Novi list

[Adamić]

Novi list naš list !

http://www.novilist.hr

Riječke novine.

[Marko]

Za pretplatnike je drugačija weba dresa

http://novine.novilist.hr

[Adamić]

'Novi list' je utemeljio Frano Supilo 2. siječnja 1900. na Sušaku, u kompleksu zvanom Kortil u današnjoj Strossmayerovoj ulici. List je izlazio svakodnevno, ali je zbog zabrana i drugih okolnosti imao više prekida u izlaženju. Neprekidno kao dnevni list u Rijeci izlazi od 1. ožujka 1947. godine pod imenom 'Riječki list', a 16. travnja 1954. godine mijenja ime u 'Novi list'. Od 9. travnja 1989. godine izlazi i nedjeljom.

Naklada : 50.000 (ovo je stara informacija,ali ovako okvirno je ok, otprilike da znate)


Prvi broj Supilovog Novog lista tiskan je 2.siječnja 1900. u tiskari Gustava Kraljete (na Sušaku, Strossmayerova 5) . Da li je najstarija novina sad je sigurno...Večernji je iz 1959. ,S.Dalmacija iz 43 tako daje ..ali ako ćemo gledati sveobuhvatno e onda nije jer novine su se tiskale i prije 1900... najstarije sačuvane hrvatske novine su Kroatischer Korrespondent iz 1789. te Il Regio Dalmata -Kraglski Dalmatin (1806-1810) – prve novine objavljene na hrvatskom jeziku.

[nikola]

Prvi broj "Novog Lista"

http://www.novilist.hr/novilist1.aspx

[Adamić]

Čujem od ljudi koji tamo rade da plaća u Novom listu kasne po mjesecima i onima koji slažu novine i onima koji pišu.. Šta je do toga došlo ?
Čak i nekim zamjenicima glavnog urednika kasni plaća, onda možeš mislit. Pričaju da Ježić izvlaći svu lovu iz firme i sad traži kupca NL-a koji će preuzet sve dugove, tipična hr priča.

Ako se N.L. ugasi srozat će nam se još više riječki identitet jer većina ljudi vijesti o gradu Rijeci sazna iz naših riječkih novina.

[Adamić]

Novi list od danas ima novi portal. Konačno !

Vaša mišljenja ? Kako vam djeluje na prvi pogled ?

Meni nije preglednost na najvišem nivou, malo je previše sterilno i ko da je neki student to radio, Jutarnji je tu vrh vrhova.

Malo kasne s novim trendovima . Internet je jedno veliko tržište koje svakim danom sve više i više raste. Ne vide da će papirnato izdanje jednog dana zauvijek prestati. Danas već postoje novine u dig.obliku , postoje foto albumi u dig. obliku. Papirnate novine će biti jednog dana prošlost i na to se trebaju pripremiti. Treba osvojiti tržište dok je još u povojima.

P.s. Nikola link od prvog broja N.L. više ti ne postoji

[rijeka53]

.... mene onaj link of nicola nesto errorrirra

http://www.novilist.hr/hr/Vijesti


.... djeluje veryCul

[Adamić]

A učitava vijest jako dugo mogu otići na wc i vratiti se. Još taj problem nisu otklonili.

Neozbiljni su.

Ne želim nikoga uvrijediti ali portal je izgledom u rangu malih lokalnih novinskih portala ,tipa Istra ili tipa Slobodne dalmacije.

http://www.glasistre.hr/

Novi list su najstarije i jedne od najcijenjenijih novina u Hrvatskoj . No tako se ne ponašaju.

[rijeka53]

..... ma nemoj tako (pre)kriticki, BETA verzije su vavek malo problematicne,

[Adamić]

..... ma nemoj tako (pre)kriticki, BETA verzije su vavek malo problematicne,

Valjda znam o čemu pričam. Ne treba tražiti toplu vodu neka samo pogledaju najbolje svjetske portale i neka ih kopiraju u svojem stilu. Tako se i radi , uzimaš ono najbolje od svega.
Beta ko beta neće se ništa promijeniti , vjeruj mi. Temelj je ovo što vidiš od fonta slova do preglednosti.
Zašto ne bi mogao dati kritiku , zar je to nešto loše ? Za mene je Novi list najbolja papirnata novina u Hrvatskoj.
Pa moram malo i kritike dati jer su najstarije , najcijenjenije novine neka se tako i ponašaju. Nedostaje par riječi o njihovoj povijesti. Bio sam čitao u jednoj knjizi da čak ni njihovi novinari ne znaju tko je bio Frano Supilo a svaki dan prolaze pokraj njegovog kipa ispred uredništva N.L.. Daj to malo istakni , te detalje.ulickaj i to je to.

[nikola]

Vidim i vi ste primjetili: NL ima novi portal.
Nekome će se svidjeti, nekome ne. Ja sam iznenađen samom činjenicom da su promjenili portal. Da malo djeluje sirovo, no pustimo oku neka se navikne. Mene muči nešto drugo.Toliko puta sam izašao sa njihovih stranica jer mi se nije čekalo da prebaci. A nisu baš bili ni ažurni u vijestima. Tako i danas, iako je novi izgled stranice, npr. klikneš na sport i prva vijest Ibričić i Hajduk sa slikom Hajdukova dresa. Dovoljno da kliknem i izađem sa njihovih stranica. Tko zna kada ću im opet u posjetu doći?
P.S. A tek fond slova

[Adamić]

Slažem se Nikola u potpunosti stobom.

Font im je neki amaterski.

Da mogu bolje mogu ...

[gost1]

Moje je mišljenje da je portal dosta lošiji nego prije...ali ostavljam nadu da će nešto konačno biti bolje od "bete".

Mada ne vjerujem, dizajn (nešto sitno katastrofalan) će bojim se preživjeti...

[Adamić]

Da li sam se ja privikao na njihov portal ili su se oni promijenili na bolje.
Sad su mi moram reći okej.

Obljetnica im je danas pa im želim sve najbolje.
---------------------------------------------------------------------------
STO I JEDANAEST (111) GODINA PRIČE O FRANU SUPILU I NOVOM LISTU
Reformatori hrvatskog novinarstva
Kao naš prvi rasni novinar i urednik, Supilo je znao da utjecajne novine, čiji će se stavovi uvažavati i cijeniti, mogu biti samo one koje imaju zavidnu nakladu odnosno čitatelje, koje žive od njih i od oglasa

Neven ŠANTIĆ


Nova zgrada Redakcije »Novog lista«

Netom obilježena stota godišnjica Hrvatskog novinarskog društva dvostruko je značajna. S jedne strane, bila je to prigoda da se podsjeti na stasanje novinarstva kao profesije. Nijedna profesija naime, pa ni novinarska, ne može se uobličiti bez udruženog djelovanja ljudi - profesionalaca koji žive od svog specifičnog, novinarskog rada.
Stalo im je da se on prepozna kao poseban i drukčiji od ostalih poslova, ma koliko bilo sličnih koji se temelje na pisanju i promišljanju, s vlastitim etičkim postulatima i pristupu poslu. Profesionalne udruge dakle, poput HND-a, promiču struku, a njenim članovima daju nužnu samosvijest za bavljenje odabranim poslom.
Istovremeno, ova je obljetnica, nimalo slučajno jer je riječ gotovo o efektu spojenih posuda, jedinstvena prilika za valorizaciju hrvatskog novinarstva koje upravo tih godina premošćuje stoljeća te sa svjetske margine konačno ulazi u »main stream« globalnog novinarstva i novinstva.

Korak od sedam milja

Krajem devetnaestog stoljeća u razjedinjenim hrvatskim zemljama, pokrajinama unutar dva dijela Austro-ugarskog carstva, izlazi zavidan broj novina i časopisa pokrenutih većinom u doba narodnog preporoda sredinom stoljeća. No oni su, koncepcijski i stilski bili daleko od suvremenih novina u Europi i Sjedinjenim Državama Amerike. Te su novine na Zapadu imale više od dva stoljeća tradicije, razvijajući se postupno od prosvjetiteljskih i intelektualističkih biltena viših slojeva građanske klase u sve široj populaciji namijenjenih informativnih glasila.
Prve dnevne europske novine, britanski The Daily Courant, počele su izlaziti 11. ožujka 1702. godine na jednoj stranici, i na njihovom tragu afirmacije aktualnih vijesti i korištenja sve suvremenijih tehnologija prikupljanja informacija i distribucije novina počeo je uzlet tada jedinog medija – novina te suvremenog novinarstva. I onda, prije 111 godina, 2. siječnja 1900. godine novinarstvo u Hrvatskoj napravilo je korak od sedam milja dostigavši u ažurnosti, koncepcijski i tehnološki razvijeni svijet. Počeo je izlaziti Novi list, dijete Frana Supila koji uz Milivoja Dežmana zasigurno spada u reformatore hrvatskog novinarstva.

Supilo kao novinar

O Supilu kao političaru i novinskom uredniku napisano je dosta. Od Miroslava Krleže i Josipa Horvata, preko Dragovana Šepića i Ive Perića do Tereze Ganze Aras, Petra Strčića i Ive Petrinovića, brojni su hrvatski pisci, publicisti i znanstvenici posvetili dio svog opusa Supilu. U fokusu tih kraćih ili dužih tekstova, monografija, znanstvenih i publicističkih članaka ili eseja, bio je prvenstveno Supilo političar. Tek uzgredno, i to u kontekstu njegova političkog aktivizma, spominje se njegovo novinarsko i uredničko djelovanje.
Također, u proteklih osamdesetak godina, Supilo je naime umro 1917. godine, pojavile su se i razne monografije o povijesti hrvatskog novinarstva, ali puna valorizacija doprinosa vrlog Cavtaćanina novinarstvu je izostala. Većina tih monografija »pati« od viška politike, koja se sigurno u našim krajevima u proteklom burnom stoljeću često bavila novinarstvom kao i novinarstvo njome pa je to dijelom bilo neizbježno,
ali i manjka sustavne obrade novinarstva kao struke te novina kao medija koji imaju svoj razvojni put. Zato je između ostalog »zakinut« i Supilo. Bolje rečeno, u oči upada neravnoteža između naglaska na njegovu doprinosu politici, koji preteže, i nesumnjivog pečata suvremenom hrvatskom novinarstvu, što još čeka primjerenu obradu znatiželjnog istraživača koji bi tom segmentu njegova djela posvetio zasebnu monografiju.

Usporedbe s New York Timesom

Uz neke opaske i komentare u različitim radovima koji se dotiču povijesti hrvatskog novinarstva, možda je najbolja vrata u punu valorizaciju Supilove novinarske ostavštine otvorila Gordana Vilović. U knjizi »Povijest vijesti«, objavljenoj 2007. godine, poglavlje pod nazivom »Supilo i Ochs ruku pod ruku« posvetila je u cijelosti usporedbi Novog lista i The New York Timesa na čijem je čelu bio Adolph Ochs. Analizirala je primjerke novina od 2. siječnja i naposljetku zaključila da se Supilov Novi lmao čega sramiti u odnosu na tada, a velikim dijelom i sada, jedne od najprestižnijih novina u svijetu.
Iako su rubrike u New York Timesu profilirane, a u Novom listu u njegovim počecima tek koncipirane, na četiri stranice riječko/sušačkog dnevnog lista imamo sadržajno i vrijednosno ono isto što postoji na 14 stranica njujorškog dnevnika. Grafički izgled im je gotovo identičan, naslovi su neupadljivi, za oglašivače je rezerviran poseban prostor, posljednja stranica u oba lista. Nadalje, obje novine imaju burzovna izvješća i koriste agencijske vijesti, pri čemu treba znati da je i inače u oba lista vijest pisana po načelima struke (tko, što, kada, gdje i kako se nešto dogodilo) dominantni novinarski rod, premda postoje i izvještaji, analize i druge forme novinskih tekstova.
U Novom listu, donekle pod drugim nazivima u odnosu na rubrike u The New York Timesu, možemo tako redom čitati o političkim događajima u Hrvatskoj i Europi kao i o »domaćim viestima«, a tu su potom i rubrike Crna kronika, Sušak Rieka, teatar, Servisne informacije, Podlistak, Kretanje brodova u riečkoj luci, Brzojavne viesti, Ekonomske bilježke, Bečka burza te već spomenuti oglasi i reklame. Drugim riječima, koliko god je Supilu bilo stalo da Novi list bude političko-informativno glasilo koje će se zalagati za hrvatske političke interese, novine su bile koncepcijski postavljene tako da privuku najširi krug čitatelja dajući im informacije koje bi ih mogle zanimati.
Kao naš prvi rasni novinar i urednik, profesionalac od glave do pete, znao je da utjecajne novine, čiji će se stavovi uvažavati i cijeniti, mogu biti samo one koje imaju zavidnu nakladu odnosno čitatelje, koje će živjeti od njih, kao i od oglasa, osiguravajući tako svoju neovisnost od drugih političkih i inih silnica.

Zašto novine opstaju?

A nadasve valja istaći, naglašava Gordana Vilović, da je Supilu, poput Adolpha Ochsa u New York Timesu uspjelo da u vrednovanju vijesti koje su zaslužile objavljivanje u Novom listu poštuje zakonitosti i prepoznaje događaje koji su relevantni, donose nešto novo, koji mogu zanimati najširi krug ljudi i čiji učinak može imati određene posljedice. Uza sve to oba su urednika vodila računa o dostojanstvu žrtava, korektnosti pristupu obradi tema i nadasve etičnosti. I to je bila, pored prelaska na jutarnje izlaženje koje je omogućilo prikupljanje aktualnosti i u kasnim noćnim satima te korištenja onodobnih suvremenih tehnologija u pripremi novine (telefon i telegraf) i distribuciji (brodovi i željeznice), tajna uspjeha Supilova Novog lista koji je postao čitana i relevantna novina ne samo u gradu izlaženja, već u čitavoj ondašnjoj Hrvatskoj i Austro-ugarskoj monarhiji.
Ovaj Supilov recept dobrog novinarstva i urednikovanja dakle, koji se ukratko može svesti na pet ključnih elemenata - aktualnost, stav, etičnost, tehnološka inovativnost i okrenutost tržištu, može postati nepogrešiv detektor u odgonetanju zašto pojedine novine, ili danas bolje rečeno mediji pošto su novine u proteklih sto godina izgubile monopol posredovanja informacija, opstaju ili propadaju. Kada tu »lupu« primijenimo na novine koje su nosile ili nose naziv Novi list, pozivajući se na Supila ili ga samo zazivajući, postaje jasno da niti jedno glasilo koje je između dva svjetska rata na Sušaku željelo krenuti Supilovim tragom nije imalo šanse za uspjeh. Nekima je nedostajalo aktualnosti, nekima tehnološke inovativnosti, a svima podrška tržišta. Novine koje nisu bile u stanju tržišno iskoračiti iz malenog Sušaka jednostavno nisu mogle dugoročno uspjeti.

Recept za iskušenja

Nakon Drugog svjetskog rata, u novim socijalističkim uvjetima, unatoč promjeni imena u Novi list 1954. godine, riječki dnevnik je stalno praktički bio »na aparatima«, dok se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća glavni urednik Stanislav Škrbec koncepcijom lista i pristupom novinarstvu nije okrenuo čitateljima. Novu kušnju Novi list prolazio je početkom devedesetih. No, pod uredničkim vodstvom Veljka Vičevića u sada već pluralističkom i institucionalno demokratskom okruženju opstao je, i nastavio se utjecajem širiti po čitavoj Hrvatskoj, otvorenošću i stavom dostojnim Supila.
Kako će se, kada su u pitanju novine suočene sa sumanutom konkurencijom ostalih medija, stvari dalje razvijati s Novim listom i svakom drugom novinom, teško je predvidjeti. Ali, bude li bilo kakvih dilema kojim putem krenuti, valjalo bi svakako najprije konzultirati stari Supilov recept o dobrom novinarstvu i urednikovanju.

Najveći tehnološki skok

Novi list se sve do 1990. tiskao na olovnom slogu, i u tome je riječki izdavač znatno zaostajao za Zagrebom, Splitom i Osijekom. Stara je rotacija bila na izdisaju, i od 1990. postupno se prelazi na offset tisak. Nakon višegodišnjih priprema, 20. prosinca 1994. u tiskri »Novog lista« je počela probna proizvodnja na novoj američkoj offsetnoj rotaciji »Rockwell Goss Community«. U periodu do 1994. godine i izrada fotografije s klasične repro-kamere prelazi na scaner, a paralelno s time, dolazi do uvođenja osobnih računala u Redakciju. Od 11. veljače 1997. započinje elektronski prijelom novinskih stranica.

---------------------------------
Koliko vidim u ovom svečanom broju imaju dosta lijepih starih slika Rijeke . Treebalo bi kupiti N.L. i skenirati fotke za našu arhivu.

[gost]

Robert Ježić prodaje Novi list, priča je koja sve glasnije struji gradom. Nakon medijskih konzorcija EPH i austrijske Stirije koji više nisu u igri, u priču oko kupnje ušao je i domaći poduzetnički sektor. Kanal Ri špekulira kako iza mogućih kupaca stoji čelnik udruge Ladonja Plinio Cuccurin.
- Ne bi ja htio govorit o tome da li to gospodin Ježić prodaje ili ne prodaje, tako da trebam demantirat, nisam ja jedan od tih kupaca – izjavio je Cuccurin za riječku regionalnu TV kuću.

Ipak, Cuccurin ne poriče da je s određenim ljudima razgovarao o Novom listu. Zaključili su kako bi za jedini riječki dnevnik najbolje rješenje bilo da suvlasnici postanu građani odnosno njegovi čitatelji.
- Ja mislim da je u Rijeci moguće pronaći 15-ak, 20 poduzetnika koji su spremni uložiti dio svog kapitala sa kojim mogu osigurati da će ga očuvati ili da će osigurati neku dobit ravnu bankarskoj kamati, da je to dovoljan razlog da se tu skupi više od 50 posto potrebnog kapitala, a ostatak da se kroz razdoblje od godinu dvije dana omogući da građani sudjeluju u toj kupnji zajedno sa zaposlenicima – objasnio je.

Takvu ideju podržava i bivši direktor Novog lista Franjo Butorac.
- U sadašnjoj poziciji ako su Amerikanci odlučili prodati svoj dio onda se može nešto ozbiljno napraviti i s Novim listom. To uopće nije utopistička ideja.

Trenutnu vlasničku strukturu čini Dioki koji sada ima 83 posto vlasništva, 12 posto drži 68 malih dioničara, a 5 posto su trezorske dionica.
- Definitivno mali dioničari svih 68 su voljni prodati svoje dionice. Ja mogu reći u ime Udruge malih dioničara da tu ideju ne smatramo lošom idejom – rekla je za Kanal Ri predsjednica Udruge malih dioničara Novog lista, Ana Vičević Gračanin.

U cijeloj priči sporna bi mogla biti cijena. Ježić je 50 posto Novog lista u svibnju 2008. kupio za 14 milijuna eura, za 30 posto MDLF-u je plaćeno navodno 8 milijuna, a danas Dioki za svojih 83 posto traži 28 milijuna eura. Iz Diokia su, očekivano, poslali šturo priopćenje da nije donijeta odluka, ali i da se ne vode pregovori o prodaji Novog lista. (Kanal Ri/RD)