Odlično, imam jednu sliku gdje je Villa Minach ali piše da je na Kantridi. Kigore da li možda znaš gdje bi to moglo biti ?
- Villa Minach Kantrida.JPG (233.75 KiB) Pogledano 7867 puta
Minakovi se koliko vidim spominju i u Rijeci u
telefonskom imeniku iz 1896.
Ivan (Giovanni) Minach (1793. - 1866.), jedan od tih velikih vološćanskih kapetana . Giovanni Minach iz Voloskog je i tome bio ne samo dorastao, nego je bio jedan od onih koji su maleno Volosko zbog kalafatskih i pomorskih vještina njegovih stanovnika stavljali uz bok onih najboljih.
U Volosko su se Minakovi doselili početkom devetnaestoga stoljeća iz Opriča, sela položena na obroncima Učke, iznad Ike, između Veprinca i Lovrana. Začetnik te vrijedne, brojne i neobično bogate pomorske obitelji bio je Ivan Minak Antonov (Giovanni Minach qm Antonio; Oprič, 1785. - Volosko, 1866.), najjači brodograditelj i brodovlasnik svoga vremena na kvarnerskoj obali. Karijeru započinje kao pomorski kapetan putujući svojim malim jedrenjacima duž jadranskih obala, prevozeći i preprodaj ući ulje, žito, vino i drvo. Bio je zapovjednik i vlasnik austrijskoga peliga San Giuseppe (1807.) i trabakula Lm Madonna (1809.), Tijekom napoleonskih ratova pretrpio je ogromnu štetu, budući da su mu za ratnih operacija u tršćanskoj luci bili spaljeni svi brodovi.
No, sreća mu se ipak uskoro osmjehnula. Početkom dvadesetih godina Minak je prevezao tovar limuna (nekoliko tisuća komada) iz Sicilije u Trst. Upravo tada, zbog iznenadna izbijanja epidemije kolere u gradu, bile su preko noći iscrpljene sve zalihe toga voća. Naime, prokuhana voda sa sokom od limuna držala se tada najboljim preventivnim sredstvom protiv pogubne infekcije. Limune su odjednom tražili nebrojeni kupci, a velika će potražnja vrtoglavo povisiti prodajnu cijenu toga artikla. Za komad se naposljetku davao jedan gulden! Ovaj neočekivani dobitak postade tako temeljem buduće obiteljske moći, a zajedničko ce se bogatstvo postojano uvećavati novim uspješnim trgovačkim putovanjima.
Godine 1813. oženio se Marijom Anom Rajčić i preselio u Volosko. Njegova je supruga posjedovala vlastitu pekaru gdje se pripremao izvrstan dvopek za brodske posade i bijeli kruh posebno dobra okusa. Štruca takva vološćanskoga kruha prodavala se po jedan krajcar, te se on otpremao sve do Trsta. Zajedno s Andrijom Belinićem iz Lovrana, 18li. Minak kod prota Matije Lenca gradi bombardu La Carolina , koju posjeduje u polovici vlasništva.
Uspjesi u trgovini otvorit će Minakovima i mogućnost samostalne brodograđevne djelatnosti. Godine 1820. Minak je u Preluci pored Voloskog podigao prvo brodogradilište. U početku je gradio brodove u komisiji, a 1823. gradi prvi brod za svoj račun. Godine 1832. spominje se kao vlasnik škunera brigantina Adelina (sagrađen u Voloskom iste godine, 167 reg. tona), te suvlasnik brigantina Corriere di Messina i Mar. S vremenom je inokosno i u suvlasništvu imao čak trinaest brodova. Među njima bili su još poznati brik Ivo, brigantin Nane B. te barkovi Padre, Figlio i Spirito.
Godine 1861, Minak podiže još jedno brodogradilište u Lipovici, između Voloskog i Opatije, Na oba svoja brodogradilišta sagradio je petnaest brodova duge plovidbe i nekoliko brodova male obalne plovidbe. U Lipovici je, tako, 1863, sagradio spomenuti bark Spi rito. Bio je to jedrenjak od 40,70 m dužine, 8,68 m širine i 5,87 m visine, te je imao 504 reg. tone. U prvo je vrijeme bio redovno uposlen na prijevozu ruskog žita iz Odese i Nikolajeva za luke Velike Britanije. Nakon toga prevozi ugljen iz Engleske u Sjevernu Ameriku, dok u povratnom putovanju prevozi američki petrolej iz američkih luka u luke Velike Britanije. Potom služi za prijevoz dužica, bordunala, jamskog drva i dasaka iz Rijeke u Marseilles, Cannes, Nizzu, Port Vendres, Cette. Nakon što je trideset i Šest godina uspješno plovio morima i oceanima, jedrenjak je 1899. bio prodan u Grčku.
Ivan Minak podigao je u sredštu Voloskoga, ispod župne crkve sv. Ane, nekoliko kuća, ’Vele da je bio u narodu obljubljen zbog svoje čestitosti i pravednosti, a vječni je spomen sebi podigao, namijenivši svoju veliku kuču u Voloskom za bolnicu” (R, F. Barbalić). Umro je u studenom 1866, kao "possidens" u osamdeset i prvoj godini (Volosko kbr. 121), Iz braka s Anom Marijom Rajčić imao je četvoricu sinova (Josipa Frana, Ivana starijega, dr. Jerolima i Benedikta) i tri kćeri. Najstarija se kći udala za visokoga službenika Riegera, a srednja kći, Karolina, za pazinskoga ljekarnika Camusa.
http://ulice.rijeka.hr/Biografije/Minak.pdf-------------------------------------------------------
A na Kantridi jedna ulica nosi naziv Minakov put.
IVAN MINAK (Giovanni Minach, Oprč, 1785. - Volosko, 1866.) - najpoznatiji brodograditelj i brodovlasnik svoga vremena na Kvarneru.