Iz našeg kraja-priče i legende, imena i nazivi

[gost]

Desno kod onog Punta

[gost]

Aaaa sada kužim! Hvala

[gost]

Iz prošlosti Rijeke

Sušački vodovod

Sušak i Rijeka bila su dva grada, ali u dvije različite države. Rijeka je imala sreću da opskrbom vodom nije nikad oskudijevala jer izvor Zvir je nepresušan i odlične kakvoće. Sušak se opskrbljivao iz izvora Rječina, ali je vodotok redovito presušio tijekom ljetnih mjeseci. Grad je tada kupovao vodu iz susjedne Rijeke. U potražnji novih izvora došlo se do otkrića vodonosnog sloja u uvali Martinščice. Sreća da se nepropusni sloj zemlje uzdiže prema moru te stvara barijeru prodiranja morske vode. U tu svrhu izgrađeni su betonski bunari na licu mjesta, ali bez dna da mogu prodirati u tlo. Bunari su imali sa strane otvore da može ulaziti voda koja se tada prebacivala u sabirni glavni bunar. Imena su dobivali po svecima kada su građeni. Sakupljena voda se tada prebacivala u glavni sabirni bunar, a odatle u rezervoar na brdu sv. Križ te od njega u gradske vodospreme koje su najmanje 50 metara iznad naselja i kuća da bi voda mogla stići do zadnjih katova na temelju zakona spojenih posuda.

Maks Peč

[gost]

Iz prošlosti Rijeke

Opskrba vodom

Za vrijeme ratnih sukoba u Rijeci su stradale obale, ceste, mostovi, zgrade... Postojala je bojazan i za gradski vodovod, a bez vode nema života. Pokrenuto je traženje rješenja u slučaju nesreće. Sve se vršilo u tajnosti, a traženi su bili kućni privatni bunari u zgradama izvan središta grada Sušaka. U velikoj tajnosti ispitivalo se tko posjeduje svoj bunar ili šternu. Središte grada bila je zagonetka. Tajnim istraživanjem mnogo toga je došlo na vidjelo. Nekoliko primjera: u ulici Ivana Gorana Kovačića pronađena je kuća dviju udovica koje su u kuhinji imale živu vodu i zdenac, zatim na mjestu gdje je sada pothodnik, križanje željeznice i Boulevarda, pronađen je također bunar, a u susjedstvu također. Najveće iznenađenje bio je ogromni bunar i tekući izvor pitke vode na Piramidi gdje je sada izgrađena zgrada Konstruktora. Odmah su učinjeni popisi i opisi, a stanari su zamoljeni da sve drže u tajnosti. Dobivali su tablete za održavanje čistoće vode. Srećom rat je završio i s njim razne okupacije, a vodovod nije stradao.

Maks Peč

[gost1]

Iz prošlosti Rijeke

Ratne uspomene

Većini građana nije poznato da postoji trg križanje četiriju gradskih ulica: šetalište Gorana Kovčića Bulevard, Joakima Rakovca, koja vodi prema trsatskoj crkvi, Mihanovićeva koja ide prema orijentovom igralištu te kao četvrta, koja vodi do kafića „Teta Roža“, Kumičićeva ulica. Ispod tog trga nalazi se ogromno ravno zemljište koje danas služi kao parkiralište za okolne stambene zgrade. Danas-sutra divno zemljište za veliku garažu i terasu s pogledom na cijeli Kvarnerski zaljev.
Zanimljivost tog trga je da se ispod nalazi napušteni vojni bunker s topovima i spremištem oružja. Sve je izgrađeno za vrijeme talijanske okupacije od 1941. do 1943. godine.
Bunkeri opskrbljeni topovima služili su kao kontrola ulaska u Kvarner kroz Mala i Velika vrata, između Istre, Cresa i Krka. Danas je sve to zatrpano i nasipano te obraslo. Znatiželjan šetalac ipak će primijetiti stršeće dvije betonske kupole za topove, samo ako se nagne preko cestovnog zida.

Maks Peč

Vidiš, kako sam samo ovo propustio...

Za bunker sam znao odavno, i bio u njemu dok još nije bio zazidan, dakle tamo početkom osamdesetih.

Bunker nije talijanski.

Nego njemački, tipski, tj. "regelbau" za top.

Jedan top, ne više topova. Ono što Peč zove "kupolama" su tek betonske strane bunkera za jedan top, a sama građevina nije puno različita od njemačkih topničkih bunkera na Turniću.

I sad postaje zanimljivo: Nijemci nikad nisu gradili pojedinačne bunkere takvog tipa (uz izuzetke koji mogu potvrđivati pravilo, poput njemačkog bunkera na ulazu u Lenac. Opet, ono je malo drugačiji tip, za lakše naoružanje).
Znači, ja bih očekivao da ih je na toj lokaciji kod Pariza bilo (ili trebalo biti) više.
Jesam malo i pogledao okolo, ne našavši ništa.

A kad sam kao mulac bio unutra, ne sjećam se nikakvih hodnika. Inače bi ih istražio...

Istovremeno, čovjek koji je doslovno projektirao te njemačke utvrde veli da su bile "najzahtjevnije":

"...fortificazioni più impegnative, come quelle sui boulevard di Susak e sul colle di Tersatto..."

Tako da...tko zna?

Inače, cijela priča je ovdje:

http://web.freepass.it/igorditerni/Racconti_Berti%20Il%20Collaborazionista-La%20Carta.htm

Uživajte!

[fusher]

dobar text!
pogotovo ovo druže tito, jelte, stavi prst u
to me domislelo na kus parketa kega je nono stavil '56 va kuću a kupil ga pre rata, pod Italijun..neš lepo je napisal

parket.jpg (116.9 KiB) Pogledano 1722 puta

[gost1]

Jako dobro!

[ozren]

Dali Vam se sviđa priča o Lujzinskoj cesti na prethodnoj stranici ove teme?

[fusher]

Dali Vam se sviđa priča o Lujzinskoj cesti na prethodnoj stranici ove teme?

SAMO NASTAVI!!

[nikola]

Dali Vam se sviđa priča o Lujzinskoj cesti na prethodnoj stranici ove teme?

Ozrene, evo sada sam pogledao i mogu ti samo čestitati...puno teksta, slika...ja zadovoljan. Ali...da si to stavio u temu Putopisi, bilo bi bolje, šta ne?
No svakako, pohvala!

[ozren]

Dali Vam se sviđa priča o Lujzinskoj cesti na prethodnoj stranici ove teme?

Ozrene, evo sada sam pogledao i mogu ti samo čestitati...puno teksta, slika...ja zadovoljan. Ali...da si to stavio u temu Putopisi, bilo bi bolje, šta ne?
No svakako, pohvala!

Hvala,istina živa da sam dosta razmišljao u okviru koje teme da pišem o Lujzinskoj cesti,eto osvanulo unutar ove,ali moderatori je mogu premjestiti u Putopise.
Isto dobro.

[gost]

Iz prošlosti Rijeke

Nesuđeno parkiralište

Svršetkom rata 1945. godine, posjetio me dobar prijatelj, arhitekt Zdenek Sila u inspekcijskom uredu. Došao je tražiti pomoć za oce franjevce s Trsata koje je pomagao pri obnovi vjerskih zdanja. Naime, mjesne vlasti Trsata odlučile su zemljište ispred crkve pretvoriti u parkiralište za vozila. Zamislio sam se poznavajući teren. Trebalo je spriječiti tu namjeru.
Rat je mnogo toga opustošio. Ogradu i dvoja velika željezna vrata odnijela je okupaciona talijanska vojska u talionicu. Predložio sam da se teren uredi, isplaniraju puteljci i postave nova velika vrata na ulazu u park s bravom i lokotom i napomenom da moraju biti zaključana. Trebalo je ostaviti otvorena samo mala vrata uz crkvu za ulaz vjernika.
Teren je privatno vlasništvo i tko želi ući mora se najaviti franjevcima. Ukoliko bi netko htio nasilno ući, u tom bi slučaju postupili po zakonu o zaštiti privatne imovine. Franjevci su tako postavili nova željezna vrata i nitko se do danas više nije sjetio mijenjati namjenu terena ispred crkve. Danas taj dio krasi divan spomenik blaženom Ivanu Pavlu II., zamisao vrlog oca Serafina.

Max Peč

[gost]

Iz prošlosti Rijeke

Tvornica papira - Hartera

Oko 1821. godine na poticaj patricija Ljudevita Adamića, utemeljena je buduća tvornica papira u kanjonu Rječina, gdje je bilo i dovoljno vode potrebne za pranje sirovina, tj. stare krpe.
Tu su upotrijebljeni prvi moderni strojevi, parni stroj po prvi put u ovom dijelu Europe. Tvornica se širila i na koncu sastojala se od četrdeset zgrada i ogromnog tvorničkog dimnjaka.
Radnici su uglavnom bili iz okolice, naročito iz grobinštine.Tvornica je izrađivala cigaretni papir koji je bio najbolji na svijetu, a opskrbljivao je cijelu kuglu zemaljsku. Učinak je bio od preko 60% svjetske proizvodnje, a izvozilo se 95 % proizvoda.
Tvornica se stalno širila i modernizirala. Najjužniji dio dopro je do Marganova, ispod Orehovice. Hartera je u ono doba bila ispred ljuštione riže, plinare, tvornice konopa i ulja. Direktor je imao divnu kočiju i konje. jer automobila nije bilo, pa sam se s njime vozio. Imao je sina koji nije znao hrvatski pa sam pozvan da se s njime igram i učim ga jezik. U predratnim vremenima imali su i svoju nogometnu momčad Jela. Tvornica je u naše vrijeme napuštena, ali pomalo nalazi novi životni sadržaj i postaje mjesto okupljanja mladih.

Maks Peč

[gost]

Iz prošlosti Rijeke

Sušački neboder

Nakon Rijeke i Sušak je želio imati „svoj neboder“. Na sadašnjoj lokaciji nalazio se veliki prostor skladišta željezne robe, mnoga skladišta veletrgovina žitarica, koja radionica i gostiona „Frankopan“, a na kraju prema Boulevardu mala crkvena kapelica. Raspisan je natječaj, a prvu nagradu dobio je arhitekt Pičman iz Sušaka. Cijela obitelj stanovala je u Orehovici kod oca šumarskog inženjera i šefa šumarije. Odmah početkom gradnje došlo je do nesporazuma. Investitor, grad Sušak, mijenjao je zamisao usprkos protivljenju projektanata. U podrumu je bio zamišljen plivački bazen koji je ukinut, slijedile su još neke preinake. Na zadnjim katovima predviđena je kavana s lijepim pogledom na oba grada i cijeli Kvarner. Osjetljivi inženjer Pičman doživio je novo neugodno iznenađenje kada nije dobio nadzornu službu što mu je zakon dozvoljavao. Nadzor je određen po rodbinskoj vezi voditelja općine. Promjene su tako snažno djelovale na Pičmana da je od žalosti izvršio samoubojstvo u Zagrebu, bacivši se s petog kata svog ureda u Preradovićevoj ulici.

Maks Peč

[gost]

Zgrada „Radio Rijeka“

Zgrada je bivša Hrvatska čitaonica koje je doživljavala razne društvene promijene. Negda je u prizemlju bila velika kavana, a katovi sjedišta raznih političkih stranaka.
U vrijeme ratnih zbivanja s balkona su govor držali D’Annunzio, Mussolini i drugi. Za vrijeme talijanske
okupacije bila je sjedište „Casa del Fascio“. Danas je tu Radio Rijeka, HTV, čitaonica i izložbeni prostor.
Zgrada je uvijek bila namijenjena za kulturne priredbe, sastajalište građana, političara... Ima lijepi balkon i prolaz do trga gdje se nalazi dominikanski samostan i crkva sv. Jeronima.

Maks Peč