LINIJA JADRAN-SJEVERNA AMERIKAJugoliniji je važna svaka njezina pruga, ali neke imaju posebno, kako se običava reći, prijelomno značenje u njezinom razvitku. Takvo značenje ima i ova pruga. Ima ga zbog svega onoga što će unijeti u razvoj linijskog poslovanja Jugolinije. To je stečeno iskustvo, poslovne veze na širokoj svjetskoj skali pomorskog poslovanja, poslovni uspjeh koji je omogućio ne samo razvitak te linije nego ukupan razvitak Jugolinije. Sve je to u Jugoliniji učvrstilo pouzdanje u vlastite snage i dalo joj poticaja za buduće njezino napredovanje. Samo se po sebi razumije da je naša vanjska trgovina imala važnu ulogu u razvitku te pruge. Ali i roba iz pomoći što su SAD davale našoj državi bila je u početku važnim činiocem u njezinu učvršćenju i razvitku. Ali što su se više razvijale poslovne veze naše trgovine s tržištem Sjeverne Amerike, to se razvijala i ta pruga Jugolinije. Jugolinija je u stopu pratila kretanje robe na toj pruzi i prema vrsti robe koja je kolala između luka upošljavala je na pruzi odgovarajuće brodove. Prvi veći linijski brodovi sagrađeni u našem brodogradilištu bili su upotrebljeni na toj liniji. To su brodovi: TREBINJE, JESENICE, PRIMORJE, a neko vrijeme i brod KOSTRENA. Ti brodovi po svojoj veličini, konstrukciji, brzini i udobnosti osjetno su poboljšali usluge na liniji i s onim prijašnjim održavali liniju sve do dolaska brodova tipa VIŠEVICA i KRANJČEVIĆ. Dok pišemo ove retke, Jugolinija razmatra kako da na toj liniji odgovori zadatku što ga nameće nova tehnologija prijevoza na liniji, a to je kontenerizacija. Uzgred navodimo da je Jugoli¬nija upotrijebila kontejnere najprije na spomenutoj liniji, a sad razmišlja i o preuređenju sadašnjih svojih brodova tipa VIŠEVICA za prijevoz kontejnera, dok ne sazru prilike u Jugoliniji da nabavi poseban brod za prijevoz kontenera na toj liniji. Već smo spomenuli da je brod RADNIK bio prvi brod Jugolinije koji je pristao u lukama SAD-a. Ali njegovo pristajanje u luci New York, kako smo već naglasili, nema značenje otvaranja redovite nije. Prvi brod čije je pristajanje u New Yorku imalo značenje otvaranja i uspostavljanja redovite linije bio je brod TOPUSKO.
On je, budući da je bio temeljito popravljen, — još bolje rekonstruiran — u brodogradilištu »Uljanik«, otplovio na svoje prvo prekooceansko putovanje (kao brod Jugolinije) dana 26. XII. 1948. U New York je stigao 4. II. 1949. Usputno je pristao u lukama Djidjelli, Gibraltar, a na povratnom putovanju i na otoku Malti. U Split je stigao 7. III. 1949, a u Rijeku 10. III. 1949. Prevozio je teret i putnike — 23 putnika. Taj je brod još dva puta putovao na toj liniji u 1949. Otvaranje i uspostavljanje te linije potvrdio je brod HRVATSKA. Otplovio je na svoje prvo putovanje (kao brod Jugolinije) iz Rijeke 22. IX 1949, u Ewerglades je stigao 21. X. 1949, u Philadelphiju 30. X. 1949, a u New York 4. XI. 1949. Na polasku je pristao i u Gibraltaru, a na povratku u Casa-blanci, Palermu i Trstu, a u Rijeku je stigao 7. XII. 1949. Od svoga prvog putovanja taj je brod plovio na toj liniji zajedno s brodovima SRBIJA, SLOVENIJA, MAKEDONIJA i CRNA GORA sve dok nije prešao na liniju Jadran—Daleki istok. Svih tih pet brodova prevozilo je i putnike. HRVATSKA je imala mjesta za 60 putnika, SRBIJA za 40, a ostali za 12 putnika. Svih pet brodova dugo je bilo kičmom te pruge, ali i povremeno su »ubacivani« i drugi brodovi na tu liniju. Tako su brodovi RIJEKA i ZAGREB imali jedno putovanje u 1950, brod KORNAT u 1951. dva putovanja, ROMANIJA nekoliko putovanja u 1953, AVALA u 1953, a BEOGRAD, DUBROVNIK i KOSMAJ u 1956. godini.
Zatvaranje Sueskog kanala koncem 1956. prouzrokovalo je promjenu plovidbe brodova i na toj liniji. S te se linije povlači najprije brod SRBIJA, a zatim CRNA GORA i MAKEDONIJA da bi prešli na liniju Dalekog istoka. To zato što je zbog zatvaranja Sueza put na Daleki istok postao mnogo duži pa su trebali veći brodovi na liniji preko Sueza. Kad se ponovno otvorio Suez, brodovi Jugolinije malo pomalo dolaze na linije na kojima su plovili prije njegova zatvaranja. Tako se i brodovi SRBIJA, CRNA GORA i MAKEDONIJA ponovno vraćaju na liniju Jadran—Sjeverna Amerika i na njoj plove sve dok se na toj liniji nisu našli brodovi tipa VIŠEVICA i KRANJČEVIĆ. Ti brodovi potpuno istiskuju s te linije brodove koji su na njoj prije plovili.
Pruga je odmah na početku svoga otvaranja imala takmaca u brodovima Sjevernoameričkih Država, a i drugih brodarskih kompanija kojih brodovi plove na potezu New York—Sredozemno more. U 1959. pojavio se je i domaći takmac Jugoliniji. Splošna plovba otvorila je liniju Jadran—New York trim brodovima: BOHINJ, BOVEC i BLED. Tako je nastala paralelna jugoslavenska linija Jadran—Sjeverna Amerika. Jugolinija se protivila da Splošna plovba otvori paralelnu prugu navodeći da nema tereta na tom potezu za dvije jugoslavenske pruge. Društveni organi koji su o tome raspravljah, Udruženje brodara i Savezna privredna komora, zauzeli su gledište da otvaranje druge paralelne pruge na tom potezu nije ekonomski opravdano. Unatoč tome Splošna plovba se nije povukla. Državni je organ nastojao da se sklopi sporazum između Jugolinije i Splošne plovbe smatrajući da bi taj sporazum bio u duhu suradnje u privredi.
Suradnja među privrednim poduzećima, pa i integracija, mogla bi samo koristiti privredi. U smislu te politike u svibnju 1960. postignut je u Opatiji sporazum između Splošne plovbe i Jugolinije. Jugolinija i Splošna plovba sporazumjele su se da ce održavati zajedničku liniju — joint service —jer će zajednički rad pridobiti više tereta, pa će ga biti za sve jugoslavenske brodove koji plove na toj pruzi. Dogovoreno je da omjer brodova bude 2 :1 u korist Jugolinije. Plovilo je na liniji 6 brodova Jugolinije i 3 broda Splošne plovbe. Zajednička pruga trajala je do 14. VI. 1961. Tada je Jugolinija odlučila da poslovanje na toj liniji nastavi samostalno, tj. bez zajedničkog utvrđivanja reda plovidbe sa Splošnom plovbom. To je učinila zato jer su poslovni rezultati opovrgli argumente Splošne plovbe o korisnosti povećavanja brodova na toj pruzi.
Od toga datuma, pa do 8. V. 1962, održavaju Jugolinija i Splošna plovba svaka svoju prugu. U svibnju 1962. sklapa Jugolinija i Splošna plovba sporazum o suradnji na liniji Jadran—Južni Atlantik na bazi 50 : 50, a Splošna plovba povlači svoje brodove s pruge Jadran—Sjeverna Amerika.
Luke u kojima su brodovi pristajali, pošto je pruga dobila svoje čvrste obrise, nalaze se sjeverno od Hatterasa. To su luke Boston, New York, Baltimore i Philadelphia. Ali se događalo da su ti brodovi pristajali i u lukama ispod Hatterasa. Već smo vidjeli da je brod HRVATSKA na prvom putovanju pristao u luci južno od Hatterasa, a već na trećem putovanju i u luci New Orleans (u 1950. drugo putovanje). Ali za vrijeme zajedničkog održavanja linije sa Splošnom plovbom brodovi su pristajali u svim lukama do Savannaha. Pripajanjem Jugoliniji Kvarnerske plovidbe Jugolinija je dobila i liniju Jadran—Meksički zaljev. Brodovi tih linija surađuju, pa često jedini plove u luke druge linije. Razmak vremena između polazaka pojedinih brodova iz Rijeke mijenjao se prema broju brodova koliko ih je Jugolinija imala na liniji, a katkada su na to utjecale potrebe prijevoza. U početku otvaranja te linije polasci brodova iz Rijeke su svakih mjesec dana, a kasnije svakih 20 dana. Taj se razmak s vremenom smanjuje, dok se nije smanjio na svakih 10 dana. Danas je on redovit između pojedinih polazaka brodova na liniji, a ima ih ukupno 8 (4 tipa VIŠEVICA i 4 tipa KRALJEVICA).
Postao/la 
)
, jer je 1995. firma već nosila ime Croatia line. Ovaj treći brod koji je nosio ime "Hrvatska" je posljednji brod u Jugolinijinoj floti i 2002. godine je sa riječkog lukobrana otplovio u tursko rezalište. 
