Ungaro-Croata; Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo 1891-1922

[Vežičanka]

Gdje je bila uprava Ungaro-Croate? Iz posta br. 8 u temi Riječko pomorstvo, vidi se da je bila u ulici Adria (danas Splitska ulica) br. 2, u palači Zmajić. (Koja je to palača Zmajić ustanovili smo u temi Riječke kavane i restorani, postovi 51 i 52)

1915-Ungaro-croata.jpg (65.72 KiB) Pogledano 10626 puta

[Vežičanka]

Iz posta br.72:

Parobrod Stefania sagrađen je u Malom Lošinju u brodogradilištu Marka U. Martinolića 1906. godine za Ungaro-Croatu. 1922. prelazi u vlasništvo Jadranske plovidbe pod imenom "Bakar". 1924. prodan je u Tursku. Pod turskom zastavom mijenja imena i vlasnike sve do konačnog kraja 1964. kad je izrezan za staro željezo.

Iz muzeja turizma:

parobrod Stefania.jpg (176.95 KiB) Pogledano 10555 puta

[Vežičanka]

Ovako je crtač prikazao događaj na parobrodu Skodra 1913. godine, o kojem smo pisali u postu br. 57 na strani 4 ove teme. Događaj se zbio za vrijeme Balkanskog rata.

na parobrodu Skodra1913.jpg (243.77 KiB) Pogledano 10059 puta

[Vežičanka]

Parobrod Ika sagrađen je u Trstu u brodogradilištu San Rocco 1885. godine za brodarsko društvo M. Švrljuga i drugovi. Kompanija Švrljuga udružuje se 1891. s brodarskim društvom Krajač i drugovi u Ungaro -Croatu, pa tada i parobrod Ika ulazi u flotu novog društva.
Brod je potonuo u riječkoj luci 21.09.1897. prilikom sudara s engleskim parobrodom Tyria, o čemu smo pisali u temi Pomorske nesreće, postovi br. 43, 44, 45, 49, 50 i 52.
Brod je kasnije podignut s dna luke, popravljen i prodat grčkom brodovlasniku. Ponovo je potonuo kad obala Grčke 1901. godine.

Ova slika je iz knjige Magyarország vármegyéi és városai (1897.), parobrod Ika u Crikvenici (klikni za veći prikaz):

iz pomorskog godišnjaka 1891. Parobrod je još u vlasništvu kompanije Švrljuga & Co., vidimo dimenzije i da je tada zapovjednik bio kapetan Anun Valentin iz Ike. Kapetan Antun Valentin kasnije je plovio na parobrodima kompanije Oriente - bio je zapovjednik na brodovima Orient i Siam.

parobrod Ika 1891 .jpg (107.37 KiB) Pogledano 9924 puta

Prema izgledu krme u postu br. 49. u temi Pomorske nesreće, na donjoj fotografiji iz 1886. godine, vidi se lijevo krma parobroda Ika (klikni za veći prikaz).

[Vežičanka]

Iz naše teme Gabriele d'Annunzio je ova fotografija parobroda Knin u Riječkoj luci.

parobrod Knin.jpg (91.11 KiB) Pogledano 9097 puta

Možda vezano uz ovaj događaj

Slovenec 16.09.1920.JPG (43.99 KiB) Pogledano 9097 puta

Parobrod Knin sagrađen je 1913. godine u brodogradilištu Marka Martinolića za Ungaro Croatu. S istim imenom ulazi u flotu Jadranske plovidbe prilikom njenog osnivanja 1922.
1941. zaplijenili su ga talijani i promijenili ime u Ugo Botti.
Od 1947. je u sastavu Jadrolinije s istim imenom. Prodan je 1963. te postaje stacionarni ugostiteljski objekt u Opatiji, u Rijeci, kasnije u Dalmaciji s imenom Barba Rude. O brodu Barba Rude Dragan Ogurlić je napisao knjigu "Brod bez voznog reda".
Izrezan je za staro željezo tek 1992. godine

Iz naše teme Stari natpisi i reklame Rijeke i Sušaka:

[Vežičanka]

Parobrod Sparta izgrađen je 1913. godine u Škotskoj u brodogradilištu Hall, Russell & Co. Ltd., Aberdeen.
1923. ulazi u flotu Jadranske plovidbe koja mu mijenja ime u Srbin. 1941. zaplijenili su je Talijani. Brod mijenja ime u Carlo Borsini. Vraćen je Jugoslaviji 1945. god.
06. lipnja 1947. naišao je na minu i potonuo kod Glavotoka kod otoka Krka. Pritom su poginula 19 člana posade i 4 putnika, a 18 članova posade i jedan putnik su spašeni. Brod je ubrzo podignut iz mora i izrezan.
http://www.clydeships.co.uk/view.php?of ... sel=SPARTA

Marine Engineer August 1913.JPG (74.33 KiB) Pogledano 6554 puta

Zanimljivo piše "Senjska Rijeka", vjerojatno za razliku od Rijeke dubrovačke. Dok je za strance bila Fiume, za nas je uvijek bila Reka, Rieka, Rijeka.

Prava Crvena Hrvatska 1913-Sparta.JPG (80.41 KiB) Pogledano 6554 puta

Na parobrodu Sparta:

na parobrodu Sparta.JPG (86.45 KiB) Pogledano 6554 puta

na parobrodu Sparta-1.JPG (72.07 KiB) Pogledano 6554 puta

[Vežičanka]

O parobrodu Sokol čitajte u postovima 64 i 65 na str. 5 ove teme.

Sa stranice MUO (Muzej za umjetnost i obrt), na parobrodu Sokol, fotografirao Stjepan Erdödy 1909. godine

Erdödy, Stjepan 1909 na brodu Sokol.jpg (78.47 KiB) Pogledano 6037 puta

[Vežičanka]

Ako se netko zapitao čemu puška na parobrodu Sokol, (bilo bi logičnije udica), evo odgovora.
Stjepan Erdödy kao strastveni lovac (a vjerojatno ga ribolov nije uopće zanimao), morao je i sa broda kroz nešto prosvirati sačmu, pa su stradale ptice.
Slijedeće tri fotografije su sa stranice MUO. Iako ne piše da je na brodu Sokol, očito je da su iz iste serije kao i slika u gornjem postu. Na poleđini svake fotografije, kako piše MUO, Erdödy je navodio mjesto i vrijeme fotografiranja, pa je tako sigurno i na ove tri, ali na stranici to nije navedeno.

vjerojatnoSokol-1.jpg (85.68 KiB) Pogledano 5955 puta

vjerojatnoSokol-3.jpg (85.72 KiB) Pogledano 5955 puta

vjerojatnoSokol-2.jpg (94.19 KiB) Pogledano 5955 puta

[Adamić]

Uf ovo su supovi i možda kakav galeb ... kakav lik

[Vežičanka]

Parobrod Stephanie izgrađen je u njemačkom brodogradilištu Howaldtswerke u Kielu.

parobrod Stephanie u Lovranu.jpg (56.25 KiB) Pogledano 5828 puta

Dimenzije broda bile su 30,6 x 5,86 x 2,03 m; tonaža 95 bruto, 43 neto; pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije

Pomorski godišnjak iz 1898. godine.

Stephanie 1898.jpg (69.55 KiB) Pogledano 5828 puta

!906. parobrod kupuje Marko Martinolić iz Malog Lošinja. Brodu je promijenjeno ime u Miramar I.

Miramar I-1907.JPG (56.4 KiB) Pogledano 5823 puta

Za vrijeme WWI brod je u službi austrijske ratne mornarice. 1918. kupuju ga braća Parić iz Splita. Brodu mijenjaju ime u Vesela. Kapetan Batinić iz Dubrovnika kupuje Veselu 1922. godine.

Brod se nije dugo zadržao u novom vlasništvu. Već 1925. godine oglašena je dražba:

Sušački novi list, 13. ožujka 1925.jpg (125.8 KiB) Pogledano 5828 puta

Nakon prodaje, Vesela, bivša Stephanie postaje riječni brod na Dunavu, sada s novim imenom "Sveti Aranđel". Parobrod je ponovno prodan 1937. Brod i dalje plovi Dunavom, parni stroj mu je zamijenjen dizelskim, a Ime je promijenjeno u Sloga.
Brod Sloga potopljen je od mine 1944. godine.

[Vežičanka]

iz posta br. 67

Parobrod Velebit

Slike parobroda Velebit imamo u ovoj temi u postovima br. 9, 20, 62, i 63.

Parobrod Velebit izgrađen je u brodogradilištu u Trstu 1889. godine za senjsko brodovlasničko društvo Krajač i drugovi.
Kada se društvo Krajač i drugovi udružilo s društvom M. Švrljuga i drugovi u novu brodarsku kompaniju Ungaro –Croata 1891. god., ušao je i parobrod Velebit u flotu novoosnovanog društva.

Razglednica prikazuje riječku luku i parobrod Velebit u prvom planu:

uvećan detalj na kome se vidi jasnije lijepo ukrašen pramac s imenom broda "Velebit":

[Vežičanka]

Ungaro -Croata je posjedovala parni čamac Ella, za koji nisu zabilježeni podaci o mjestu, godini gradnje i dimenzijama. Nakon WWI, čamac ulazi zajedno s ostalim brodovima U-C u sastav Jadranske plovidbe, gdje mu mijenjaju ime u Galeb. (posljednji u tablici u postu br. 78 u temi Jadranska plovidba)

Ella-Ungaro- Croata (2).JPG (43.7 KiB) Pogledano 2566 puta

Ella-Ungaro- Croata (1).jpg (215.83 KiB) Pogledano 2566 puta

[Jakob Raunacher]

Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo zaslužilo je svoju monografiju. Na hrvatskom jeziku, kako ju je zamislio Ivo Marendić. Apostrofiram hrvatski jezik jer postoji monografija na njemačkom, koju je je izdao Marineverband u Beču:





Uglavnom se u različitim napisima tvrtka naziva svojim skraćenim talijanskim nazivom. A popratne ilustracije donose materijale na njemačkom, mađarskom ili talijanskom jeziku. Iako postoji brojno gradivo na hrvatskom jeziku.





Članovi društva bili su veliki hrvatski rodoljubi: Žiga Kopajtić, Bogdan Durbešić, Anton Šterk, Pavle Bakarčić, Matej Švrljuga i mnogi drugi. Ovaj krug ljudi bio je vezan i uz druge hrvatske tvrtke u Rijeci, kao što je Riečka dionička tiskara. Ujedno su pomagali i izlaženje Supilovog Novog lista. A sjedište tvrtke se nalazilo u palači Zmajić, prvoj zgradi do palače Adria.

[Vežičanka]

Parobrod Istriano

Parobrod “Istriano” bio je čelični parobrod dimenzija 39,42 x 5,60 x 2,84 m , građen za putnički i teretni promet jadranskom obalom.
Pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije. Brod je mogao dostići brzinu od 13 čvorova.
Trup mu je bio podijeljen na četiri nepropusna odjeljka, od kojih je jedan bio namijenjen za 40 tona tereta.
Na krmi je bila velika elegantna drvena kabina koja je služila kao soba za pušenje, a iz nje se moglo ući u prostrani salon prve klase, namijenjen za oko 40 putnika.
Brod je bio osvijetljen električnom rasvjetom.

Istriano.jpg (72.3 KiB) Pogledano 1912 puta

Parobrod je izgrađen za kompaniju “Pio Negri i drugovi” iz Šibenika, koja se upravo te 1904. godine udružila s firmom “Unione Istriana” u novo društvo.

Kompanija "Pio Negri i drugovi" je dakle promijenila 1904. ime u “Dalmatinsko – Istarska paroplovidba Pio Negri i drugovi”, ne zato da bi se naglasilo Negrijevo istarsko porijeklo (kako se ponegdje na netu može pogrešno pročitati), već zato što su se udružili s kompanijom “Unione Istriana”, premda je točno je da je Negri rođen u Labinu.

“Unione Istriana” osnovana je godine 1902. To je bilo parobrodarsko društvo za obalnu plovidbu sa sjedištem u Lovranu, koje su osnovali istarski talijanaši. Predsjednik društva bio je Ferdinando de Persich, načelnik Lovrana. Članovi uprave bili su Brunetti Pietro iz Labina, Alfredo Cesare iz Trsta, kapetan Gelletich iz Lovrana, Giuseppe de Palese iz Rijeke, Giuseppe Polla iz Pule, Giuseppe Tomaz i Paolo Varlen iz Cresa i kapetan Teodoro Tonetti iz Plomina.

Društvo je imalo tri parobroda – “Cherso”, “Laurana” i “Unione”, prije vlasništvo Alfreda Cesare. Brodići su plovili između Cresa, Lovrana, Rijeke i Plomina, a ponekad su navraćali i u Pulu.
Iako je imalo državnu potporu, društvo nije dobro poslovalo, te se u ljeto 1904. udružuje sa kompanijom “Pio Negri i drugovi” iz Šibenika u novo društvo pod imenom “Istarsko- dalmatinsko parobrodarsko društvo Pio Negri i drugovi” (Navigazione a vapore istriano-dalmata Pio Negri e Co.”). I novo udruženo društvo je odmah dobilo potporu države.
Pio Negri društvu priključuje svih svojih sedam parobroda (“Iniziatore”, “Primo”, “Sebenico”, “Tommaseo”, “Zlarin”, “Risorto”, “Krka” (kasnije “Obrovac”) i novi koji se upravo gradio u Trstu.
Taj novi brod bio je “Istriano” koji je sagrađen 1904. u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino, San Marco.

parobrod Istriano.jpg (116.29 KiB) Pogledano 1912 puta

(1908. godine “Dalmatinsko – Istarska paroplovidba Pio Negri i drugovi” zajedno sa brodarskim društvima “Zaratina”, “Topić” i “Braća Rismondo” osnivaju brodarsko Društvo “Dalmatia” u koje ulaze svi njihovi brodovi. Nakon WWI flota “Dalmatie” ulazi u sastav “Jadranske plovidbe”, preteče današnje “Jadrolinije”.)

Nacrt iz Lloydove arhive

Već iduće 1905. godine firma prodaje “Istriano” Ungaro –Croati.
Nakon raspada Austro –Ugarske i formiranja “Jadranske plovidbe”, brod ulazi u njenu flotu kao i svi preživjeli brodovi “Ungaro Croate”. Talijansko ime “Istriano” zamijenjeno je hrvatskim – “Istranin”.

"Jadranska plovidba" prodaje 1923. neke svoje brodove riječkoj brodarskoj firmi Costiera, među njima je bio i “Istranin” (prodani su “Sarajevo”, “Cetinje”, “Lika”, “Novi”, “Istranin”). Brod opet nosi ime “Istriano” sve do 1928. kada ga mijenja u “Moschiena”.
Od 1932. ime mu je “San Vito”, u sastavu firme Adriatica s kojom se je “Costiera” te godine udružila.
Od 1937. vlasnik je firma “Fiumana” iz Rijeke.
Brod nakon toga pod talijanskom zastavom mijenja vlasnike i još dva put ime, te se zove “Capo Gallo” i posljednje ime “Averno”.
Izrezan je za staro željezo 1956. godine.

[Jakob Raunacher]

Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo bilo je i pokretač turizma. U Zadru je sagradilo hotel Bristol 1902. godine.

Zadar, hotel Bristol.jpg (162.68 KiB) Pogledano 1897 puta