{NERIJEŠENO} Koliko smo dugo nosili naziv FIUME ?

[Daluka]

F. Šišić Abrege de l'histoire poitique de Rieka-Fiume2.jpg (89.02 KiB) Pogledano 8398 puta

F. Šišić Abrege de l'histoire poitique de Rieka-Fiume3.jpg (86.12 KiB) Pogledano 8398 puta

F. Šišić Abrege de l'histoire poitique de Rieka-Fiume4.jpg (82.75 KiB) Pogledano 8398 puta

F. Šišić Abrege de l'histoire poitique de Rieka-Fiume5.jpg (86.82 KiB) Pogledano 8398 puta

[Ana]

Zanimljiv članak, ali ga treba uzeti "Cum grano salis" zbog neargumentiranih zaključaka.

[Ana]

Errata corrige: Citta di Fiume ,1762 : klafter di Vienna je bila austrijska mjera za dužinu, cca 1,8 m.

[Adamić]

Engleski izrađivač pomorskih karata William Heather (1764 - 1812) naš grad FIUME je posebno izradio i označio po važnosti sva veća mjesta . Po meni spada iz godine cca 1802. jer je tada objavljena publikacija "New Mediterranean Pilot" a karta je možda iz godina nešto prije.

William Heather

William Heather (1764-1812) was and engraver and chart publisher in London. After working at first for the teacher in navigation and publisher John Hamilton Moore Heather set up in business on his own in 1793. He first specialized in publishing charts of British waters.

Produced nautical charts until his death in 1812, left his successful business to John William Norie. In his will Heather mentions his family, three friends, including Norie, , 'John Stephenson of Islington, engraver' and his shopman.

Stephenson clearly owes Heather money as, in the will, he is let off half his debts and is given two years to pay the rest. William Heather was also one of the two witnesses when Stephenson first married in 1796. Stephenson continued to engrave nautical charts for Norie for at least twenty years.

Heather specialized in supplying charts to the merchant trade, operating from the Navigation Warehouse at 157 Leadenhall Street, at 'The Sign of the Little Midshipman', a ship's figurehead suspended outside. The premises were immortalized by Charles Dicken's 1846 novel 'Dombey and Son' as the shop kept by Sol Gils: the 'Little Midshipman' was illustrated in the book.

Publications:
1795-1801 - A Pilot for the Atlantic Ocean.
1801 - New Set of Chart for harbours in the British Channel.
1802 - New Mediterranean Pilot.
1808 - Marine Atlas or Seaman's Complete Pilot.
1811 - The New North Sea Pilot, Sailing Directions for the River Lawrence, The New North American Pilot, New West India Pilot, New Pilot for the Brazils.



[The new mediterranean pilot containing two hundred and twenty four accurate plans of the principal harbours... / William Heather].

Djelo nije cjelovito, u izvorniku sadrži 448 str., 224 plana luka Sredozemnoga mora.

[Adamić]

Dakle samo da ostavim i ovdje trag.


29.07.1530. Kralj Ferdinand I. odobrava gradski statut. Statut počinje propisima o gradskoj općini i njenim organima, što čini prvu knjigu. Druga knjiga sadrži propise o sudovanjima u gradskim parnicama, treća knjiga u kaznenim, dok četvrta knjiga donosi propise koji bi se mogli nazvati redarstvenim.

Rijeka se tada u statutu u zakonima na latinskom svugdje naziva " Terra Fluminis" .


Bilo bi zanimljivo vidjeti statut na talijanskom jeziku kako Rijeku oslovljavaju ??

tal statut grad rijeka.jpg (49.34 KiB) Pogledano 7281 puta

talijanska transkripcija iz navodno 1550 godine circa. Vidi se zalijepljen naziv Fiume ?

[Ana]

Sad će netko reć da je to opet "Riječka krpica". NIje. Meni djeluje kao opaska kasnijeg bibliotekara. Trebalo bi doći do prvih originalnih kasnijih dodataka statutu. Za mene je onaj notarski spis iz 1443 gdje je ima grada navedeno kao Fiume, uz fiumanski-venecijanski tekst dobar dokaz.

[Adamić]

Ako negdje piše Fiume među tim starim dokumentima , bio bi to sjajan dokaz postojanja naziva Fiume najdužeg u povijesti. Dokumente na latinskom ne treba više tražiti jer nas ne vode na pravi put. Svi povjesničari koji su se bavili Rijekom pod Italijom i pod A.U. latinske izraze Rijeke prevodili su u Fiume. Zato oprez. Trebalo bi tražiti najstarije dokumente na talijanskom.

Volio bi vidjeti original dokument riječkog kancelara i notara Antuna Franjina de Renno de Mutina, no i on je pisan na latinskom. I tamo se spominje Terra Fluminis ili Terra Fluminis sancti Viti.

1436. rođen je riječki kancelar i notar Antun Franjin de Renno de Mutin (Antonium Francisci de Reno Mutinensem). Poznat je po njegovoj knjizi koja sadržava najstarije sačuvane riječke kancelarijske i notarske spise. Knjiga se čuva u trezoru Državnog arhiva u Rijeci pod oznakom: Odjel uprave, B) Rijeka: 29) Općina Rijeka, I/88 (Opći Inventar Državnog arhiva u Rijeci, Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci I, Rijeka 1953,365). Ti spisi datirani su godinama 1436. - 1461., i sadrže 750 stranica. Knjiga je pisana latinskim kurzivom sa tendencijom gotice (corsiva gotizzante). Teritorij Rijeke pripadao je kroz to vremensko razdoblje feudalnim gospodarima Walsee, koji su godine 1399. nasljedili prijašnje gospodare knezove Devinske, posredstvom Ramberta Walsee, muža kćerke posljednjeg člana roda Devinskih, Hugona Devinskog. Antun Franjin de Reno de Mutin umire u Rijeci 1461. (Izvor: Giovanni Kobler: Memorie della Liburnica citta di Fiume. Rijeka, 1896., Također: MIRKO ZJAČIĆ: KNJIGA RIJEČKOG KANCELARA I NOTARA ANTUNA DE RENNO DE MUTI NA (1436 — 1461))

K N J I G A R I J E Č K O G K A N C E L A R A I N O T A R A
A N T U N A D E R E N N O D E M U T I NA
(1436 — 1461)
https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q ... 3b3jbKnJBN


Nadalje Ana ,koliko vidim pozivaš se na knjigu od Gigantea .
Monumenti di storia Fiumana II Libri del Cancelliere. Volume primo Cancelliere Antonio di Francesco de Reno. Parte prima: MCCCCXXXVII - MCCCCXLIV. Silvino Gigante. Fiume 1912.
Objelodanio ju je Silvino Gigante u dva nastavka, i to najprije god. 1912. dio kao samostalnu knjigu pod naslovom »Libri del Cancelliere«.1) Taj dio obuhvaća nešto manje od trećine cjelokupne građe kodeksa.2) Zatim je god. 1931. nastavio s objelodanjivanjem te građe u časopisu »Fiume«,3) izdavši na svijetlo još jedan dio kodeksa u ukupnom opsegu preko trećine cjelokupne građe.4)

Dakle dosta puta smo već vidjeli da se originalni tekst putujući kroz povijest , dolazi danas do čitatelja u krnjem obliku. Gigante je npr. izokrivio pola riječi , što se može vidjeti na linku iznad. No treba uzet u obzir možda vrijeme nastanka te knjige. Svako doba nosi svoje.

" Pri sravnjenju tog prijepisa s izvornikom, naišli smo na mnoga, mjestimično vrlo znatna, odstupanja od izvornog teksta. Zbog toga smo se morali prethodno kritički obazrijeti na to čitanje odnosno prijepis izvornika. ".

[Ana]

I Zjačića treba uzeti "cum grano salis". Kako zakjlučuje da je nešto "omaškom ispušteno u originalu"???? bez pretiska tih knjiga ništa.

[Adamić]

SAMOSTAN REDA PUSTINJAKA SV. AUGUSTINA u Rijeci 1418. – 1774.

Njihov arhiv bi mogao pronaći ime grada na talijanskom. Na latinskom je isto Terra Fluminis. Imaju dokumente i na njemačkom jeziku pisana goticom.


Ovaj je samostan osnovao Hugon Devinski 1315. godine. Samostan je bio ukinut po nalogu cara Josipa II godine 1788. Kroz 500 godina svog djelovanja u Rijeci ostavio je znatnu količinu arhivske građe, koja se nažalost nije sačuvala u cijelosti. Djelovanje samostana augustinaca u Rijeci protezalo se na Rijeku i okolicu, zatim na područje bivše opatije sv. Jakova od „stupa“, („Stöckchen, njem; „Palo“ tal.), na dijelove istarskih sela Lipa, Studena i Klana. Od arhivalija iz toga fonda sačuvano je 5 knjiga i 44 isprave (pergamene) kao i 3 svežnja spisa. Prigodom ukidanja samostana 1788. godine knjige su bile poslane u Budimpeštu pa su godine 1962. vraćene Naučnoj biblioteci u Rijeci, a od nje Arhivu. Najstarija sačuvana pergamena je notarski spis iz Rijeke od 29. marta 1427., a ostale pergamene su iz XV., XVI., XVII. i XVIII. stoljeća. Knjige su nastale u XVIII. stoljeću osim registra kolona, koji je napisan 1576. godine. Arhivalije su sada pohranjene u 8 kartonskih kutija. Inventarizirane su kronološki uz pomoć starijih popisa i regesta na omotnicama (za spise).

Od svih spisa i knjiga najstarijih zapela mi je ova jer je pisana na talijanskom. Baš bi me zanimalo kako je tamo naš grad nazvan i da li bi potvrdilo starost samog naziva Fiume. Bilo bi to lijepo otkriće.Barem za mene. S obzirom da u DAR ne želim ići jer nisu friendly. Teško ćemo to saznati.

PERGAMENE
Kutija 2
19.
Rijeka, 6. travnja 1532. stara sign. I-56. Samostan augustinaca prodaje riječkoj Općini kuću kraj lože uz uvjet da ga Općina trajno oslobodi od trošarine na vino i kroz 10 godina od trošarine na stoku. Pergamena veličine 15 x 50 cm, notar Dominik Ravizza na talijanskom jeziku. Pergamena dobro očuvana.

[Ana]

Jeste li vidjeli tu pergamenu?

[Ana]

Zar Vam nije dokaz onaj natpis u samostanu iz cca 1450? Teško da bi ga sada netko dopisivao. Ali, valjalo bi vidjeti tu čitavu dokumenraciju.

[Daluka]

Zar Vam nije dokaz onaj natpis u samostanu iz cca 1450?

odgovor je:

... ali ga treba uzeti "Cum grano salis" zbog neargumentiranih zaključaka.

[Ana]

Dobar primjer vađenja iz konteksta Kod nas se vrlo često koristi u humanističkim znanostima.

[Adamić]

Malo smo s krenuli s puta jer neke stvari treba razjasnit , no na kraju će biti izoštrena istina. Koncentririao bi se na 16 st. kad je Riječki statut napravljen.

Dakle treba stavit u obzir 3 stvari. Glagoljicu - latinski - talijanski .

Glagoljica je bila snažna i u našem gradu (Nadvratnik s glagoljskim natpisom majstora Gašpara Rijeka 1561.), no nije ostalo danas sačuvano gotovo ništa za razliku od našeg kraja ili recimo Krka koji ima mnogo sačuvanih kamenih spomenika .

Službeni jezik je bio latinski . I riječki statut napisan je tim jezikom. Dalje.
Službeni je jezik gradske uprave u 15. i 16. stoljeću bio latinski, ali se u poslovanju, osobito u trgovini, upotrebljava mletački dijalekt.

S vremenom talijanski postaje i jezik uprave te je i školovanje sve češće na talijanskom jeziku, koji potiskuje latinski i hrvatski, a glagoljica sve više izlazi iz upotrebe.


Ajmo i dokumente na talijanskom probat naći. Iako imamo neke dokumente karte koje naš grad nazivaju samo Fiume ovdje se još pojavljuje grad sv.Vida.


Diploma kojom riječki kapetan dodjeljuje građansko pravo Giuseppeu Sebastianiu

1791. diploma Giuseppeu Sebastiancicu fiume pravo (2).jpg (133.71 KiB) Pogledano 7106 puta

Diploma kojom riječki kapetan dodjeljuje građansko pravo Giuseppeu Sebastiančiću Rijeka 14. veljače 1791. pergamena, rukopis 52 ×38 cm PPMHP KPO-PZ 662

U 15. i 16. stoljeću Rijekom u ime feudalnog gospodara upravlja kapetan, a odluke važne za život gradske komune donose Veliko i Malo vijeće. Članovi vijeća su i riječki građani. S vremenom se članstvo u vijećima ograničava samo na pripadnike određenih porodica, sve do 17. stoljeća kad su u njima mogli sjediti samo članovi određenih patricijskih porodica, pa su i obični građani svoje vijećnike morali birati među njima. Vijeća su osim sudbene ovlasti u prvom stupnju još raspravljala i o biranju gradskih funkcionara, činovnika, raspoređivanju i trošenju gradskih prihoda i sl. Osim toga odlučivalo se i o pravu građanstva, kojeg nisu imali sluge i koloni, a doseljenici su morali zadovoljiti pojedine uvjete, koji su se uglavnom odnosili na imovno stanje. Neki ugledni i imućni doseljenici bili su primljeni i među patricijske porodice.
Pravo građanstva omogućilo je pojedincu, kao i članovima njegove obitelji da se bavi trgovinom s povlasticama koje je uživao grad Rijeka s obzirom na svoj status slobodne trgovačke i lučke zone. Tijekom cijeloga srednjeg i ranoga novog vijeka mnogi su stanovnici Rijeke bili bez građanskog statusa, što ih je onemogućavalo u ostvarivanju nekih tadašnjih građanskih prava i uživanju povlastica, uključujući i mogućnost sudjelovanja u radu gradskog vijeća. Kapetan grada kao vrhovni zapovjednik i predstavnik vladara imao je pravo zaslužnim stanovnicima i doseljenicima dodjeljivati građanska prava. Ova diploma svjedoči o tom postupku.

Izvor : Iz-muzejske-riznice-120-godina-120-predmeta

[Daluka]