Rukometna dvorana Zamet

[Adamić]

Nakon utučenih 350 mil hrk u Centar Zamet

Hrvoje Burić

centar zamet prokisnjava.jpg (60.33 KiB) Pogledano 16145 puta

[Kantrida76]

Mislim da je novac koji je utucen u dvoranu Zamet bacen novac.U zadnjih par godina u Rijeci i prigradu napravljeno je nekoliko dvorana te bazenski kompleks.

Odavno se koriste dvorane u Kastvu,Viškovu, Mavrincima, Kostreni i Bakru, tu su i Atletska dvorana i bazen na Kantridi, te najskuplja investicija – dvorana Zamet. Ukupno je u sve navedeno uloženo gotovo 900 milijuna kuna i nikada u povijesti grada nije građeno tako puno sportskih objekata u tako kratkom vremenskom razdoblju.

Unatoč tome Rijeka dugoročno neće moći organizirati vrhunske međunarodne sportske događaje, pogotovo ne kad je riječ o najmasovnijim dvoranskim sportovima, kao što je košarka ili rukomet. Za to nema adekvatnu infrastrukturu, što je bilo vidljivo i prilikom odbacivanja riječke kandidature za organizaciju Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine.

Na listi deset najvećih sportskih dvorana u Hrvatskoj više nema niti jedne iz Rijeke, točnije na zadnjem desetom mjestu još se drži Dvorana mladosti izgrađena prije gotovo 40 godina. Rijeku su po tom kriteriju pretekli ne samo Zagreb i Split, već i Zadar, Osijek, Varaždin i Poreč.

Zanimljivo je sagledati usporedbe sa nekim drugim gradovima u Hrvatskoj i Europi, kvalitetu i cijene njihovih projekata. Elitni i rekreativni sport u pravilu svugdje idu ruku pod ruku osim u Rijeci, gdje jedna jedina dvorana Zamet od 2.300 mjesta za gledatelje košta više nego pet dvorana u riječkom prstenu zajedno. I to samo kad je gola gradnja u pitanju. Ako se uzme u obzir trošak lizinga onda Zamet košta duplo više nego svih pet dvorana zajedno, koje su izgrađene u zadnjih sedam godina u riječkom prstenu.


Pregled cijena gradnje dvorana u riječkoj regiji

Capture.PNG (16.62 KiB) Pogledano 16129 puta

Zadarski Višnjik dobar je primjer za to, iako je riječ o prilično netransparentnom projektu, pa podatak o cijeni od 200 milijuna kuna za dvoranu sa kapacitetom 9.200 gledatelja treba uzeti s malom dozom rezerve, iako je sasvim sigurno da cijena ne može biti dramatično veća.

Višnjiku treba pridodati i još dva bazena u sklopu sportskog kompleksa službeno vrijedna oko 65 milijuna kuna iz čega je jasno da ova zadarska investicija iznosi maksimalno 300 milijuna kuna. Po sličnom principu izgrađena je i dvorana Gradski vrt u Osijeku, koja je prvo izazvala veliku aferu zbog planirane astronomske cijene od 843 milijuna kuna po modelu javnog privatnog partnerstva zbog čega se raspala koalicijska gradska vlast. Dvorana od 3.538 mjesta sa još jednom malom dvoranom od 1.448 mjesta na kraju je koštala ukupno 240 milijuna kuna od čega je 200 milijuna kuna išlo iz državnog proračuna, ostatak je platio Grad Osijek.

Osim što je ta dvorana, jednako kao i zadarska, veća i značajno jeftinija od Zameta, važna je razlika i u tome što Osječani nisu previše osjetili tu investiciju, dok će Riječani sami otplaćivati Zamet još 25 godina, godišnje 14,4 milijuna kuna, odnosno mjesečno 1,2 milijuna kuna.

Opet usporedbe radi, nešto manja manja dvorana u Kostreni, ali još uvijek u kategoriji zametske, bila bi otplaćena za svega pet do šest godina pod uvjetom da je građena i financirana putem lizinga pod istim uvjetima.
Da se može bolje i jeftinije dobar su primjer Slovenci i projekt stadiona i dvorane na Stožicama izgrađenih za nevjerojatnih 14 mjeseci.

Nogometni stadion sa 16.000 natkrivenih mjesta koštao je 56,6 milijuna eura, a dvorana za 12.500 ljudi još 66,3 milijuna eura. U kompleksu od 100.000 četvornih metara nalazi se i još jedno nogometno igralište, manji atletski stadion, dvorana, teniski tereni, itd.

Projekt ipak nije prošao bez problema, zbog odustajanja jednog od partnera. Investiciju tek treba izgurati do kraja, a tu je predviđen i podzemni trgovački centar, oko 4.000 parkirnih mjesta i mnogi drugi dodatni sadržaji. Ipak, impresivno je što su za razumnu cijenu Slovenci uspjeli izgraditi objekte, koji bi trebali zadovoljavati uvjete vrhunskog međunarodnog sporta još 30 do 50 godina.

Na ruku im je išlo nekoliko činjenica, a to je da imaju banke u svom vlasništvu, pa mogu i utjecati na njihove poslovne odluke, pored čega su određena sredstva dobili od EU-a, što bi teško uspjeli da nisu punopravna članica.

Uz porazni odnos između investiranog i dobijenog u projektu Zamet i projektu Stožice trebalo bi dodati i činjenicu da Rijeka kao grad sveden na samo 44 četvorna kilometra u prostoru gotovo i nema zemljište potrebne veličine s dobrim prometnim vezama na kojemu bi se mogao realizirati projekt takvog tipa.

Tako problem Zameta ostaje što se izgradila dvorana na premalenom i neadekvatnom zemljištu, što je povećalo i ukupnu cijenu, a da pritom nije ni mogao biti izgrađen vrhunski sportski objekt, već dvoranica koja po svemu, osim po cijeni, zaostaje za onime što imaju drugi gradovi, čak i oni manji od Rijeke, bilo da je riječ o Hrvatskoj ili drugim zemljama.

Kad se svemu pridoda cijena bazena (službeno 330 milijuna kuna), onda se jednostavnom računicom dolazi do sljedećeg. Rijeka je u bazen sa oko 1.000 mjesta i dvoranu sa 2.300 mjesta investirala oko 700 milijuna kuna, što je otprilike tek 20-tak posto manje od onoga što su Slovenci platili za stadion od 16.000 mjesta i arenu od 12.500 mjesta.
Trenutno je trend da cijene sportskih dvorana u Europi padaju, što je posljedica recesije, općeg pada investicija, manjka posla i snižavanja cijena građevinara. Neki primjeri to donekle oslikavaju. SAP Arena u Mannheimu otvorena je 2005. godine, ima kapacitet od 15.000 mjesta i koštala je oko 70 milijuna eura. Jednaka svota izdvojena je za dvoranu ISS Dome u Dusseldorfu otvorenu 2006. godine.

Upravo su to otprilike prosječni gabariti za projekte sportskih arena većih od 10.000 mjesta, od 50 do 90 milijuna eura. Color Line Arena u Hamburgu otvorena 2002. godine koštala je 83 milijuna eura. Prije nešto više od četiri mjeseca otvorena je Hala Gdansk Sopot sa 11.400 mjesta vrijedna 60 milijuna eura.

Da cijene polako padaju potvrđuje Žalgiris Arena u Litvi od 14.502 mjesta, čija gradnja traje, a otvaranje se očekuje iduće godine uz procjenu troškova od 50 milijuna eura. Manje dvorane su još jeftinije. Šiauliai Arena u Litvi izgrađena je 2007. godine za 23 milijuna eura i ima kapacitet 5.700 mjesta. Isti kapacitet ima EWS Arena u Goppingenu izgrađena 2007. i vrijedna je svega 16,8 milijuna eura.

Sve ove dvorane imaju razne prateće sadržaje, poslovne prostore, prilazne trgove i uređene okoliše, neke i puno više od toga. Svima je također zajedničko da je cijena uvijek manja ukoliko se projekt dobro pripremi, izabere dobra i dovoljno velika lokacija, te što veći dio financiranja osigura direktno iz proračuna investitora makar gradnja duže trajala.

Generalno je riječ o skupim objektima, pa stoga većina gradova u Europi nastoji imati barem jedan reprezentativan objekt, koji zadovoljava sve kriterije od sportskih do infrastrukture potrebne za održavanje velikih koncerata i drugih manifestacija.

U Rijeci se to još nije dogodilo. Jednog dana morat će se ponovo investirati 300 do 500 milijuna kuna u dvoranu veličine minimalno 7-8 tisuća ljudi.

Kada će se to dogoditi vrlo je neizvjesno. Novci su potrošeni, izgrađeno tek treba otplaćivati, pa na kraju ostaje samo upitati: »Zašto Rijeka mora imati manje i skuplje«?