05.07.1942. poginuo je komandant 2. Primorsko-goranskog partizanskog odreda drug Nikola Car - Crni Miko. Tog dana postavljena je zasjeda na Lujzijani između Kamenjaka i Grobnika u jačini od 140 partizana.
Ova zasjeda postavljena je na okuci zvanoj Mije (kod Piramide). Jedna četa bila je na desnom krilu sa zadatkom da spriječi dolazak neprijateljske pomoći iz Kamenjaka. Jedna grupa partizana bila je upućena da se približi Kamenjaku i kad otpočne borba u zasjedi da pripuca na štab i kasarne talijanske vojske. Ostale snage su bile u zasjedi sa zadatkom da napadnu kamione. U 7:30 naišla je neprijateljska patrola od 13 fašista, dok je glavnina te kolone išla prijekim putem. Zasjeda je otvorila vatru, ali zbog toga što su partizani mislili da će se patrola propustiti i sačekati glavnina, vatra je bila nesređena. Borba je trajala 5-6 minuta i nakon toga je vatra prekinuta. Fašisti su iskoristili nesređenu vatru i odmah skočili u zaklon. Nakon prekidanja vatre pala je komanda - "po oružje". Pojedinci su skočili, ali Talijani još nisu bili pobijeni i pružali su otpor. Akcijom je rukovodio komandant odreda i nalazio se na lijevom krilu. U toku borbe on je sam skočio po oružje i tom prilikom bio je smrtno ranjen. Glavnina talijanske vojske nije došla u pomoć patroli, već je pobjegla u brdo iznad Kamenjaka. Odmah poslije toga komandant odreda je naredio povlačenje. Budući da je bio teško ranjen, partizani su ga ponijeli na nosiljkama do sela Vrana, gdje je nakon kratkog vremena u teškim mukama umro. Drugovi su ga u blizini sela sahranili, komandant prvog bataljona Josip Mavrinac - Kanjol održao je govor, a partizani su otpjevali Lenjinov posmrtni marš. U ovoj akciji pored komandanta odreda poginuo je i drug Bruno Francetić. Neprijatelj je imao 9 mrtvih, a zaplijenjeno je 1 puškomitraljez, 4 puške i 135 metaka. U borbi se naročito istakao drug Marijan Linić, koji se u toku borbe došuljao do talijanskog puškomitraljesca, skočio iz neposredne blizine pred njega i na talijanskom ga jeziku pozvao na predaju, zarobio ga i oduzeo mu puškomitraljez.
Spomen ploča na mjestu pogibije - kako je izgledala nekad:
- nob spomenik nikola car črni.jpg (326.53 KiB) Pogledano 6799 puta
Lujzijana - kod serpentine s piramidom (mjesto pogibije Nikole Cara - Črnog) - ovako spomenik izgleda ovih dana - išaran i nečitljiv!
- nob spomenik nikola car črni1.jpg (263.3 KiB) Pogledano 6799 puta
Nikola Car rođen je 1. siječnja 1910. godine u Crikvenici, Hrvatska, u radničkoj porodici. Osnovnu školu učio je od školske godine 1917/18. do 1921/22. Završio je postolarski zanat i zanatsku školu; ali, nema posla, te se bavi ribarenjem. Već kao osamnaestogodišnji mladić, sudjeluje u omladinskom i radničkom pokretu, kao i u naprednom sindikalnom pokretu, a također i u akcijama KP Jugoslavije.
Među prvima iz svog kraja, kao i iz Jugoslavije, priprema se za odlazak u Španjolsku kada u njoj počinje građanski rat. Zahvaljujući ugovoru s francuskim poslodavcem o radu na šumskim radilištima, dobiva pasoš i legalno odlazi, 1. studenog 1937. godine, u Francusku, odakle se prebacuje u Španjolsku, gdje se bori u 120. internacionalnoj brigadi "Đuro Đaković". Istakao se hrabrim i staloženim držanjem u borbama, posebice na frontovima Aragona, Kordobe i Teruela. U Španjolskoj postaje, 1937. godine, i članom KP Jugoslavije. Poslije sloma republikanske Španjolske, povlači se, s ostalima veljače 1939. godine, u Francusku, gdje ostaje u koncentracionom logoru dvije godine. Bio je posebno zatvaran i maltretiran poslije izrazitog odupiranja takvoj odluci francuske vlade prema bivšim španjolskim borcima.
Usprkos tome, uporno proučava marksističku i vojnu literaturu. Iz logora je pobjegao 1941. godine, i vraća se u okupiranu domovinu.
Od polovine 1941. godine nalazi se u Drežnici, medu prvim borcima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Po uputi CK KP Hrvatske, odlazi u Hrvatsko primorje, da radi na organizaciji ustanka. Najprije odlazi na Viševicu, gdje su, zbog jedne neuspjele akcije, vladali zategnuti odnosi između spojenih odreda Bribira i Hreljina. Na sastanku, kojim je označen početak njegova sudjelovanja u NOP--u Hrvatskog primorja, postignut je dogovor o ponavljanju te akcije (uništenje pruge između Belog Sela i Fužina).
Već 1941. godine postavljen je za komandanta partizana crikveničkog i novljanskog kotara, odnosno cijelog Vinodola. Nedugo zatim, siječnja 1942. godine, postavljen je za komandanta 2. bataljona ("Matija Gubec"), a zatim za komandanta 5. bataljona ("Vladimir Gortan"), 1. primorsko-goranskog NOP odreda. Najzad, postaje komandantom 2. primorsko-goranskog odreda.
Nikola Car se istakao u nizu borbi. Sudjelovao je u prvoj većoj akciji na području Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, kada je, 27. studenog 1941. godine, kod Stalka, na putu Ogulin — Novi, napadnut talijanski kamion i strijeljani talijanski oficiri, dok su vojnici, poslije predavanja o značaju NOP-a, pušteni. Kao komandant 2. bataljona, vrši vrlo uspješne akcije na željezničkoj pruzi Sušak— Zagreb, kao i napade na talijanske kamione. Osobno rukovodi, 18. i 19. siječnja 1942. godine, uspjelim akcijama onesposobljavanja pruga i miniranja vlaka s talijanskim vojnicima na prugama Fužine—Lič i Fužine—Zlobin. Posebno se ističe ožujka 1942. godine, kada rukovodi akcijama oslobađanja Mrkoplja (15. ožujka) i Ravne gore (22. ožujka). Te akcije predstavljale su do tada najveći uspjeh NOP-a u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju, pa su imale veliki odjek u narodu. Ističe se i u napadu na jake talijanske snage koje su pokušale uništiti partizanski logor na Snežniku, kada je, s desetinom boraca-stražara u Štabu bataljona, smjelo napao Talijane i privukao na se pažnju glavnine neprijateljskih snaga. Zahvaljujući tome, njegov bataljon je uspio napasti Talijane s druge strane i otjerati ih. Kao komandant 5. bataljona, dobiva specijalni zadatak da prodre u Istru. Isti zadatak dobiva i kao komandant 2. primorsko-goranskog odreda, koji djeluje, uglavnom, na području Hrvatskog primorja i u dolini Kupe. Taj odred vrši niz uspjelih akcija pod njegovim vodstvom. Najveća i najznačajnija akcija odreda bila je napad na Talijane, 11. lipnja 1942. godine, na pruzi Delnice—Kupjak, kada je uništen talijanski transport i zaustavljen promet četiri dana. Odred je sudjelovao, zajedno sa slovenskim partizanima, u napadu na Osilnicu i u drugim borbama. Nikola Car se u svim akcijama Odreda istakao hrabrošću i brigom za borce. Vječna mu slava!