D’Annunzio Gabriele- (1863-1938) njegovo doba

Post broj:**#61** Postao/la **nikola** » 6.2.2011, 21:12

Razglednica iz d`Anunnzievog doba. Ma pogledaj koliko noževa na dnu razglednice...gradski toranj-ura se ljuljuška na valovima noževa

: fiume.jpg (89.26 KiB) Pogledano 1657 puta

Post broj:**#62** Postao/la **alancro** » 9.2.2011, 01:09

Mene je iz tog razdoblja D'Annunzija možda najviše fascinirala jedna pričica o kojoj bih volio saznati detalje, pa ako netko zna nešto konkretnije molim neka napiše.
Navodno su arditi (možda glumci) u riječkom kazalištu usred pretstave bacili pravu pravcatu bombu, navodno je to bio dio pretstave. Bilo je ranjenih među publikom.
E to mi se čini vrhunac ludila. Pa je li moguće da je to d'annunzijevsko vrijeme bilo zaista toliko ludo? Zamislite idete sa ženom i djecom na pretstavu a ono glumac s pozornice baca pravu bombu u publiku.
Evo zanima me je li to pisao o tom događaju, jel tko zna nešto o tome iz predaje, ili je to sve u stvari samo urbana legenda koja nema veze sa stvarnošću?

Post broj:**#63** Postao/la **gost** » 9.2.2011, 08:28

to nisam čula, ali sam čula da je puno fijumanki dolazilo D'Annunziju jer je navodno bio veliki ženskar....
ne znam čime ih je fascinirao, visinom i ljepotom sigurno nije. :lol:

Post broj:**#64** Postao/la **gost1** » 9.2.2011, 10:07

Kao, vic: veli jedna prijateljica drugoj: baš me zanima što li je to ona tamo našla u onom malom, ružnom, debelom, bogatom muškarcu...

Moć je daleko veći afrodizijak i od visine i od ljepote... :mrgreen:

Post broj:**#65** Postao/la **alancro** » 9.2.2011, 17:21

mikimiki napisao:to nisam čula, ali sam čula da je puno fijumanki dolazilo D'Annunziju jer je navodno bio veliki ženskar....
ne znam čime ih je fascinirao, visinom i ljepotom sigurno nije.

D'Annunzio je žene magnetički privlačio atmosferom koju su mediji i on sam širili oko njega. Bio je celebrity svojega vremena. Pjesnik, ratnik oko koga je išla fama nevjerojatno smjelih vojnih akcija koje je smislio i izveo (let avionom na Beč u vremenima kad avioni nisu imalidanašnjih perfomansi, upad u bakarski zaljev sa ratnim gliserom tzv. beffa di buccari)
sve to, pa na kraju krajeva i zauzimanje rijeke pro volje talijanske vlade i međunarodnih okupacijskih snaga punilo je medije njegovom ličnošću.
ali već puno prije riječke avanture bio je ženskar, koji je svoju seksualnost, neuobičajeno za ono vijeme javno otkrivao. Nije se libio govoriti o svojim orgijama. A neke od svojih ljubavnih veza opisao je svojim romanima i dramama. Padale su mu pred noge najveće umjetnice tog vremena; pijanistice, grofice, glumice. I onda nje čudno da je izazivao interes ženskog svijeta. Jednom sam pitao susjeda starog fijumana šta zna o d'annunziju i ko iz top mi je ispalio "on je bio luđak kojie seksao sa guskama i kokošima". Ja ne znam da li je to istina, ali navodim to kao ilustraciju kakve su preodžbe imali ljudi tog vremena o njemu.
Rijeka je njegovo doba poludila od sesualnosti. nakon 4 godine rata, prisutnost tolikog broja vojske nužno je prouzročilo da su stare moralne spone krolirale pred novim vrijednostima stvaranja novog svijeta i novog čovjeka. Guido Keler, homoseksualac i d'annunzijev zamjenik, hodao je sa sljedbenicima gradom gol do pasa. A fijumanke su se bacale u zagrljaj arditima. Bilo je to doba općeg razvrata, a sam D'Annunzio, "capo" cijelog tog "bordela na otvorenom" mogao je birati koju je htio. bilo je to vrijeme kojem su žene rijetko govorile "ne"

Post broj:**#66** Postao/la **gost1** » 3.3.2011, 22:10

Evo danas u Labinu slučajno pronađen fragment "Kvarnerske pjesme" (La Canzone del Quarnaro") od d'Annunzia, isklesan u kamenu koji je valjda u konkretno vrijeme i s konkretnim razlogom bio maknut, ali ne i uništen...

: labin kvarnerska pjesma.jpg (262.53 KiB) Pogledano 1654 puta

Ovaj se dio tiče upravo Labina:

"Festa grande. Albona rugge
ritta in piè su la collina.
Il ruggito della belva
scrolla tutta Farasina.
Contro sfida leonina
ecco ragghio di somaro.
Eia, guardie del Quarnaro!
Alalà!"

Post broj:**#67** Postao/la **nikola** » 3.3.2011, 22:39

Super! Znaju li oni u Labinu što imaju ili ne?

Post broj:**#68** Postao/la **gost1** » 3.3.2011, 22:50

Pa ono, nije da ovaj kamen baš leži na cesti...

Nalazi se iza neke ograde, kao dio za neku restauraciju. Tako da po meni, Labinjoni znaju o čemu se radi.

Post broj:**#69** Postao/la **nikola** » 27.3.2011, 13:37

Još malo razglednica iz doba d`Anunzzia

: danunzio.jpg (95.34 KiB) Pogledano 1651 puta

Post broj:**#70** Postao/la **alancro** » 28.3.2011, 18:14

Kada je posjetio D'Annunzija u Rijeci, Mussolini je bio trećerazredni političar minorne stranke i novinarsko piskaralo. Nitko i ništa. Na Rijeci je imao šta vidjeti. I kopirati. Iz naše Rijeke, fašizam (koji se tada u Rijeci nije zvao tim imenom) je podario Mussoliniju (a preko njega i kasnije Hitleru) cijelu jednu seriju novotarija.
prvo: vođa i ovce. Liberalni kapitalizam imao je političare salonskog formata. Cilindri, parlament, tiha diplomacija, nerazumljive izjave bili su dijametralna suprotonost onome što se rolalo riječkim trgovima (prvi puta nakon Grčog foruma dva tisućljeća prije toga). Tamo je bio vođa na balkonu, ispod njega masa, a između njih komunikacija. U govorima je D'Annunzio potpirivao mase pitanjima, na koja mu je masa odvikivala odgovore. Nešto tako, u Italiji a i drugdje u Evropi toga vremena bila je totalna novotarija. Mussolini je tu lekciju zapamtio i naučio, a oduševljeno ga je kopirao i nadmašio brkati Hićo.

drugo: kažnjavanje neistomišljenika ricinusovim uljem, praksa koju je Mussolini naučio upravo u Rijeci

treće: crne košulje, crni plamenovi, fesovi (franže), mrtvačke glave kao simbol kasnijeg fašizma doduše su nastali prije D'Annunzija, kao kult smrti Ardita, ali upravo na Rijeci imali su svoju prvu masovnu primjenu
Usudio bih se ustvrditi mada nemam dovoljno znanja, da je i nož, umjesto arhaične sablje, kao vojnički paradni simbol prvi puta uprizoren baš na Rijeci. Mislim da su se prije Ardita i Legionara vojnici i oficiri dičili i šminkali sabljama. Ako se malo našalim, kako je sablju teško i nositi a kamoli se slikati s njom među zubima, praktični su je Arditi zamijenili prikladnijim i manjim nožem.

četvrto: Carta del Carnero, D'Annunzijev ustav (napisan rukom De Ambrisa ali pod paskom D'Annunzija) stvara temelje korporativističke ideje vođenja države koju je kasnije fašizam zdušno prihvatio. Radi se o pokušaju pomirenja antagonističkih interesa kapitalista i radničke klase, utopijskom u svojim rezultatima ali prakticiranom kao dogma u vrijeme fašizma

peto: poklič eia eia alala, rimski pozdrav uzdignutom rukom D'Annunzijev je "izum" odnosno kopirao ga je iz tradicije staroga Rima i prvi puta aplicirao u modernim vremenima. Od tuda je prešao k Mussoliniju i kasnije k Hitleru, koji je satima vježbao s ispruženom desnicom da bi na paradama mogao što dulje izdržati s podignutom rukom.

šesto: cijeli taj politički i ideološki sistem jednoga vođe masa, diktatora koji ne polaže računa prvi puta u modernoj povijesti uprizoren je upravo u D'Annunzijevoj Rijeci. Zbog međunarodne javnosti doduše bio je jedan neuspjeo pokušaj mazanja očiju referendumom, međutim kad su do Pjesnika doprli glasovi da mu se rezultat referenduma neće dopasti, poslao je ardite da su porazbijali izborne kutije. Evropa je do riječke avanture imala političare koji su vlast dobivali na izborima (a ne marševima odmetnutih jedinica) i koji su svoju vlast potrđivali također reizborom svake 4 ili 5 godina. Nakon D'Annunzija pojavljuju se novi režimi i novi političari, koji doduše vlast dobivaju legalnim putem (tako da im je kralj ili predsjednik povjerio mandat za sastav vlade), stimulirani marševima neredima i razbijanjem. Ali nakon osvojene vlasti ukida se liberalna demokracija i izbori se više ne provode a stranke se zabranjuju. Razlika u mišljenju, temelj liberalno kapitalističkog sistema, ne tolerira se više i vodi u zatvor ili logor. Vođa se postaje, i ostaje, bez izbora, do smrti.
D'Annunzio, kao prvi iz serije novih vođa (Mussolini, Lenjin, Hitler, Franco) dao im je primjer ponašanja

Zbog još nerazvijene tehnologije dvadesetih godina prošlog stoljeća, D'Annunzijevi originalni govori nisu zabilježeni na zvučnom filmu. Mussolinijevi i Hitlerovi jesu. Slušao sam neke Mussolinijeve i čitao neke D'Annunzijeve. D'Annunzio je rnaime svoje govore dao zapisivati, pa ih je kasnije izdao u obliku knjige. Princip je isti ali su velike nijanse. D'Annunziju se i preko govora vidi da je bio pjesnik i nesporni umjetnik pisane riječi, dok se Mussoliniju vidi da je bio novinarčić i učitelj od prvog do četvrtog osnovne. Mussolini, baš kao i D'Annunzio, zna motivirati masu da urla, da eksplodira, ali nema duše, vokabulara, one riječi, onu poeziju koju je pred naše sugrađane prosipao D'Annunzio.
Tu knjigu D'Annunzijevih govora imam ali nažalost nije u digitalnom obliku + u talijanskom je. Mnoge riječi koje je napisao, pogotovo ljubav prema Rijeci i kako ju je opisivao, stvarno ti razgale srce i aktualne su još i danas. Naravno, ljubav prema Rijeci s njegove strane bila je potpuno lažna. Rijeka mu je bila magarac, na kome je trebao osvojiti Rim. Da bi to postigao magarcu nije mogao otvoreno reći ono što misli: "ti si magarac, kljuse, crkotina" morao mu je tepati "ti si konj, lipicanac". Ono što je poteklo iz njegove neiskrenosti predivni su hvalospjevi gradu u kome imamo sreću živjeti sto godina kasnije.