Zelnilo je bujno u ovo doba godine, tako da su ruševine, od kojih je ionako malo ostalo teže vidljive. Svakako ovo mjesto treba obići i u jesen.
duboki kanjon Rječine, (pogled uzvodno), na čijoj se lijevoj obali smjestio Ruhr, to je desno na slici, ali ovdje nije vidljivo zbog gustog rastlinja:
Ovako kaže povijesni izvor:
Na predjelu Koparovo 1874. godine sušački posjednik i industrijalac Franjo Binovsky sagradio je mlin na 4 kamena, s turbinom od 55 konja, te izgradio jaz do nove građevine. Nekoliko godina kasnije pridružuje mu se mesarski poduzetnik iz Rijeke Adalbert Ruhr, a isti 1884., uz mlin, podižu i malu Tvornicu koštanog ljepila. Godine 1890. utemeljuju Tvornicu umjetnih gnojiva "Ruhr & Binovsky", a kao novi partner 1892. pridružuje im se i peštanska Tvornica spodijuma. Tvornica je sve do 1907., kada je izgorjela u požaru, zapošljavala oko tridesetak ljudi.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Do ruševina se kreće putem koji počinje točno na raskršću s koga se od Lujzijane (Grobnička cesta) odvaja cesta Balde Fućka. Vidi se da je put prokopan u padine kanjona Rječine za potrebe mlina i kasnije tvornice.
Uskoro uz taj put nailazimo na ostatke neke građevine. To su možda bili nekakvi rezervoari ili skladišta

Dolje na Rječini je serpentina od koje je malo nizvodno napravljen davno mlin i tvornica da se iskoristi pad vode.
tu se možda dio toka odvajao za mlin/tvornicu
Put s potpornim zidovima vodi dalje do ruševina zgrada
Ostaci u zelenilu, prekriveni bršljanom su jedva vidljivi
nastavlja se....