikada ništa doznalo.

Kako se kasnije utvrdilo na temelju opsežnih znanstvenih istraživanja vremenskih okolnosti u morskim područjima kroz koja je brod morao proći, Johann Orth vjerojatno je s cijelom svojom posadom u noći s 20. na 21. srpnja 1890., između ponoći i četiri sata ujutro, u visini rta Tres Puntas ili Punta Descado, na otprilike 48 stupnjeva južne geografske širine i 65 stupnjeva zapadne geografske dužine, zahvaćen orkanom i potonuo.

Ni od Johanna Ortha ni od bilo kojega člana posade broda St. Margaret potomcima nije nakon 12. srpnja stigao nikakav znak da su živi.

Drukčije su tvrdnje bez racionalne osnove, te su se, prema mišljenju stručnjaka, potvrdile kao prazne špekulacije. Mnogobrojna pisma koja su pošiljatelji slali Johannu Orthu i njegovoj posadi nikada nisu dospjela do primatelja. Konzulat u gradu Valparaiso poslao ih je 1895. natrag u Ministarstvo vanjskih poslova, koje ih je proslijedilo dr. Franzu v. Haberleru, pravnomu zastupniku Johanna Ortha. Datum 21. srpnja 1890. po odluci je suda dan smrti Johanna Ortha, pa prema tomu i posade broda, što odstupa od podataka u zapisu s barka Maria Mercedes, u kojem stoji da su brod St. Margareth vidjeli 24. srpnja u visini Ognjene Zemlje. Budući da je nadvojvoda Johann Salvator, tj. Orth, navodno, bio usko povezan s tragedijom u dvorcu Mayerling, u kojem su 1889. samoubojstvo počinili austrijski prijestolonasljednik Rudolf i njegova ljubavnica Maria Vetsera, uz samoubojstvo je i nestanak broda i ljudi bio zavijen velom dvorske tajne, a oba su događaja temom niza literarnih i filmskih obrada.

Kap. Ivan Šodić po povratku u domovinu bio je pozvan u Beč, gdje je ispitivan, ali pod zakletvom nije do kraja života nikomu rekao ni riječi o svojoj plovidbi na St. Margareth ni o tijeku ispitivanja u Beču. Navodno ga je za boravka u Beču osobno primio i car Franjo Josip.

Na brodu je stradao i Gabrijel Vranić (Lukin), vođa palube, iz Kostrene Sv. Lucije.

...nastavlja se...

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4944
Teme: 172
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Nava Saint Margaret (1877)

Post broj:#5  PostPostao/la Vežičanka » 4.6.2024, 09:18

Iako je Ivan Orth izjavio kapetanu Ivanu Šodiću da će kao bivši vojnik poštivati hijerarhiju na brodu, čini se da to nije bilo tako i da je u tome bio najveći problem. Stare navike zapovijedanja izgleda nije bilo lako odbaciti.
To nam kazuju i riječi kapetana Šodića koje možemo pročitati u gornjem postu - da ne želi biti “pulena“ na brodu (pramčana figura), znači ne želi biti samo ukras.
Henrik Sučić, drugi časnik broda koji se iskrcao u La Plati, izjavio je da je Orth na brodu zadržao mentalitet nadvojvode i da je inzistirao da se njegove odluke poštuju. Iako je bio drugi u zapovjednom redu, odbijao je slušati savjete iskusnijih od sebe, te je zbog toga s njim bilo nemoguće ploviti i nijedan časnik tada na brodu nije želio nastaviti plovidbu pod takvim uvjetima.

Svatko je čini se imao svoju istinu, a koji je točno razlog bio da je dio posade napustio brod, nećemo nikada saznati.

S druge strane, mornari koji su plovili sa Orthom na njegovim jahtama ili na samoj Saint Margaret imali su samo riječi hvale za Orthov karakter. Orth je prema njihovim pričama sa svakim razgovarao i imao je razumijevanja za probleme običnih mornara.
Giovanni Giaconi, mornar na Saint Margaret, koji se iskrcao u Buenos Airesu, izjavio je da je Orth na brodu bio ljubazan prema svima, a na rastanku mu je stisnuo ruku i rekao – “Doviđenja moj vjerni prijatelju. Mogu ti isplatiti malo novaca jer i ja sada moram zarađivati za život.”

Johann Orth i supruga Milli Stubel
Johann Orth i supruga Milli Stubel.JPG
Johann Orth i supruga Milli Stubel.JPG (147.37 KiB) Pogledano 439 puta

S obzirom da je Johann Orth bio poznata osoba, nakon njegovog nestanka zajedno s brodom i posadom, počele su nevjerojatne priče.

Pričalo se da nije stradao s brodom, da je samo želio da svijet tako misli, a on je htio sa suprugom živjeti svoj život daleko od očiju javnosti.

Navodno je viđen kako plovi uz istočnu obalu Afrike, zatim da je viđen u Pittsburgu, viđen je u borbama u čileanskom ratu, u Paragvaju, u Japanu, u Parizu.

Nakon nekog vremena počeli su se pojavljivati ljudi koji su se predstavljali kao izgubljeni John Orth.
Navodno se čak na sprovodu njegove majke 1898. pojavio neki čovjek koji se samo kratko pomolio kraj odra i brzo nestao.

presjek nave Saint Margaret, Lloydova arhiva
Saint Margaret poprečni presjek.jpg

Johann Salvator ili Johann Orth proglašen je službeno mrtvim tek 1911. godine.

Što je o tim pričama govorio razum i činjenice, lijepo ilustrira članak iz Narodnih novina od 20.11.1891.:

(Ivan Orth.) Jednom bečkom listu pišu iz Malog Lošinja: Obzirom na mnoge viesti o Ivanu Orthu neka nam bude dozvoljeno primjetiti ovo što sliedi. Na “Sv. Margheriti”, bio je medju ostalimi i jedan mornar iz Velikog Lošinja, Marijan Stuparić. Kako su primorci u obće, a osobito Lošinjani privrženi svojim porodicam, nemože se nikako vjerovati da Stuparić nebi dao glasa o sebi, kad bi Orth sa svojom momčadi ostao bio na životu. Spomenuti mornar ljubio je nada sve svoju mladu ženu i novorodjeno diete; on je znao, da mu i žena i diete, živući od njegove zaslužbe, moraju pasti u nevolju, ostanu li bez njegove pomoći, kao što su sad doista u biedi. Tko pozna Stuparića, nemože dozvoliti, da bi mogao svoje otčinske dužnosti tako zanemariti. Pa to nebi ni Ivan Orth, kad bi živio, nikako dopustio.

S Orthom bio je još jedan ovdje dobro poznati mornar iz Baške. Ni ovaj ni Stuparić nijesu mogli da dovoljno nahvale u svojih pismih dobrotu Orthovu. On nije bio samo vrlo humani čovjek, nego je upravo ljubio svoje mornare kao vlastitu djecu; on je posjećivao njihove porodice, kad bi na Lošinj došao, te su njegovi podčinjeni često govorili: “Mi smo na brodu kao jedna porodica, a Orth nam je otac.” Takav čovjek nebi pustio rodbinu svojih mornarah u biedi i nevolji. Konačno budi još ovo spomenuto: U Chileu živi prilično Lošinjanah, koji su po svih tamošnjih gradovih razbacani i često pišu kući. Naravno, da su se zemljaci i ovdje i ondje puno zanimali za sudbinu Stuparićevu, ali do sada još nije pošlo za rukom ni jednom chileskom Lošinjanu, da toga čovjeka nadje. Dakle, mora da je Stuparić postradao, a to isto dogodilo se i Orthu.

Razlog nesreći nije težko naći. Rt dobre nade (pisac je ovdje pogriješio –treba stajati rt Horn –op. Vežičanka) spada u plovitbi medju vrlo težke točke, pa treba podpune vještine sposobnih i izkusnih mornarah, da se nadhrvaju tamošnje oluje. Kako je poznato, preuzeo je Orth u Montevideu sam zapovjedničtvo svoga broda, da s njim zaplovi u veliki ocean. To je bilo veoma smiono poduzeće, jer Orth kao kapetan i mornar nije imao nikakvog izkustva. Jedva da je na kakvoj yachti išao do Englezke. Da je bio izvrstna glava, to neznači puno u ovom slučaju. On je bez sumnje teoriju sasvim dobro poznavao, ali za mornara hoće se još prakse, koje Orth nije imao. Nautički djak mora po austrijskom i ugarskom zakonu četir godine ploviti morem, pa tek onda može kapetanski izpit polagati. Računamo li vrieme, kad je Orth dobio dopust, do njegova izpita za kapetana, nemožemo nikako dobiti 4 godine. Orth je dakle pri zloglasnih olujah na rtu dobre nade (rtu Horn op. Vežičanka) valjda propao u povodu svojeg nedovoljnog mornarskog izkustva.

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4944
Teme: 172
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Nava Saint Margaret (1877)

Post broj:#6  PostPostao/la Vežičanka » 13.6.2024, 23:12

Izvještaj o pregledu nave Saint Margaret, koji je napisan u Londonu 11.03.1890. Arhiva Lloydovog registra. (klikni za veći prikaz)

Saint Margaret Report of Survey.jpg

Izvještaj o nestanku nave Saint Margaret. Arhiva Lloydovog registra. (klikni za veći prikaz)

Lloyd nestali brodovi-Saint Margaret.jpg


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Jedrenjaci

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost