Post broj:#14 Postao/la Adamić » 14.12.2014, 11:26
KONTEJNERSKI TERMINAL NA ZAGREBAČKOJ OBALI NAJVAŽNIJI JE I NAJSKUPLJI RIJEČKI PODUHVAT, KOJI ĆE ZA TRI GODINE MOĆI PRIMITI NAJVEĆE KONTEJNERAŠE
Najdublji terminal sjevernog Jadrana traži koncesionara
Trenutno su u centru zbivanja talijanski graditelji, koji pletu impresivnu mrežu 4.600 pilota na koje će »zasjesti« 49 kesona buduće obale, ali najvažnija je priča, hoće li se i tko će se od brodara i operatera javiti do 19. prosinca kada završava natječaj
Darko PAJIĆ, snimio Marko GRACIN
Darko PAJIĆ, snimio Marko GRACIN
Gradnja novog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali u ovom je trenutku najvažniji riječki projekt, jedan od strateških projekata hrvatske Vlade, te jedan od projekata kojeg Hrvatska kandidira za financiranje u okviru novog europskog investicijskog plana. Nije pretjerano reći kako o izgradnji novog kontejnerskog terminala riječke luke ovisi izravno i niz drugih investicija vrijednih ukupno više od tri milijarde kuna.
Prva je cesta D-403, koja bi trebala povezati terminal i riječku obilaznicu u dužini od 2,5 kilometra i koštala bi čak 750 milijuna kuna. Zatim slijedi i projekt izgradnje drugog riječkog kolosjeka, te modernizacije i izgradnje teretnog ranžirnog kolodvora na Mlaci, koji bi bio u funkciji terminala. Izgradnja 400 metara Zagrabačke obale košta 70,6 milijuna eura, a toj investiciji treba pridodati i planirani dodatak izgradnje još 280 metara obale, koji bi se trebao financirati sredstvima Europske unije. Na kraju dolazi i investicija budućeg koncesionara u opremanje terminala, koja će sigurno biti veća od 100 milijuna eura. Prethodno će ipak trebati pričekati na rezultate natječaja za koncesionara, kojeg je raspisala Lučka uprava Rijeka, a trebao bi biti zaključen do kraja ove godine.
Talijanski konzorcij
Značajne riječke investicije u prometnoj infrastrukturi izravno su ovisne o uspjehu gradnje terminala, koju provodi konzorcij talijanskih tvrtki u kojemu su Grandi Lavori Fincosit, Nuova Co.Ed.Mar. i Impresa Construzioni Giuseppe Maltauro. Nakon što je u kolovozu počela organizacija gradilišta, te su iz talijanske luke Brindisi dopremljeni prvi kesoni, može se reći kako je danas gradnja terminala u punom jeku i u skladu s terminskim rokovima. Riječ je o prilično originalnom projektu izgradnje obale, koji uključuje kombiniranje nekoliko metoda gradnje, podmorskog nasipavanja, ugradnje kamenih pilota i postavljanja kesona. Stoga je zanimljivo predstaviti projekt i sve ono što bi se trebalo događati na Zagrebačkoj obali u naredne tri godine.
Voditelj projekta Zagrebačke obale iz Lučke uprave Rijeka Rajko Račeta pojašnjava kako je jedan od najvećih problema projekta bilo loše stanje podmorja zbog kojeg je već ranije propao prvi ugovor s japanskom tvrtkom Kajima.
– U pripremi je napravljeno nekoliko snimanja podmorja najmodernijom tehnikom, te sada postoje doista detaljne i kvalitetne informacije tako da neugodnih iznenađenja ne bi smjelo biti. Udruga talijanskih tvrtki ponudila je uz najbolju cijenu na natječaju jedno tehnološki zanimljivo rješenje za gradnju. Oni su vrlo ozbiljni i doista je riječ o kvalitetnim i dobro organiziranim tvrtkama, koje su uvjerene da će posao obaviti kvalitetno i u skladu s rokovima. U Trstu je primjenjena slična tehnologija poboljšanja postojećeg tla, dok je u mjestu Vado koje se nalazi blizu Genove, izvedena slična obalna konstrukcija, naglašava Račeta, koji zatim pojašnjava što se danas događa na gradilištu, kao i faze projekta koje predstoje u budućnosti.
Velika dubina
Za projektante i građevinare najveća je prepreka dubina mora i stanje tla u podmorju na lokaciji budućeg terminala. Dubina iznosi od 30 do 35 metara, ali je poseban problem što je dno sastavljeno od nekoliko slojeva mulja, pijeska i gline. Takvo tlo stvarali su stoljećima slivovi malih rječica po kojima je Rijeka i dobila ime i ima ih puno na navedenom području. Čvrsto tlo na kojemu se može temeljiti buduća obala nalazi se na dubinama većim od 60 metara na pojedinim lokacijama. Zbog toga je projektom predviđeno da će se postojeće morsko dno poboljšati ugradnjom šljunčanih stupova (kamenih pilota), čija je svrha povećanje nosivosti postojećeg tla i ubrzavanje njegova slijeganja. Šljunčani stupovi (piloti) se ugrađuju u postojeće morsko tlo putem radnog broda koji je opremljen specijaliziranom opremom za takvu vrstu radova. Taj brod spušta u morsko dno, na dubine nerijetko veće od 60 metara, čeličnu cijev promjera 20 centimetara. Nakon njezina polaganja u cijev se ubacuje kvalitetan kameni materijal, a kad se ona ispuni, stroj postupno počinje vađenje cijevi tako da se kamen pod pritiskom komprimira i ostaje kao pilot u tlu. Svaki od tih podvodnih stupova postavlja se u prilično gustom rasporedu na cijeloj površini budućeg terminala, pa će ukupno biti ugrađeno oko 4.600 šljunčanih stupova raznih duljina. Ta faza radova je već počela, a negdje u siječnju predviđa se i početak faze nasipavanja podmorja na lokacijama, gdje su piloti već ugrađeni.
Zagrebačka obala u brojkama
70,6 milijuna eura » vrijednost gradnje u 1. fazi
20 hektara » površina terminala (sve tri faze)
680 metara » dužina obale u drugoj fazi
20 metara » dubina mora na terminalu
4.600 šljunčanih stupova » pilota
49 kesona » pojedinačne težine do 4.000 tona
1.100.000 m3 » materijala za nasipavanje
600.000 TEU-a » projicirani godišnji kapacitet
3 godine » rok gradnje
Crosara: Nije lako raditi kad su valovi i vjetar
Na gradilištu Zagrebačke obale radi se svakodnevno od 6 do 22 sata, a rad je organiziran u dvije smjene. Ključni su u projektu tzv. radni brodovi. Prvi od njih je teretni brod »Destriero Primo«, koji služi za dovoz materijala iz istarskih kamenoloma. Na njemu je sedam članova posade i ovaj brod je konstantno uposlen na dovozu materijala. Može primiti maksimalno oko 3.000 tona materijala. Drugi je radni brod »Gugliermo G.« koji na sebi ima i dva bagera za manevriranje specijalnom opremom. Kapetan broda i šef radne ekipe Andrea Crosara naglašava kako je najvažniji posao ovog broda postavljanje šljunčanih pilota.
– Teško mi je odgovoriti koliko nam vremena treba za postavljanje jednog pilota, jer to ovisi o stanju podmorja, pa i vremenskim prilikama. Ovdje su valovi prilično veliki i nije lako raditi po udarima južnog vjetra. Također brzina rada ovisi i o stanju tla. Ukoliko cijev negdje zapne moramo je povlačiti, pa ponovo vraćati natrag sve dok ne dođe na projektom predviđenu poziciju. Tada u cijev ubacujemo kameni materijal i kontroliramo količine materijala, koje moraju odgovarati projektiranim vrijednostima. Za nas je to dobro uhodani posao, govori Crosara, koji još uvijek nije upoznao grad u kojem radi.
– Nismo još išli u Rijeku. Mi smo svi smješteni na brodu. Ovdje živimo i radimo. Vremena nemamo baš previše, jedino u slučaju jako lošeg vremena. Ali, ako nije dobro vrijeme za raditi, nije niti za izlazak, govori Crosara, koji predvodi radnu ekipu smještenu na brodu u neposrednoj blizini samog vrha Riječkog lukobrana. Tu bi im trebao biti dom i tijekom narednih nekoliko godina, odnosno barem dok se ne završi postavljanje svih 4.600 šljunčanih pilota.
Podmorski nasip za divove
Slikovito rečeno, na muljevitom morskom dnu, koje je učvršćeno pilotima, počet će se graditi temeljni podmorski nasip. Predviđeno je odlaganje oko 1.100.000 m3 kamenog materijala, koji će se specijalnim brodovima dopremati iz dva kamenoloma u Istri, Koromačno i Antenal kod Novigrada. Kako će doprema ići morskim putem, a ne cestom, u ovoj fazi neće biti ni gužvi na ulicama Rijeke zbog zbivanja na Zagrebačkoj obali.
Negdje u travnju iduće godine trebala bi početi ugradnja prvih kesona i tada bi po prvi put konture nove obale trebale izaći iz mora. Predviđeno je da će se kesoni ugrađivati u razdoblju od dvije godine i ukupno će ih biti 49. Riječ je pravim armirano-betonskim divovima, jer svaki keson teži do 4.000 tona, a njihova dužina iznosi 20,8 metara, širina 11 metara i visina 22,9 metara. Kesoni će se slagati na nasip u podmorju ispod kojeg je pilotima učvršćeno muljevito dno. Sama proizvodnja kesona također je zanimljiva. Njihova je unutrašnjost u pregradama, koje su prazne kako bi se kesoni mogli potopiti, odnosno transportirati i premještati na traženu poziciju nakon čega se kesoni također ispunjavaju materijalom. Prva četiri kesona proizvedena su i dopremljena u Rijeku iz talijanske luke Brindisi u pratnji remorkera. Posljednji je stigao jučer u Rijeku. Razlog zbog kojeg su prvi kesoni izgrađeni u Italiji vezan je uz tehnologiju njihove gradnje za koju je neophodna velika dubina mora. Takvi uvjeti postoje u Brindisiju, gdje je instalirana posebno plovno postrojenje za betoniranje kesona. Svaki keson se pomoću platforme na postrojenju polako uranja u more paralelno s napredovanjem betoniranja, te na kraju dolazi do dubine od 18 metara. Isto postrojenje kao u Brindisiju bit će instalirano i u Rijeci i bit će vezano uz četiri kesona dopremljena iz Italije. Oni će se povezati i međusobno učvrstiti na lokaciji u blizini Zagrebačke obale i tako će tvoriti svojevrsni lukobran dug oko 80 metara. Na njega će biti vezana postrojenje za betoniranje, a bit će izgrađen i most od ovog »lukobrana« do obale preko kojeg će se kamionima dopremati potreban materijal kako bi se na samom gradilištu mogli proizvoditi kesoni. Na tom riječkom postrojenju izgradit će se još 45 kesona, a na kraju tog posla bit će demontirana prva četiri kesona iz Brindisija i ugrađena u buduću obalu terminala. Laički rečeno ovaj veliki posao nalikuje na slaganje lego kockica po precizno utvrđenom scenariju i prethodno precizno razrađenim fazama izgradnje od kojih svaka ima svoje posebnosti i pravila.
Mlazno injektiranje
Podmorski nasip prije postavljanja kesona potrebno je predopteretiti kako bi se ubrzalo slijeganje i tako što prije stabiliziralo temeljno tlo. Kada se kesoni postave slijedi još jedna važna faza gradnje obale, jer je ispod kesona, odnosno u samom nasipu, predviđeno mlazno injektiranje stupnjaka kako bi se povećala globalna stabilnost konstrukcije. Riječ je o tehnologiji gradnje pod nazivom »jet grouting«, kojom se poboljšava tlo pomoću visoko energetskog mlaza vode i cementa. Beton će se pod velikim pritiskom injektirati u podmorju ispod kesona kako bi se dodatno učvrstili temelji terminala. Tek na kraju dolazi na red popunjavanje samih kesona materijalom, te završno betoniranje površine samog terminala u što je uključeno i izvođenje nasipa iza kesona i nasipa u zaleđu terminala, koji bi ukupno trebao zauzimati površinu od 20 hektara pod uvjetom da se osigura financiranje i provede izgradnja svih 680 metara obale. U područje terminala spada i oko 2,5 hektara površine budućeg teretnog željezničkog kolodvora na kojem se planiraju izgraditi četiri željeznička kolosjeka, koji bi u potpunosti bili u funkciji Zagrebačke obale. Dužina obale od 680 metara omogućila bi istovremeni prihvat jednog većeg i jednog manjeg kontejnerskog broda, što je izuzetno važno za iskoristivost i funkcionalnost terminala. Zagrebačka obala je po kapacitetu i površini prilično slična terminalu na Brajdici, a najveća razlika među njima bit će upravo dubina mora. Na novoj obali Brajdice dubina iznosi oko 14,5 metara, dok Zagrebačka obala praktično neće imati ograničenja u gazu brodova, jer je projektirana dubina mora od 20 metara. Takve karakteristike nema trenutno niti jedan terminal na sjevernom Jadranu, te bi trebao biti omogućen prihvat najmodernijih i najvećih kontejneraša u svijetu.
Nepoznanice
Međutim, projekt Zagrebačke obale još uvijek u sebi nosi i ozbiljne rizike, ne samo u gradnji, gdje su uvijek moguća neugodna iznenađenja. Najveća nepoznanica u ovom se trenutku krije u pitanju ima li zainteresiranih koncesionara za terminal. Neslužbeno se doznaje da nema, ali za konačni odgovor ipak treba pričekati 19. prosinac kada završava natječaj. Ravnatelj Lučke uprave Rijeka Vlado Mezak pojašnjava koje su opcije na raspolaganju ukoliko ne bude interesa.
– Tijekom cijelog perioda natječaja zaprimali smo upite od strane nekolicine značajnih svjetskih brodara i operatera. Stoga očekujemo da će netko od njih dostaviti svoju ponudu. Ukoliko se to ipak ne dogodi, natječaj će se ponoviti u uvjetima kada izgradnja infrastrukture terminala kao i prometne infrastrukture koja prati rad terminala, bude u poodmakloj fazi, što će u konačnici osigurati bolje uvjete za zainteresirane ponuditelje, ističe Mezak. Osim navedenog preostaje riješiti i problem financiranja izgradnje dodatnih 280 metara obale. Lučka uprava Rijeka namjerava prijaviti projekt izgradnje nekih dijelova Zagrebačke obale na prvi poziv CEF-a (Connecting Europe Facility) koji je otvoren do 26. veljače 2015. Prijedlog za sufinanciranje iz Kohezijskog fonda odnosio bi se prije svega na prenamjenu teretnog dijela željezničkog kolodvora za potrebe terminala, a ukoliko sredstava bude dovoljno, na natječaj se može prijaviti i izgradnja 280 metara obale, kao druga faza izgradnje pristaništa, što bi zasigurno predstavljalo značajnu uštedu na troškovima izgradnje. Dakle, oko Zagrebačke obale još uvijek ima dosta otvorenih pitanja. Gradnja je konačno započela i to je dobra vijest. Pod uvjetom da se u narednim godinama realiziraju i ostali projekti prometne infrastrukture, prije svega gradnja ceste D-403 i drugog kolosjeka u Rijeci, jer bez ceste i željeznice niti terminal neće imati izgleda za razvoj i privlačenje tereta.
Rijeka - naša ljubav, naš način života