Postao/la Nakon što je Žiga Kopajtić naslijeđenim kapitalom koji je uvećao, proveo nekoliko godina u trgovini, osnovao je 1884. god. u Rijeci, zajedno s kapetanom Matom Švrljugom i još nekoliko pomoraca, parobrodarsko društvo „M. Švrljuga i drugovi“. Time je udario temelj početku parobrodarstva u našim krajevima.
Parobrodarsko društvo „M. Švrljuga i dr.“, napredovalo je dobro unatoč skromnom parku, kada mu je iznenada zaprijetila opasnost od Mađara kod kojih se probudila ambicija da postanu pomorski narod.
Mađarski ministar trgovine Baross počeo je ozbiljno raditi na osnivanju jednog mađarskog parobrodarskog društva za obalnu plovidbu, sa sjedištem u Rijeci.
Kopajtić je shvatio da bi ostvarenje ovog mađarskog nauma u korijenu presjeklo svaku mogućnost razvoja i prosperiteta našeg parobrodarstva, osobito na Gornjem Jadranu. Da bi omeo ovu Barossevu nakanu, proveo je fuziju riječkog parobrodarskog društva „M. Švrljuga i dr.“ sa senjskim društvom „Krajač i dr.“ te je tako stvorio društvo s relativno dobrim parkom od 11 parobroda, koje je tako imalo preduvjete da uspješno konkurira mađarskom društvu pa čak i da konkurencijom utuče to buduće čisto mađarsko društvo.
Kada je Baross uvidio da su zbog fuzije hrvatskih parobrodarskih društva izgledi za uspjeh mađarskog parobrodarskog društva slabi na Gornjem Jadranu, ponudio je hrvatskom društvu kompromis, koji je nastojanjem Kopajtića prihvaćen.
Taj kompromis se sastojao u tome da je mađarskoj data formalna koncesija u nazivu novoosnovanog društva koje se prozvalo „Ugarsko-hrvatsko dioničko parobrodarsko društvo“.
Društvo je tom koncesijom sebi osiguralo trajnu budućnost i razvitak jer si je osiguralo državnu subvenciju, prijevoz pošte i druge pogodnosti a da u stvari nije prestalo biti hrvatskim društvom, u svom cijelom sastavu.
Da se nije pristalo na tu formalnu koncesiju s Mađarima, ne samo da bi izgubili sve svoje prednosti nego bi ipak došlo do osnutka čisto mađarskog obalnog parobrodarskog društva, koje bi bilo bogato subvencionirano i na sve moguće načine u prednosti, te gurano od mađarske vlasti, što bi u konačnici značilo kraj našeg parobrodarskog društva. To je bila realnost tadašnjeg političkog stanja i Kopajtić je napravio najbolje što je mogao.
„Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo“ osnovano je 1891. god. Od samog osnutka Kopajtić je svojom neumornom energijom i organizacijskim talentom rukovodio sudbinom društva.
U početku je bio aktivan član izvršnog odbora tog parobrodarskog društva, a od 1901. god njegov predsjednik. (prema kratkoj vijesti iz novina "Naša sloga" od 25.rujna 1898., predsjednik je postao 1898.-vidi post br.3 -op. Vežičanka)
Na dužnosti predsjednika je ostao sve do trenutka kad je „Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo“ ušlo u sastav „Jadranske plovidbe d.d.“ 1922. god. Kopajtić je bio tada izabran za predsjednika "Jadranske plovidbe".
parobrod Pannonia (1896-1941)
- Pannonia -Ugarsko hrvatsko parobrodarsko društvo.jpg (165.42 KiB) Pogledano 13919 puta
na palubi parobroda Pannonia
- na palubi parobroda Pannonia, Ungaro-Croate.JPG (132.14 KiB) Pogledano 13919 puta
Baš sam to htio pripisati, ali bio si brži.
