Uništeno riječko gospodarstvo!

[Adamić]

Da se nikad ne zaboravi a i da se sazna istina !

Hartera, Torpedo, Rikard Benčić, Vulkan, Tvornica konopa, Croatia Line, Autopromet, Brodomaterijal,Riječka banka,Tvornica papira... zajedno s tisućama gladnih ljudi na cesti, završili su u Trgovačkom sudu u Rijeci gdje ih je dočekao pravi kaos zbog kojega mnogi i danas bezuspješno pokušavaju namiriti potraživanja bivših radnika i vjerovnika.

[Adamić]

Croatia Line



Croatia Linea, koju mnogi još i danas nazivaju Jugolinijom jer je kao Jugolinija imala svjetski ugled, a kao Croatia line svjetsku blamažu.



Točno 2. svibnja 2000. godine, dan prije proslave Dana oslobođenja Rijeke, proglašen je stečaj Croatia Linea. Brodolom tvrtke koja je uživala epitet simbola riječkog i hrvatskog pomorstva, izazvao je snažan emotivni, ali i poslovni potres u pomorskim krugovima. Na stečajnom ročištu evidentirano je više od 690 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika kompanije, ne računajući hipotekarna potraživanja po brodovima koji su kasnije sudski prodavani mimo stečaja jer su bili u vlasništvu inozemnih tvrtki Croatia Linea. Croatia Line svoje najslavnije razdoblje proživjela je pod imenom Jugolinija. U floti tog prvog nacionalnog linijaša plovilo je 160 brodova, generacije i generacije pomoraca i pomoračkih obitelji othranjene su na valovima Jugolinije, a danas su pohranjene u sudskim arhivima. Preostalo je još prodati nekadašnji Klub Croatia Line u Kostreni i završiti stečaj.

Zadnji udarac u toj pljački dao je

DARIO VUKIĆ (HDZ)
Rođen je 7.2.1958. u Rijeci. Hrvat. Završio je Tehnički fakultet u Rijeci; dipl.ing strojarstva.

Kako je potopljen ponos Hrvatske

Dario Vukić, danas je praktički anonimni građanin, a bio je najmoćniji igrač HDZ-a u Rijeci. Poslovnim krahom kompanije nad kojom je otvoren stečaj i likvidacija već početkom 2000. godine, te poznatim unutarnjim previranjima u samoj stranci, gasila se i Vukićeva »politička zvijezda«. Nakon isteka saborskog mandata, danas »uživa« povlasticu od pola saborske plaće. Kormilo Croatia Linea uz izravnu asistenciju HDZ-a preuzeo je u rujnu 1992. godine iz ruku Milivoja Brozine. U to vrijeme kompanija je već bila u ozbiljnoj krizi čemu je između ostalog »pogodovao« raspad ex jugoslavenskog tržišta, rat ali i velike kreditne obveze. Međutim, Vukić je ipak naslijedio moćnu flotu od preko 50 brodova, od kojih su 23 prodana za njegova mandata, dobrim dijelom za podmirenje dugova. Odlazeći, nasljedniku Darku Smoliću ostavio je kompaniju u praktički bezizlaznoj situaciji. Brojni vjerovnici po svjetskim lukama »nemilosrdno« su plijenili preostalu flotu od 20 brodova. Sedam ih je bilo na mrtvom vezu u hrvatskim lukama, od ostalih 13, tri po godinama najmlađa i najvrijednija »expresa«, Croatia, Zagreb i Sarajevo pod drugim imenima plovili su u najmu. Nepunih godinu dana nakon Vukićeva uzmaka s kormila kompanije, točnije, 2. svibnja 2000., proglašen je stečaj Croatia Linea. Brodolom tvrtke koja je bila simbol riječkog i hrvatskog pomorstva, izazvao je snažni emotivni ali i poslovni potres u pomorskim krugovima. Na stečajnom ročištu evidentirano je preko 600 milijuna kuna potraživanja brojnih vjerovnika kompanije, ne računajući hipotekarna i druga potraživanja po brodovima koji su kasnije sudski prodavani mimo stečaja, jer su bili u vlasništvu inozemnih tvrtki Croatia Linea. U stečaju koji do danas nije zatvoren prodana je i najvrijednija nekretnina, impresivna velika poslovna zgrada na Rivi. Croatia Line svoje najslavnije razdoblje proživjela je pod imenom Jugolinija. U floti tog prvog nacionalnog linijaša plovilo je 160 brodova, generacije i generacije pomoraca i pomoračkih obitelji othranjene su na valovima Jugolinije – danas pohranjene u njihovim sjećanjima i u sudskim arhivima.




Pregled flote Croatia Line.
1992.
Novonabavljeni:
CROATIA EXPRESS

Izlučeni iz flote:
GORAN KOVAČIĆ - rezalište
KRALJEVICA - rezalište
NEHAJ - rezalište
TRSAT - rezalište

1993.
Izlučeni:
BAKAR - rezalište
BALTIK - 23.04. naletio na objekt u moru i potonuo nedaleko od Bandar Khomenini-a
BOSNA - rezalište
HRVATSKA - rezalište
KUMROVEC - prodan (Pearl of Ras al Khaimah)
PAZIN - rezalište

1994.
Izlučeni:
CRIKVENICA - prodana (Elke)
DRAVA - prodana (Futuro)
DRVAR - prodan (Mara)
PRIMORJE - prodan (Mashallah)
TOPUSKO - prodan (Franka)

1995.
Izlučeni:
SENJ - prodan (Mok Ran)
VOLOSKO - rezalište??? (nema podataka)
ZAGREB - prodan (Bonny)

1996.
Nije izlučen niti jedan brod iz flote

1997.
Izlučeni:
KVARNER - rezalište
MALINSKA - prodana (Daviken)
OMIŠALJ - prodan (Goviken)
OPATIJA - rezalište

1998.
Izlučeni:
CROATIA EXPRESS - prodana (Jolly Oro)
KUPA - rezalište
LOŠINJ

[Adamić]

Viktor lenac

Zadnji udarac toj pljački dao je Damir Vrhovnik (SDP)



Damir Vrhovnik
Imao je status nedodirljivog direktora koji je mjesečno primao 16 tisuća dolara plaće i bio je menađer godine


Najprije je kćeri prepisao kuću na Pećinama, zatim trosobni stan u Rijeci i kuću na Pagu / Osim nekretnina,
Vrhovnik je, navodno, na kćer jedinicu prebacio i svoj vlasnički udio u tvrtki »Tržnice Rijeka« i onaj u Sportskoposlovnom centru »Lovorka Kukanić« , Vrhovnik ima još neke nekretnine u Gorskom kotaru te motornu jahtu u Puntu.


Damir Vrhovnik u društvu premijera Ivice Račana

Sredinom 90-tih tajni interni dokumenti Dalmatinske banke pokazuju kako je Damir Vrhovnik, direktor i suvlasnik privatnog riječkog brodogradilišta 'Viktor Lenac', prijatelj premijera Ivice Račana, dobio milijunske kredite uz malu kamatu i bez ikakvog rizika: za vraćanje kredita garantirala je Riječka banka, u kojoj je tada obnašao funkciju predsjednika Skupštine banke.

Damira Vrhovnika novinari zbog prijateljstva s premijerom Ivicom Račanom nazivaju “crvenim tajkunom”. Premijer to prijateljstvo nikada nije skrivao: štoviše, u ljeto 2000. na Vrhovnikovoj luksuznoj jahti sa suprugom je besplatno provodio ugodne trenutke odmora. Utoliko podaci o neobjašnjivim povlasticama koje je Vrhovnik tijekom 1994. uživao i kod Riječke i kod Dalmatinske banke nisu neugodni samo po njegov poslovni ugled, nego bi uoči izbora mogli postati vrlo neugodni i po imidž SDP-a.



Slavko Linić (SDP) dao je svom prijatelju Damiru Vrhovniku čak 68 milijuna dolara državnog novca nedugo zatim Viktor Lenac u prosincu 2003 proglašava stečaj.

[gost]

Mislim da i Vukić i Vrhovnik a i sve ostale neimenovane osobe nisu direktni krivci jer kako im se dozvolilo tako ih se isto moglo zaustaviti da je bilo volje, a ne da se prepucavamo koji je čiji tajkun i koja je stranka više ukrala ( ovdje konkretno slučaj sa HDZ-om i SDP-om ). Isto tako mislim da korjeni svega leže negdje drugdje. Inače mislim (stalno nešto mislim ) da nigdje nije toliko firmi propalo kao u našem gradu

[Lokalpatrioti Rijeka]

Ništa bez blagoslova politike ali ovo je smiješno da Damir Vrhovnik menađer godine

[Adamić]

Mislim da i Vukić i Vrhovnik a i sve ostale neimenovane osobe nisu direktni krivci jer kako im se dozvolilo tako ih se isto moglo zaustaviti da je bilo volje, a ne da se prepucavamo koji je čiji tajkun i koja je stranka više ukrala ( ovdje konkretno slučaj sa HDZ-om i SDP-om ). Isto tako mislim da korjeni svega leže negdje drugdje. Inače mislim (stalno nešto mislim ) da nigdje nije toliko firmi propalo kao u našem gradu

Nisu direktni krivci ? Da ali oni su bili ti koji su uništili nisam bio ja,Pero ili neki tamo Marko mora se znati imenom i prezimenom tko je imao hrabrosti uništiti riječku industriju. Treba ih zavezati za onaj stup u gradu ispred Municipija gdje su se nekoć vješale zastave.

[Gost]

Kažu da sve može novac i Primorac. Ako su to nekad vrlo dobro znali cijeniti i poštivati jedan Smith i jedan Whitehead, ako su znali iskoristiti postojeće ljudske potencijale ovoga kraja i postojano u njih ulagali svoj novac, zašto i mi ne bismo iz tih iskustava napokon nešto mogli naučiti.
Jer, ako je jednom, prije čak stotinu osamdeset godina, kao u slučaju Tvornice papira, ili stotinu četrdeset godina, kao u slučaju Tvornice torpeda, nešto odlično funkcioniralo u ovome gradu, zašto to ne bi bilo moguće ponoviti? Ni Smithu ni Whiteheadu ništa nije bilo poklonjeno. Sve što su učinili, učinili su svojim radom, trudeći se istovremeno da nikada ne zaborave one koji su im pomagali u njihovim nastojanjima, gradeći njihov poslovni imperij.

Nažalost, mi brzo zaboravljamo i sporo učimo, umjesto da činimo obrnuto: brzo učimo i sporo zaboravljamo. Današnji svijet, međutim, ne priznaje, a još manje prihvaća neznanje, sporost i zaboravljivost. Ukoliko mu se već danas ne prilagodimo, umjesto u budućnosti moglo bi se dogoditi da završimo u dalekoj prošlosti.
__________________________________________________________________________

Nemogu naći neke konkretne podatke o krahu Riječke Tvornice Papira, ali ovaj PDF file na koji ću vam dati link govori dosta. Tu ćete saznati skoro sve o krahu, o firmama i bankama koje su bile u to umješane, a i o glavnim likovima svega toga. Bilo mi je bez veze da radim copy-paste tog teksta ili samo izvatke. Ovako imate sve bitno na jednom mjestu


http://www.4shared.com/file/141295583/c1be9b0c/TVORNICA_PAPIRA_IZVJESCE_O_OBAVLJENOJ_REVIZIJI.html

Dajem vam i link na članak o pznatom riječkom kemijskom tehnologu koji je tako reći život posvetio Riječkoj Tvornici papira

http://www.4shared.com/file/141295506/790de58b/Viktor_Ruzic_Tvornica_papira.html

[Adamić]

Ovaj prvi link sto si dao o krahu Riječke Tvornice Papira sam nabrzinu pročitao ,ne vjerujem da se tu kriju neki bitniji dokazi i uzroci stečaja , sve je to lijepo napisano za javnost.

Ovaj drugi link sam cijeli pročitao i mogu reci da sam prvi put čuo o njemu. Šteta da tvornica nije opstala i preselila se negdje izvan Rijeke ,tradiciju su imali samo su trebali nastaviti ali za nju imam razumijevanja to što je propala, bila je previše u centru grada i mislim da ne bi bilo lijepo za turizam u buducnosti da posjetitelji gradine na Trsatu ne vide ništa od dima iz tvornice.

[nikola]

Tema nimalo za šalu, ali ova slika dosta govori.Na ovoj slici sve je samo prošlost.

Glede same teme, kao i svega što je "emocijalnu" raspravu, mislim da je potreban vremenski odmak kako bi sagledali cjelokupnu situaciju i imali uvid u sve činjenice, pa da možemo donijeti neki sud o tome što se stvarno dogodilo.
Nas je rat unazadio 100-tinjak godina unazad, a sa promjenom državnog uređenja generacije se nisu snašle i isplivali su neki XY faktori koji imaju i svoje rođake i oni imaju svoje rođake i oni...
Dakle ima Vukića i Vukića, i Vrhovnika i Vrhovnika.Naravno, ništa nije vječno, pa tako i u ostatku kapitalističkog, naprednog svijeta "normalno" je da firme propadaju, prelaze iz vlasništva u vlasništvo, ljudi ostaju bez posla, samo, tamo se i odgovara za učinjeno.
Kod nas te još i nagrade za učinjeno sranje.
Ništa nije vječno, kao što ova slika i prikazuje.

[Adamić]

Da Nikola u pravu si ali nije isto kad neka firma propadne zbog teške financijske prilike na tržištu ili kad netko namjerno uništi firmu.
Čisti takav slučaj je Riječka banka . Godinu dana prije malverzacija naša banka bila je u udebelom plusu.



Neznam točne okolnosti tko je ,šta je ,gdje je ,koliko je tko ukrao ali da nema istraživačkih novnara nikad ne bi ni saznali pravu istinu ,pravosuđe ne radi,Uskok koji je vođen državnom rukom naravno da nemože ništa učiniti.

Godine prolaze ljudi zaboravljaju i tako od izbora do izbora.



Kako je moglo preko noći nestati 100 milijuna dolara iz Riječke banke naravno samo uz državni blagoslov sve je moguće.

Pogledajte koliko je žrtveno janje dobilo godina zatvora.Eduardo Nodilo je na prvom suđenju za krivotvorenja dobio tri, a za štetne ugovore pet godina zatvora, što je ujedinjeno u jedinstvenu kaznu od šest i pol godina. Tri godine su mu već potvrđene i sad ih služi u zatvoru u Puli odakle će biti doveden u Rijeku.
Poslije je free a gdje je novac nestao ?

Eduardo Nodilo

[gost]

Ništa bez znanja Zagreba

[nikola]

Beč, Budimpešta, Beograd, Zagreb...nastavi niz

[Adamić]

uskoro i Bruxelles

[nikola]

uskoro i Bruxelles

Da, imaš pravo, a ja mislio kako se smajuje krug pa će konačno doći na red i Rijeka, a ono opet se konci vuku izdaleka.Ah!

[rijeka53]

....mene srce boli kada se sjetim Tvornice konopa, tamo se najprvo zaposlila moja nona, tri njene sestre, pa 53 moja mama, a najzadnji moj brat, ja san nes skole finila pa mi ni bilo suden pogon, a za kancelariju hm ni bilo mesta za me.
........jos dan danas se sjecam kako me mama vodila navecer u njenu nocnu smjenu, a nona finjevala drugu smjenu, "tako su delali vritici". I dok se nona obucevala ja san sjedila na onim postoljima kamo se spag motal uz svu onu buku i halabuku i prasinu as one prve masine ne morete ni zamislit kako su vele bile.
Ki zna kamo je se to finilo, a da smo samo spasili sa ta postrojenja i storili MUZEJ celi svet bi prihajal to gjedati.
Ipak moran dodati da je moj brat sal vaje na ratiste i bil se do kraja, a kad se vrnul je dobil otkaz......dok su drugi krali i unistavali....

A dobro se sjecam da u novim pogonima na skurinjama, kamo su se potle sa potoka preselili i sa novim strojevima, je jako dobro funkcioniral ducan, sa raznim proizvodima za barku i suvenirima.....nikada nisam shvatila zac je to se slo k vragu, pa konope za barku, mreze, majice i suveniri bi se vavek prodavali .....ali eto ....boje da mucin....