Naša industrija ima veliku i burnu povijest . Na našem području bilo je smješteno mnogo poznatih tvornica koje su sredinom 19 stoljeća tvorile više od 50 % ukupne proizvodnje Hrvatske . Rijeka se može pohvaliti sa prvim parnim mlinom u Hrvatskoj , prvom tvornicom čokolade na cijelom području Balkana, 1850.godine u prostorima nekadašnje rafinerije šećera bila je najveća tvornica duhana u cijeloj monarhiji,imali smo tvornicu papiru koja je prozivodila najkvaliteniji papir koji je izvozila diljem svijeta i još mnogo toga. Uz 12 brodogradilišta , riječki izum torpedo i rafinerijom nafte Rijeka najvećom na ovom kontinentu grad Rijeka je bio na vrhuncu svoje ekonomske moći.
rekli su 500 kn uvrhglave. Mjesto joj je u muzeju, nemam pojma što bi onda dalje kod nas radila ili kod bilo koga jer će kad tad drvo postati gnjilo. A ona pripada svima nama i red je da bude u muzeju. Ipak je to tračak nekadašnjeg jakog grada što više nije... Ovo što sam rekao za kutiju vrijedi i za ostale predmete koje građanin nađe, a ima povijesno-kulturnu dimenziju.
Post broj:#47Postao/la Vežičanka » 19.2.2014, 16:30
Slažem se. Ali ako netko mora moliti da bi se predmet ili bilo što drugo bar pogledalo, bolje da je ta stvar kod njega i čeka neke drugačije ljude i druga vremena. Ljudi imaju dijelove starog namještaja od svojih predaka stare više od stotinu godina u dobrom stanju. Mislim da drvo ne propada ako nije u vlazi ili ga napadne crvotočina.
Post broj:#53Postao/la Liburnian » 14.1.2016, 14:43
Ja sam tijekom studija spavao u Draškovićevoj ulici u Zagrebu pokraj starog pogona Kraša. Smrdilo je do te mjere da sam jedva čekao da se vratim na Mlaku da udahnem malo rafinerije. Prijatelj koji je gore imao stan je po mirisu znao koji slatkiši se taj dan rade, a po njemu uvjerljivo najgore je bilo kad su kuhali Bajadere.
E vidiš ja sam u Mannheimu (Njemačka) stanovao cca. 300 m od pogona za preradu kakaovca. U prijevodu radili su nekakve sirovine za čokoladu. Cijeli taj dio grada je mirisao baš fino, na kakao. Tko zna šta su oni tamo u Krašu kuhali.
Ja sam davnih godina (oko 1980.) bio u posjetu slovenskoj tvornici lanaca Tovarna verig iz Lesca (Lesce). Oni su među ostalim proizvodili one debele sidrene lance s onom prečkom u sredini karike. Teška industruija. Kovanje i to. I izlazimo mi iz tvornice kad ono zapahnjuje me prekrasan miris čokolade. Mislio sam da sam počeo umišljati. Ali, srećom, nisam. Ulaz do ulaza smještene su bile tvornica lanaca i tvornica čokolade - Gorenjka. MIrišem još i sad pa kad god mi se pruži prilika kupim si gorenjkinu čokoladu-onu od 25 dag s lješnjacima i grožđicama. Mmmmm!
Rijeka je imala prvu tvornicu čokolade u Hrvatskoj !!!
To nije bio Varaždin nego Rijeka a evo i zašto i kako je lagano pobit te tvrdnje. Naletio sam na tu objavu 2013.godine. Izašao je članak pod nazivom.
"Varaždin je prvi u Hrvatskoj imao tvornicu čokolade"
Tko je prvi u Hrvatskoj imao tvornicu čokolade? Naime, nisu je imali ni Zagreb (1911.) ni Rijeka (1896.) već Varaždin u kojem je proizvodnja čookolade počela još u 18. stoljeću. https://evarazdin.hr/nasim-krajem/varaz ... de-109156/
Kaža autor članka Varaždin je imao masovnu proizvodnju čokolade. Naime čokolada u obliku kakvu danas poznajemo nije niti postojala tada. Postajale je u obliku kreme. Recept za čokoladu otkriven je tek u 19 stoljeću.
Nadalje. Koristi se riječ tvornica... 18 stoljeće..teško ... možemo na primjeru Rijeke vidjet da je snažni industrijski uzlet Rijeke krenuo tek krajem 19 st. . Ovdje je riječ o manufakturi. Na nacrtima riječke tvornice lijepo pise "fabbrica".
Što to povezuje Olmeke, najstariji civilizirani narod Meksika, Maje i Asteke s Rijekom? Vjerovali ili ne – čokolada! Pretpostavlja se da su Olmeci, još prije 2600 godina kuhali čokoladnu smjesu, a visoko razvijena civilizacija Maja, priređivala je slavlja u čast boga kakaa Ek Chuaha, dok su zrna kakaovca bila sredstvo plaćanja. Asteci su, pak, čokoladni napitak pili zagrijan i bez trunke slatkoće, ali su dodavali začine poput vanilije i čilija. Tek će Europljani od čokolade napraviti slatkiš, Španjolski su redovnici prvi u Europi pripravljali čokoladu. Nizozemac Conrad J. van Houten je 1828. patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna kakaovca iz kojeg je nastao kakao prah, Englezi su 1847. otkrili kako taj prah miješati sa šećerom i rastopljenim kakao maslacem te je takva nova čokolada postala ubrzo omiljena i bila je to prva čokolada za jelo. Švicarac Daniel Peter uspio je proizvesti prvu mliječnu čokoladu 1875. godine.
Samo dvadesetak godina kasnije, već 1896., u Rijeci je otvorena Riječka tvornica kakaa i čokolade, prva na području Hrvatske. Tvornica je na trgovačke police isporučivala čokoladne table, čokoladne bombone, kakao u prahu, tortice, šnite i slične slatke zalogaje. Kako bi kupci lakše upamtili njene proizvode, marketinški magovi Tvornice osmislili su dvije proizvodne marke. Bile su to; vrlo popularna čokolada Slon, te čokolada Jadran. Tvornica je bila locirana nasuprot današnjeg trgovačkog centra, popularnog ZTC-a, a s radom je prestala sredinom 20. stoljeća.
Cijeli članak pročitajte ovdje pa sami zaključite.
NIJE DUGO TRAJALO Kako i zašto je Varaždin zauvijek izgubio svoju tvornicu čokolade
Jeste li znali da je u Varaždinu krajem 18. stoljeća postojala talijanska tvornica čokolade imenom Dagnese? Biste li voljeli da i danas imamo jednu takvu proizvodnju omiljene i vječne, a prema vjerovanju mnogih, afrodizijačke poslastice? Ipak, za vlasnika je to unatoč proizvodnji ove slatke delicije, bilo gorko iskustvo. Pročitajte kakve probleme su mu radile gradske vlasti.
Varaždin je u svojoj prošlosti, osobito kroz 18. stoljeće obilovao različitim vrstama obrta i manufaktura, a možda najinteresantnija je proizvodnja čokolade Dagnese o kojoj postoji malo arhivskih podataka i koja je do današnjeg dana vrlo slabo istražena i gotovo nepoznata činjenica među Varaždincima pa ovom prilikom donosimo nekoliko zanimljivih informacija o toj slatkoj proizvodnji.
Varaždinska čokolada s talijanskim potpisom
Kako doznajemo iz povijesnih izvora, tvornicu je u Varaždinu pokrenuo Venecijanac Daniele Dagnese u drugoj polovici 18. stoljeća, no ne znamo kada je točno tvornica započela s radom, a podaci koje imamo o njoj odnose se na 1789. godinu. Isto tako, unatoč traganju za informacijama u arhivu, ostaje nam nepoznato kamo ju je vlasnik preselio nakon što je zbog problema s vlašću otišao iz grada. Iz dokumenata saznajemo da je Venecijanac sigurno godinu dana proizvodio varaždinsku čokoladu s talijanskim potpisom, a na tvornici je imao izvješen i svoj natpis, no točnu lokaciju tvornice ne znamo i s obzirom da podatke o lokaciji nismo pronašli u arhivu, ovaj trag prišlosti ostaje izgubljen.
Dagnese je zatražio dozvolu za proizvodnju čokolade od Ugarske dvorske komore, no za to vrijeme je svejedno proizvodio i prodavao ovu poslasticu ne samo u Varaždinu nego i u Zagrebu zbog čega je imao problema s vlastima koje su mu tom prilikom zaplijenile čak 86 kilograma čokolade jer je strancima takva proizvodnja i prodaja bila zabranjena, iako je imao putni list izdan od Varaždinskog magistrata. Naposljetku mu je čokolada ipak vraćena jer je Dagnese bio stalno nastanjen u Varaždinu gdje je imao i svoju tvornicu sa strojevima što mu je pomoglo da dobije dozvolu za rad.
Lokalna vlast zaplijenila radionicu čokolade...
Međutim, tadašnja lokalna vlast u Varaždinu zaplijenila je radionicu i strojeve na što se Dagnese žalio višoj vlasti u Zagreb nakon čega mu je ipak dopušteno da nastavi proizvodnju uz uvjet da ne smije napustiti grad i prodati strojeve dok više vlasti ne donesu daljnu odluku, što se dogodilo već mjesec dana kasnije kada je ovaj Venecijanac mogao dalje nesmetano proizvoditi i zaslađivati život Varaždincima.
No to nije dugo trajalo jer se izgleda Dagnese jako razočarao u lokalnu varaždinsku vlast pa je, čim je dobio odobrenje, pokupio svoju tvornicu iz Varaždina i preselio ju negdje drugdje, ali ne znamo kamo jer se od tada ni tvornica ni Dagnese više nikad ne spominju u varaždinskim spisima. Na taj način slobodno možemo zaključiti da je Varaždin 1789. godine izgubio svoju prvu privatnu tvornicu čokolade, zasigurno na žalost svih Varaždinaca koji vole okus ove gorko-slatke namirnice.
Inače, kada govorimo o čokoladi u 18. stoljeću, moramo imati na umu da tadašnja čokolada nije izgledala kao današnja pločica kremaste čokolade s mlijekom i kakao maslacem jer je recept za takvu čokoladu otkriven tek u 19. stoljeću. No, usprkos tomu, recepti s čokoladom stoljeće prije bili su itekako maštoviti. U 18. stoljeću ovaj desert od zrna kakaovca proizvodio se uglavnom u obliku kreme, napitka te čvrste ali vrlo suhe i drobljive čokolade koja se stoga i rijeđe konzumirala. Kako bi obogatili gorki okus, u čokoladnu smjesu dodavala se vanilija, različiti začini poput cimeta, šećer, bademi, mlijeko i sl.
Čast u tome ! Evo moj poklon.
chocolate-dark Fiume Rijeka png.fw.png (222.13 KiB) Pogledano 5490 puta