Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Scuola elementare - O.Š. Belvedere (Stara škola na Kozali)

Sve škole koje su djelovale na području Rijeke
Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Scuola elementare - O.Š. Belvedere (Stara škola na Kozali)

Post broj:#1  PostPostao/la Adamić » 19.1.2015, 13:33

Škola ima dvanaest odjeljenja: hrvatski niži (od prvog do četvrtog razreda) i talijanski niži i viši razredi (od prvog do osmog razreda).


Školske godine 1987/88. škola Belvedere seli u prostore stare škole Kozala na Kozali. Predviđa se bolji smještaj učenika, sigurne i tople prostorije, naspram nesigurnosti obitavanja u staroj školi zbog dotrajalosti zgrade. Školske godine 1987/88. u prostorijama športske dvorane "Dinko Lukarić" proslavljena je 40. godišnjica škole i obilježeno je preseljenje u novu školsku zgradu na Kozali.

Školske godine 1997/98. slijedi preuređenje prostora Osnovne škole - Scuole elementare Belvedere u vlastitoj režiji. Naime, veći prostor u školi preuređen je u prigodnu dvoranu za tjelesni odgoj, pošto se do tada nastava izvodila u obližnjoj dvorani "Dinko Lukarić".
U školskoj godini 1988/89. u zgradi naše škole započinje radom talijanski vrtić "Arminio Schacherl", sadašnji "Gabbiano".



Zanimljiv tekst o Staroj školi na Kozali. :čitati:

Slika
Stara škola na Kozali ,danas ima uređeno(rukometno) igralište s novim klupicama i podlogom.
----------------------------------------------
Škola Kozala

Arrigo Arrigoni

Kad sam stasao za školu krenuo sam u prvi od 5 razreda osnovne škole koja se nalazila u ulici Torquata Tassa na Kozali, što je tada bila periferija grada Rijeke (Provineia del Carnaro).

Škola se zvala Alessandro Manzoni i u to je vrijeme bila registrirana kao miješovita škola, iako su prve razrede pohađali samo dječaci. Sada je to talijanska škola "Scuola Belvedere" s nastavom na talijanskom koju posljednjih je godina pohađaju i djeca hrvatske nacionalnosti. Zgrada škole, koja se nalazi na uzvišenom djelu grada, je do danas sačuvala svoju ljepotu i grand ioznost.

Na tom je području još od 1880. godine postojala javna škola koja je bila smještena u privatnoj kući, a nastava se odvijala na talijanskom i hrvatskom jeziku. Školske godine 1895./1896. kad je ukinuta nastava na hrvatskom jeziku, osim za vjeronauk, za voditelja nastavnog programa izabran je nastavnik talijanskog jezika koji se zvao Cosimo Battistini. Uvjeti za odvijanje nastave bili su daleko od idealnih. Naime, u to vrijeme je stanovništvo u kvartu naglo raslo pa je i učenika upisanih u školu bilo je sve više. Trebalo je hitno pronaći rješenje problema i najvjerovatnije je sam učitelj Battistini svojom upornošću uspio nagovoriti vlasti da počnu s gradnjom nove i moderne škole. Izrada projekta povjerena je poznatom riječkom arhitektu Luigiju Luppisu koji je uspio dati zgradi jednostavan, elegantan i moderan izgled uz avangardnu funkcionalnost unutarnjih prostora. Škola je svečano otvorena 5. ožujka 1911 godine uz prigodni govor učitelja Battistinija u kojem je naglasio kako u svojoj dugotrajnoj učiteljskoj karijeri još nikada nije imao prilike raditi u tako lijepoj, modernoj i dobro opremljenoj školi. Tog dana je među uzvanicima u ulozi predsjednika školskog vijeća bio i profesor Riccardo Zanella, koji u svom govoru nije propustio naglasiti da je izgradnja nove škole bila želja riječkih autonomista (koji su tih godina bili na vlasti) i ispunjenje jednog od njihovih pred izbornih obećanja.

Školske godine 1937./1939. kada sam navršio šest godina, upisali su me u prvi razred osnovne škole i automatski, kao što je to bilo uobičajeno tih godina, u režimske organizacije mladih. Osnovna škola je trajala pet godina, prva tri razreda smatrala su se početnim, a zadnja dva naprednim stupnjem osnovnog obrazovanja.

Već se s glavnog ulaza u školu pružao pogled na prostrane hodnike iz kojih se ulazilo u učionice. U svakoj su učionici na zidu iznad katedre bili izvješeni portreti kralja, Ducea i Pape. Katedra je bila smještena na uzvišenom podiju kako bi učitelj imao dobar pogled na cijeli razred. Klupe, svaka za dva učenika, su bile neugodne jer je bilo nemoguće namjestiti odgovarajući razmak između stola i stolice tako da bi odgovarao fiziološkim i anatomskim karakteristikama učenika. Gornji dio klupe bio je nakošen i na njegovom prednjem rubu nalazila su se dva otvora za tintu koji su se zatvarali s metalnim pomičnim poklopcem. Ploča je bila konstruirana od dvije uokvirene ploče od škriljevca koje su se pomicale vertikalno po drvenoj konstrukciji omogućavale postizanje adekvatne visine za pisanje i crtanje s kredama. Na zidovima su bile kukice za odlaganje odjeće učenika.

Učenici prva tri razreda nosili su plave kute s bijelim ovratnikom i svijetloplavom mašnom koja je uniformi davala elegantan izgled. Kute su, između ostalog, imale i praktičnu funkciju - štitile su odjeću od mrlja kad se za pisanje počela koristiti tinta. U tim razredima nastava se odvijala isključivo prijepodne, a najčešće su je držale učiteljice. Međutim, nakon stupanja na snagu rasističkih zakona, nastava za učenike židovske vjere održavala se popodne u odvojenim učionicama u prizemlju desnog krila zgrade. Iako je cilj bio spriječiti susretanje učenika različitih vjera, ti su kontakti ponekad bili neizbježni. U tim prilikama, nesavjesni učenici su, vjerojatno stimulirani propagandom, ismijavali učenike Židove, pokazujući im rub kute savijen u obliku svinjske uši obezvrijeđujući njihovu vjeru koja im brani korištenje svinjetine u prehrani.

Predavanja su obično počinjala satom vjeronauka koji su držali svećenik ili časna sestra i zajedničkom molitvom svih učenika. Vjeronauku se davala velika važnost i bio je jedan od glavnih predmeta u školi.

Anemični učenici su svaki dan dobivali po jednu dozu ribljeg ulja. Svatko je trebao imati svoju žlicu koju je domar, ponekad i prekidajući nastavu, punio tim sirupom odbojnog okusa pažljivo pri tom provjeravajući je li progutan.

Jedan higijenski problem koji se često pojavljivao u školama u to vrijeme bile su uši. Tada je dolazila sanitarna inspekcija i pregledavala kosu i tjeme svoj djeci. Dječaci koji su bili zaraženi morali su obrijati glavu, a djevojčice jako skratiti kosu. U tim prigodama davali su se savjeti o važnosti pridržavanja osnovnih pravila održavanja higijene, naročito higijene glave. Između ostalog, čistoća, urednost i lijepo ponašanje ocjenjivali su se kao i drugi nastavni predmeti.

Bilježnice, knjige i ostali školski pribor nosio se u torbama različitih oblika i materijala. Najskuplje su bile one od kože, a najjeftinije od prešanog kartona tretiranog da bude nepromočiv. Djeca iz prvog razreda nosila su male slamnate košare s marendom pripremljenom kod kuće. Najsiromašniji su mogli koristiti školsku menzu koja im je dijelila besplatne obroke.

Lijep je običaj bio omotati bilježnice i knjige u plavi papir i zaljepiti lijepu etiketu. Pribor za pisanje nosio se u drvenim pernicama s kliznim poklopcem. U prvim su se razredima koristile samo olovke, a velika se važnost davala lijepom pisanju, tako da se osim pravopisa ocjenjivao i rukopis. Učitelji su zahtijevali lijep i jasan rukopis. U višim razredima započinjalo se s korištenjem pera i tinte koja je u početku stvarala mnoge neugodnosti - mrlja je bilo po svuda: po bilježnicama, stolovima, kutama i odjeći, a vrlo su se teško uklanjale. Oni koji su imali mogućnost korištenja nalivpera imali su manje takvih problema.

Satovi fizičke kulture odvijali su se u školskoj dvorani koja se nalazila na polusuterenu zgrade. Subotom su se na susjednom platou odvijali skupovi ("Adunate") kojima su obavezno prisustvovali svi nastavnici i učenici, i to u uniformama. Radilo se o vojnim vježbama, maršu, ili kolektivnim tjelesnim vježbama kojima su se učenici pripremali za završni slet koji se održavao krajem svake godine na "Campo della Cassa Balilla".(Obrađeno na forumu u temi Riječka moderna.)

Diplome su se dijelile na kraju svakog tromjesečja i morale su se vratiti učiteljima potpisane od strane roditelja. Nakon završetka pete godine dobivalo se uvjerenje na kojem je pisalo da je učenik uspješno završio osnovno obrazovanje. Taj je dokument bio potreban za upis u srednju ili stručnu školu. Ja sam dobio uvjerenje 1942. godine.

(Prvotno objavljeno 28. 2. 2007. u "La Voće del Popolo" Trst, broj 2. S talijanskog prevela Tamara Moranjak.)
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 24030
Teme: 926
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Scuola elementare - O.Š. Belvedere (Stara škola na Kozali)

Post broj:#2  PostPostao/la Adamić » 14.10.2015, 18:13

Prema svemu sudeći ova fotografija iz 1923. pripada ovdje.
Scuola elementare IV. Classe (1).jpg

Scuola elementare IV. Classe (2).jpg
Scuola elementare IV. Classe (2).jpg (133.27 KiB) Pogledano 3745 puta

Scuola elementare IV. Classe
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
Vežičanka
Moderatorica
Moderatorica
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 4958
Teme: 173
Pridružen: 24.7.2012, 14:58

Re: Scuola elementare - O.Š. Belvedere (Stara škola na Kozali)

Post broj:#3  PostPostao/la Vežičanka » 26.8.2017, 14:11

Stara slika stare škole na Kozali:

scuola elementare alessandro manzoni.jpg
scuola elementare alessandro manzoni.jpg (77.84 KiB) Pogledano 3599 puta


  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Škole

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost