Podlomske žrtve- Ćićarija iznad Lanišća

[jazbac]

U srcu Ćićarije na predjelu zvanom Pod Lom nalazi se spomenik "Podlomskim žrtvama". Skromni je to spomenik osmorici mladića iz nedalekog Lanišća koji su nakon kapitulacije Italije otišli u šumu u namjeri da osnuju partizansku četu. Do njemačke SS jedinice koja je ušla u Lanišće nedugo iza kapitulacije Italije došao je glas o ovoj grupici mladih partizana i krenuli su u akciju "čišćenja". Stariji mještani i dan danas o tome ispod glasa tvrde da su ovi momci bili zapravo izdani i da se sumnja čije je to (ne)djelo bilo, ali eto, imena nisu za javnost.
Da se radi o izdaji svjedoči činjenica da je grupica uhvaćena na prepad bez ispaljenog metka na mjestu gdje su osnovali svoj logor, što znači da su SS-ovci bili vrlo precizno upućeni gdje je logor. Najstrašniji dio priče tek slijedi. Nijemci nisu bili sigurni da li je ova grupica izolirana skupina ili je samo dio partizanske jedinice. Zbog toga su ih odmah nakon hapšenja zvijerski mučili te tek nakon sadističkog iživljavanja streljali. Potom su se vratili u selo te "pustili informaciju" o izvršenoj likvidaciji prepuštajući mještanima i rođacima da sami pokupe osakaćena tijela. Požurivši na mjesto događaja po svoje mrtve rođake i sumještane šokirali su se zateknutim prizorom. Iščupani nokti, iskopane oči i izranjavana tijela djelovala su toliko šokantno na neke njihove rođake da im je to ostavilo trajne psihičke posljedice.

podlomske žrtve 1.jpg (254.89 KiB) Pogledano 2211 puta

podlomske žrtve 2.jpg (236.22 KiB) Pogledano 2211 puta

Uz spomenik na kojem je mala zvijeda , pomalo se neuobičajeno nalazi veliki križ. No, za Lanišće to nije ništa neuobičajeno budući da se radi i jako pobožnim ljudima i koji su mahom u partizane odlazili zbog borbe protiv okopatora, a ne iz ideoloških pobuda.

podlomske žrtve 3.jpg (169.09 KiB) Pogledano 2211 puta

Na spomeniku se nalaze fotografije ubijenih mladića, a na kojima se troje njih vidi da su u talijanskim uniformama. Bili su to regrutirani vojnici koji su se nakon kapitulacije vratlili doma i odlučili otić u partizane.

podlomske žrtve 4.jpg (106.63 KiB) Pogledano 2211 puta

Njihov prijatelj Mate Žmak Matešić napisao je 1966. njima u spomen pjesmicu koja svaki putnik namjernik može pročitati, a nalazi se u željeznom sandučiću uz spomenik. U njemu je i knjiga utisaka (2 kom) u koju se upisuju putnici namjernici, a kojih ima priličan broj budući da se spomenik nalazi na itenereru Istarskih planinarskih puteva.

podlomske žrtve 5.jpg (205.48 KiB) Pogledano 2211 puta

Bakrena ploča sa imenima žrtava i godinama rođenja

[Vežičanka]

Stariji mještani i dan danas o tome ispod glasa tvrde da su ovi momci bili zapravo izdani i da se sumnja čije je to (ne)djelo bilo, ali eto, imena nisu za javnost.
Da se radi o izdaji svjedoči činjenica da je grupica uhvaćena na prepad bez ispaljenog metka na mjestu gdje su osnovali svoj logor, što znači da su SS-ovci bili vrlo precizno upućeni gdje je logor.

Zaista, još uvijek se priča ispod glasa, bez imena. Toj osobi koja je izdala se nikada nije niša dogodilo. Zašto se je štitilo i još uvijek štiti nije mi poznato.
Biti će da je to takav kraj.

Priča ide da je jedna djevojka na seoskom plesu upoznala njemačkog vojnika. Sprijateljili su se ili što već pa mu je odala da je grupa mladića otišla u obližnju šumu s namjerom da odu u partizane.
Među njima je njezin brat. Molila je da se njezin brat poštedi i dovede natrag. Tako je i bilo.
To je ta priča. Sve to ispod glasa i bez imena, mada se ime zna i zna se da je osoba nedavno umrla.
Činjenica je da su izdani, mučeni i ubijeni. Mještani su ih sami pokupili i doveli u selo na kolima.
Neki koji su bili tada djeca sjećaju se jauka i zapomaganja rodbine kada su stigla kola s izmrcvarenim tijelima.

Partizani i ovo selo se očito nikad nisu voljeli. Kao jako pobožnim ljudima očito je seljanima smetalo što partizani nisu za crkvu.

Ženi koja je izdala se nije ništa dogodilo, ali moram napomenuti da se u selu dogodio poslije rata zločin koji su počinili komunisti.
Ubili su svećenika Miroslava Bulešića 1947.godine.

[milic]

U jazbacovom tekstu, koji sam i prije pročitao, sad sam zamijetio jednu rečenicu.
...No, za Lanišće to nije ništa neuobičajeno budući da se radi i jako pobožnim ljudima i koji su mahom u partizane odlazili zbog borbe protiv okopatora, a ne iz ideoloških pobuda....


O tome ja stalno trubim. Niti su svi koji su bili partizani bili komunisti, a niti su to i poslije rata postali. To govorim iz vlastite perspektive. Moj djed je uhapšen i interniran od Talijana zbog suradnje s partizanima. Kasnije je bio predsjednik NOO Studene, a nikad nije bio u KPJ.
Slična je situacija s mojim tatom. Malo prije kapitulacije Italije mobiliziran je u partizane, a nikad nije bio član KPJ.
Stoga je pogrešno poslijeratnu Jugu nazivati komunističkom državom. Ta retorika je krenula devedesetih i još nije prestala. Puno je bliže istini nazivati je socijalističkom, imajući u vidu socijalna dostignuća.
A što se tiče ove notorne šutnje, sjetio sam se jedne kastavske uzrečice:
- Greh se povede, a grešnika ne.
No, tako nas je navadila mamica crekva.

[Vežičanka]

Karta s označenom lokacijom (zastavica)
Ovdje moramo priznati da smo malo izašli iz Primorsko-gooranske županije i zašli u Istarsku

Podlom-.JPG (155.92 KiB) Pogledano 2186 puta

[Adamić]

Da, Istarska županija. Bravo Vežičanka ! Ja bi da to premjestimo pod "Ostale gradove" ? Da nam rubrika ipak bude čisto vezana uz naš kraj.



Nego otkud ti ona zastavica na karti, to si sama zalijepila ? Trebat će nam za našu mapu pa bi neka ikonica u ovakvom obliku dobro došla.

[Vežičanka]

Karta sa zastavicom je sa stranice wikiloc http://it.wikiloc.com/wikiloc/view.do?id=1619762 samo je povećana karta zumiranjem da se vidi veće područje

[Adamić]

Aha , ok.

[eneo]

Sad kada Vežičanka spominje komunistički zločin iz 1947, za one koji nisu shvatili koliko je jugoslavenski komunizam bio zočinački i na što je sve bio spreman ja bi preporučio da pročitaju knjigu Krvava krizma Lanišće 1947. Knjigu je napisao Mate Žmak- Matešić 1997g. Milicu sigurno si poznavao Matu Žmaka jer je dočekao mirovinu u platnom uredu brodogradilišta.

[Vežičanka]

Sigurno je bilo zločina koji je za osuditi ali zvati jugoslavenski komunizam zločinački je jednostrano, crno bijelo i nimalo se ne slažem s tim.
Ne želim se raspravljati jer bi nas to daleko dovelo
Vidim da te je od cijele priče najviše to dojmilo. Mnogi ljudi u povijesti vide samo ono što žele.

[milic]

Knjigu je napisao Mate Žmak- Matešić 1997g. Milicu sigurno si poznavao Matu Žmaka jer je dočekao mirovinu u platnom uredu brodogradilišta.

Nažalost ne poznajem. Poznajem dva Žmaka, ali ovoga - ne. Inače mi je dosta poznat "mantalni sklop" tamošnjih ljudi.
I, čuj. I ja vidim ono što želim, ali barem se držim teme. S malim devijacijama . A ti, hop pa u drugu temu - komunistički zločini.

Sigurno je bilo zločina koji je za osuditi ali zvati jugoslavenski komunizam zločinački je jednostrano, crno bijelo i nimalo se ne slažem s tim.
Ne želim se raspravljati jer bi nas to daleko dovelo
Vidim da te je od cijele priče najviše to dojmilo. Mnogi ljudi u povijesti vide samo ono što žele.

Ovo potpisujem, osim ono "jugoslavenski komunizam".
I ja ne želim više o tome, na ovome mjestu.

[eneo]

Varaš se Vežičanka i krivo me razumiješ. Ljudima koji me slabo poznaju ostavljam krivi dojam pa tako i ovdje. Duboko me dirnula priča o tim žrtvama ali o zločinu iz 1947 imam knjigu i osobno sam poznavao gospodina Žmaka. Uvijek sam volio slušati istinite priče o zbivanjima za vrijeme i nakon ww2. Nažalost malo je onih koji su imali hrabrosti i volje kritički napisati knjigu o poslijeratnim stradanjima nedužnih ljudi. Točno je da me zanimaju teme o kojima se nije smjelo govoriti a kamoli pisati. Ono što sam učio u školi nije mi toliko zanimljivo jer sam morao prisilno učiti. Ta školska povijest bila je frizirana, napuhavana ili zataškavana.

[Pero guska]

Podolske žrtve.JPG (268.13 KiB) Pogledano 2135 puta

evo i jedna moja slika na ovu temu, da nisam pročitao ne bi se ni sjetio da sam tamo bio još prije 10 godina.