Bark Metta (1879)

[Vežičanka]

U 19. stoljeću u Bostonu, trgovačke firme, koje su unajmljivale jedrenjake za prijevoz svoje robe, štampale su reklamne karte koje su se dijelile zainteresiranim osobama. Karte su uglavnom bile živopisne i u boji. Ta praksa je bila najčešća između 1860ih i 1880ih.

U zbirci američkih reklamnih karata našao se i jedan austrijski jedrenjak - bark Metta.
Koji je to jedrenjak, ovaj put nisam trebala puno istraživati. Bio je to "austrijski", zapravo vološćanski jedrenjak o kojem lijepo i opširno pišu R. Barbalić i I. Marendić u knjizi "Onput kad smo partili".
O jedrenjaku ćemo ukratko u slijedećem postu, a ovdje pogledajte reklamnu kartu za putovanje barka Metta iz Bostona u Melbourne. Polazak je bio predviđen za 30.ožujka 1882.

Sredinom 19. st. unajmitelji i zapovjednici uglavnom nisu oglašavali točan datum polaska. Čekalo se da se jedrenjak potpuno nakrca, i onda da odjedri. Na taj način znalo se desiti da roba bude neupotrebljiva u krajnjoj luci, a cijeli sistem bio je nepouzdan.
Kasnijih godina, 1880ih, što vidimo iz primjera jedrenjaka Metta, počeo se određivati točan datum polaska bez obzira na napunjenost jedrenjaka.

Trgovačka firma Henry W. Peabody & Co. unajmila je austrijski jedrenjak Metta za prijevoz robe iz Bostona u Melbourne. Zapovjednik je kapetan Stangher (Josip Stanger- pripadnik poznate vološćanske obitelji pomoraca i brodovlasnika):

bark Metta 1882 iz Bostona za Melbourne .jpg (197.62 KiB) Pogledano 3623 puta

....u slijedećem postu o jedrenjaku Metta..........

[Vežičanka]

Jedrenjak bark Metta

Prema knjizi “Onput kad smo partili” R.Barbalića i I. Marendića:

Bark Metta izgrađen je u riječkom brodogradilištu braće Schiavon na Ponsalu. Porinut je u more 14. rujna 1879.
Dimenzije jedrenjaka bile su dužina 43,6 m; širina 9,25 m i visina 5,77 m.
Tonaža je bila 631 BT i 573 NT.
Na pramcu je bio ukrašen pulenom. Bila je to lijepo izrezbarena ženska glava koja je predstavljala gospođu Mettu (suprugu vlasnika Andrije Stangera).

VLASNICI
Naručioci su bili pomoračka i brodovlasnička obitelj Stanger iz Voloskiog - Andrija Stanger sa svojim sinovima dr. Andrijom te kapetanima Antunom i Josipom.
Obitelj Stanger iz Voloskog pojavljuje se u pomorstvu već krajem 18. stoljeća. Iz te obitelji poteklo je više od dvadeset pomoraca, od toga deset kapetana i škrivana.
Dr. Andrija Stanger bio je dvadeset godina načelnik općine Volosko, od 1895, te je zbog svoga rodoljublja bio trn u oku talijanašima.

Jedrenjak je dobio ime Metta prema imenu supruge Andrije Stangera – zvala se Giacometta.
1892. kapetan Andrija Šterk kupuje 12 karata jedrenjaka, ali već 1894. vlasništvo je ponovo u potpunosti u obitelji Stanger – u vlasništvu braće Andrije i Josipa i udovice njihovog brata Antuna.

Kapetan Antun Stanger preminuo je 06. studenog 1888. Novine “Naša sloga” od 15.11.1888. donose članak u povodu njegove smrti:

Naša sloga 15.11.1888-Anton Stanger.jpg (106.03 KiB) Pogledano 3553 puta

Više o obitelji Stanger:
http://istrapedia.hr/hrv/2482/stanger-a ... istra-a-z/
http://poduckun.net/volosko-zalosna-pri ... tasu-3dio/
https://povijest.hr/nadanasnjidan/uliks ... istri-188/

1907. godine jedrenjak je prodat u Grčku. Novi vlasnik nazvao ga je Stefanos.

ZAPOVJEDNICI
U prvim godinama kao zapovjednici na barku Metta izmjenjivali su se kapetani braća Antun i Josip Stanger i njihov bratučed Srećko.
Do 1900. godine, osam godina na zapovijedi jedrenjaka bio je kapetan Anton Kršanac iz Lovrana. Posljednji zapovjednik bio je kapetan Ivan Bašić iz Kostrene sv. Lucije, koji je umro u rodnoj Kostreni 1931. u dubokoj starosti.

Fotografiju barka Metta snimio je u Riječkom zaljevu za razglednicu, 1900. god., fotograf iz Graca Ciezlar, s palube parobroda.
Razglednica se prodavala u tisuću primjeraka. Na fotografiji na krmi vidi se ime broda i luka pripadnosti, a na krmi je i dugogodišnji zapovjednik barka, kapetan Anton Kršanac.-fotografija iz knjige "Onput kad smo partili"

PUTOVANJA JEDRENJAKA METTA
1879. bark odlazi na svoje prvo putovanje u afričku luku Bona s teretom drva. Do 1882. plovi između Europe i Sjeverne Amerike prevozeći žito i petrolej. 1881. prevezao je ugljen iz Škotske za Veneciju.
U proljeće 1882. plovi iz Palerma u Boston, a odavde u Melbourne u Australiju, gdje stiže 17. kolovoza.
Do Australije plovi oko rta Dobre nade. Na tom putu doživio je havariju u Indijskom oceanu, gdje je izgubio križeve prednjeg gornjeg i letnog jedra i nekoliko jedara.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Bark Metta u Australiji 1882./83. (iz australske štampe)

Jedrenjak Metta odjedrio je iz Bostona (SAD) 20. travnja 1882. (što bi značilo da se datum polaska u gornjem postu u reklami odgodio).
U Melbourne stiže 17. kolovoza 1882. gdje iskrcava robu koju je dovezao iz Bostona.
Krajem rujna odlazi iz Melbourna za Newcastle (istočna obala Australije), radi utovara ugljena za australsku luku Adelaide.
Sredinom studenog 1882. stiže u Adelaide gdje iskrcava ugljen. Nakon toga odlazi u australsku luku Port Wakefield, u koju je dojedrio početkom siječnja 1883. da bi ukrcao žito za Veliku Britaniju.
21. siječnja 1883. odlazi iz Port Wakefielda za London, u koji je doplovio 13. lipnja 1883.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
U Montevideo (Južna Amerika) dolazi 02. 11. 1883.
1884. poduzima dugo putovanje iz Engleske u Buenos Aires.
Jedan je od naših rijetkih jedrenjaka koji je oplovio cijeli svijet.
Od 1890. do 1895. plovi najčešće Sredozemljem, prevozeći drvo, željezničke pragove i afričku krinu (sirovina za pravljenje konopaca).
1891. plovi do baltičkih luka, a zatim opet Sredozemljem.
1895. plovi ponovno do Južne Amerike, zatim u Rotterdam. Nakon toga ponovno jedri između Sredozemlja i američkih luka.
1907. godine kada parobrodi sve više preuzimaju teret, vlasnici Mettu prodaju u Grčku.

[Vežičanka]

U gornjem postu saznali smo da je bark Metta prodat u Grčku 1907. i da je dobio novo ime Stefanos.
Tu završava priča o jedrenjaku Metta kao hrvatskom jedrenjaku ali to naravno nije bio i njegov kraj.

Novi vlasnici broda, (sada s imenom Stefanos) bila je poznata grčka brodovlasnička obitelj Lemos sa otoka Chios. (Chios je tada bio pod turskom vlašću, a ostatku neovisne Grčke priključio se nakon Prvog balkanskog rata 1912.)

1914. brod je ponovno prodan. Novi vlasnik je D.Stais s otoka Sirosa u Grčkoj, a brod mijenja ime u Elli. Kao Elli nije dugo plovio, potopljen je kao žrtva Prvog svjetskog rata 10. rujna 1916.
Jedrenjak Elli je bio na putu iz Cipra u Masej s teretom rogača kad ga je potopila njemačka podmornica U -34 južno od otoka Sardinije.
12 članova posade spasio je talijanski parobrod Atene i doveo u Palermo.