Književnik Eugen Kumičić (1850-1904) uređivao je list Hrvatska vila 1882.-1883.
Napisao je više romana i pripovjedaka, među kojima je i roman "Primorci" (1882.),
Roman je objavljivao (možda prvi put?) u časopisu "Hrvatska vila" 1882. u nastavcima pod pseudonimom Jenio Sisolski
Ovo je odlomak iz romana "Primorac" objavljen u "Hrvatskoj vili" 1.ožujka 1882. Odlomak opisuje park na Mlaci, Cecilinovo, kakav je bio u 19.stoljeću, dakle nedugo nakon nastanka (projektiran je 1874.godine)-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Na zapadnoj strani Rieke zeleni se tamna šumica nad cestom, koja vodi uz obalu u Istru. Ta se šumica zove Cecilinovo. Krivudasti i izprepleteni putevi posuti su pieskom
i osjenjeni debelim hladom javora, što se je probio iz kamenita tla, ponajviše u hrpah,
obkoljenih križajućimi se stazicami. Ima tu i
skrovitih zakutaka, u koje ne mogu prodrieti
sunčani traci.
- Park Mlaka nekad (1).JPG (176.84 KiB) Pogledano 3577 puta
Na prostranijih mjestih perivoja
radostno nam počiva oko na šarenom cvieću, ugodno nam razblažuje
grudi njegov miris, pomiešan osobitim vonjem ružmarina i lovorike,
koju nadmašuju pojedini hrastovi
svojim velikim granjem. Po hrastovih
i po ovećem stabalju penje se
bršljan, grleć ga i svijajuć se oko
njega.
Velika je šteta, što se ta šumica
nalazi odviše daleko cd sredine
grada.
Nježni spol u pučini ljeta
za poldnevne omare gine bez dvojbe
za svježim hladom toga perivoja,
nu nije voljan, da se izvrgne sunčanoj žegi, koja bi ga pratila od
kuće do Cecilinova, probijajuć mu
tanahna odiela i sileć mu znoj na
kadgod dražestna, nu vrlo često
izmučena lišća. A pošto je poznato,
da je Adamu na ovome svietu
dosadno, kad ne vidja Eve, to je
u Cecilinovu kroz dan vrlo malo
obožavatelja naravi.
- Park Mlaka nekad (2).JPG (152.29 KiB) Pogledano 3577 puta
Vruća, nesnosljiva nastaje večer.
Nad zidovi, nad prezidci okolo šumice, nad kršnimi briegovi, svuda
titra zrak, sve gori, sve uzdiše za
hladom. Sunce, kao velika crvena
i cakleća se kruglja, okružena maglušinom, okrvavilo je nebo nad
nejednakimi vrhunci zapadnih gora,
za koje će se domala zavaliti. Crveni mu se
sjaj toči po zelenilu šumice, a na nekojih ravničicah prostiru mu se zlatne krpetine, mienjajuć
i malo svoj položaj i svoj oblik, vukuć se po
piesku, po travi i po cvieću.
- Park Mlaka nekad (3).JPG (111.33 KiB) Pogledano 3577 puta
Zadnji traci sunca
vodoravno se ušuljaju i sunu u sjenovita skrovišta bašće, te se tu zacakle sad na ženskom
suncobranu, sad na gospodskoj nožici, na bieloj
ruci, na ramenu, a tamo dalje na malom djetetu, što se igra po sredini putića, valjda pred svojom majkom, koja sjedi tu u hladu, ali se
ne vidi. Diete, odjeveno u bieloj haljini, pričinja nam se leptirom pozlaćenih krila. U jednom zakutku sjaju se velike cipele i nešto pepeljastih hlača na debelom nečijem koljenu.
Trbuha i ramena te osobe nije vidjeti, nu zato
nam kroz gusto granje naglo zasvieti ćelava
glava.
Šumicom šeće se već dobrano svieta, slušajuć
glasbu, koja je već odsvirala jedan komad.
Ima tu i poslenih i neposlenih ljudi,
nu reć bi, da ne manjka baš nijedan častnik riečke posade. Stojeć
ponajviše na okupu, promatraju
krasni spol na onaj njihov osobiti
način, kao Napoleon prvi, kad je
gledao Italiju sa alpinskih visina.
Sviet je tek stao dolaziti po širokoj cesti, na kojoj se diže i vitla
prašina za kočijami.
- Park Mlaka nekad (4).JPG (188.8 KiB) Pogledano 3577 puta
Postao/la 
