Uslikao sam mjesto gdje je radio riječki zlatar Gjon Antoni posljednji izrađivač specifičnog nakita po originalnoj »recepturi«. Nalazi se odmah iza Kosog tornja.
- IMG_8740.jpg (131.68 KiB) Pogledano 4234 puta
Tako je 2004. izjavio:
Grad se ne koristi sa simbolom morčića na način koji bi bio primjeren. Navodim primjer švicarskog grada Ascone, koji je, kad je Opel htio po njihovom gradu nazvati jedan svoj tip auta, morao platiti jedan franak za svaki proizvedeni automobil. Jednako tako, mislim da bi svi oni koji žele dobiti nekakvu korist na morčiću morali bi plaćati poseban porez Gradu, a Grad Rijeka bi trebala štititi morčić svim mogućim sredstvima, rekao nam je Gjon Antoni.
Slažem se s ovim.
Nestanak morčića?
U drugoj polovici 19. stoljeća Rijeka sa svojim poznatim moretistima i njihovim umijećem izrade morčića postaje najjače središte za izradu takva nakita, pa tako »mori« (kako još nazivaju morčiće) dobivaju, kao izraz autuhtonosti, pridjev »riječki«. U tom razdoblju Pavle Scarpa i Augustin Gigante osnivaju firmu »Gigante & Co« kao najjaču zlatarsku radionicu koja se bavila usavršavanjem i oblikovanjem nakita s morčićem i postižu zapažen uspjeh na svjetskoj izložbi u Parizu 1879. godine. Ta je radionica zaslužna za školovanje mnogih poslije poznatih moretista kao što su Tominich, Rollandi i Karlo Venazi.
Nakon 1948. godine do svoje smrti 1960. godine u Rijeci je djelovao kao morettist Raoul Rolandi, a pedesetih godina prošlog stoljeća svoje znanje i dio alata prenosi Josefu Antoniu, zlataru albanskog porijekla, koji to svoje znanje prenosi svom sinu Djonu Antoniu.
No, izlgleda da će Rijeka izgubiti svog posljednjeg zanatliju koji originalne morčiće izrađuje na način kako se to tradicionalno radilo, u sipinoj kosti. Razlog se nalazi u tome što prostor u kojem se nalazi, u Užarskoj ulici u Rijeci, predmet imovinskog spora, a gospodin Djon nema sredstava da uredi novi prostor.
- 66.jpg (125.26 KiB) Pogledano 4234 puta
Ministarstvo kulture prodalo je zgradu Konzervatorskog odjela u čijem se prizemlju zlatarnica nalazi
Najbitniji osjećaj i ljubav
Umjetnost izrade morčića Antoni je naučio od svog oca, a njegov otac je to znanje dobio od Raula Rolandija koji je opet bio majstor kod Augustina Gigantea, zlatara kraljevske kuće koji je za svoj rad dobio niz priznanja.
– Ovo što se danas po zlatarnicama nudi kao morčić je najgrublji falsifikat. Meni je za izradu jednog morčića potrebno od tri do sedam dana. On je nekoliko puta skuplji od konfekcijskih, ali moji kupci znaju prepoznati kvalitetan rad. Specifičnost je u tome što je odljevak u sipinoj kosti, emajl je posebno pripravljen po receptu kojeg samo ja znam, potrebna je sigurna ruka, a najbitnija je četvrta dimenzija, a to je osjećaj i ljubav za takav rad, pojasnio je Antoni.
Pa pročitajte o tome na ovoj stranici, što misli grad Rijeka. Kakvi idioti!
- Razočaran sam u potpunosti postupkom Konzervatorskog odjela u Rijeci koji nije pokazao razumijevanje prema meni. Osim toga, nije mi jasno kako je zgrada uopće mogla biti prodana kada je jedan dio vlasništva u postupku vraćanja prijašnjim vlasnicima. Zanimljivo je da je čovjek čije je to bilo vlasništvo Eduardo Zabrijan (Čabrijan), Grobničan, inače nekada jedan od većih riječkih zlatara. Njegova kći Ada Pezelj ima rješenje iz 1994. godine o povratu imovine, ali do sada po tom pitanju ništa nije napravljeno. Obitelj Pezelj i ja smo u vrlo dobrim odnosima, ja ih poštujem kao legalne vlasnike, a oni mene kao majstora zlatara. Kao ni za mene, tako ni za njih ne mare, ogorčen je Antoni.
On podsjeća da je u tom poslovnom prostoru počeo s radom prije 32 godine i da će sada završiti na ulici kao socijalni slučaj jer još uvijek nije stekao uvjete za mirovinu.
- IMG_8744.jpg (69.63 KiB) Pogledano 4234 puta
Ključ u bravi, po samom izgledu zapuštenosti izgleda da je prostor već godinama prazan. Samim njegovim nestankom nestalo je i znanje koje se generacijama prenosilo, znanje o izradi morčića, simbola Rijeke.
To je tragedija za ovaj grad koji pokušava pronaći svoje korijene, osloniti se na tradiciju. Grižnja savjesti neće mučiti one koje su plaćeni za čuvanje kulture. Jer da je imaju, Antonija bi čuvali kao najdragocjeniji dragulj u svojoj zbirci, kao zlatni morčić, izrađen tradicionalnim načinom koji su nestale onoga trenutka kada Antonijeve ruke više nisu uzimale staro svrdlo kako bi izrađivale riječke simbole.
Postao/la .
Možda sam ju izbacio iz takta kad sam joj rekao da više nitko ne proizvodi morčiće. Spomenula mi je nekog s Raba da je zadnji.. bio koji ih je radio..odmah do nje.. ali to mi baš ne stoji... 
