Lokalpatrioti Rijeka

Kako smo sad trenutno u fazi pisanja o morskim psima, eto da ja riješim dileme što se tiče ove vrste.
Na prvi moment Volonja djeluje opasno pa je shvatljivo zašto ga ljudi odmah uvrštavaju pod najopasnije. Uhvaćen je u vodama ispred Rijeke, iz mora su ga izvukli tek s pomoću dizalice drugog broda Ogorje. Volonja nazvan još pas volonja sivac ili sivi morski pas, nije opasan za ljude, ali nije ni jestiv, pa nije završio na ribarnici.


Kraj Rijeke ulovljen morski pas volonja dug čak pet metara

22. travnja 2012. u 12:31

Na ogromnu ribetinu nabasli su ribari s broda "Mali Mate" u čije se mreže zaplela na otprilike jednu nautičku milju udaljenosti od luke

RIJEKA - Morski pas volonja dug gotovo pet metara atrakcija je koja je danas prijepodne plijenila pažnju svih onih koji su se zatekli u riječkoj luci.

Na ogromnu ribetinu nabasli su ribari s broda "Mali Mate" u čije se mreže zaplela na otprilike jednu nautičku milju udaljenosti od luke. Volonju je izvukla i do Rijeke dovela plivarica "Ogorje" vlasnika Ante Bočine.

Ova vrsta morskog psa najčešće živi na dubinama većim od 60 metara. Hrani se ribama i rakovima, a nije opasna za ljude. Najveća šteta koju može prouzročiti je ona na ribarskim mrežama u što su se jutros uvjerili ribari s "Malog Mate".
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/K ... pet-metara

Oči u oči s psinom: Srce mi je udaralo, gledao sam u neman...
Ronioci su kod otoka Krka, na dubini od 37 metara, snimili morskog psa dugog 3,5 metra. Radi se o morskom psu volonja (glavonja) koji nije opasan ako ga se ne dira

Morski pas je snimljen između Krka i Plavnika




Prošao je pokraj nas na samo metar udaljenosti. Taj tren mi je srce bilo u peti, rekao nam je u dahu ronilac Marko Baričević (36) iz Zagreba. Baričević i njegove kolege isplovili su u nedjelju iz Punta na Krku. Planirali su dva zarona, kod Cresa i kraj Plavnika nedaleko od Krka.

- Bilo je lijepo vrijeme za ronjenje, smirio se vjetar, a voda je bila malo hladnija nego inače - dodao je.

- Krenulo nas je deset, a tijekom zarona smo se podijelili u dvije grupe. Kolege Karleto, Tomislav i ja zaronili smo na 37 metara dubine te smo krenuli prema morskom zidu. Odjednom, ispod nas, prošlo je nešto golemo - priča Marko.

Uspjeli su ga fotografirati prvi put odozgo. Bio je to morski pas volonja, poznat i kao glavonja dugačak oko 3,5 metara.

Zašao je za zidić i mislili smo da je otišao, no samo kratko, kaže nam ronilac. Nakon nekoliko trenutaka počeo se vraćati prema njima plivajući. No ne više ispod njih. Ovaj put se pojavio u ravnini s roniocima. Zavladala je potpuna panika. Golema neman bila je tu. Ispred njih. Njih trojica su se skupila jedan uz drugog. Stisnuli su leđa uza zid. Sve što su mogli je, nepomično čekati. Srce im je lupalo kao ludo. Ipak, trudili su se ostati koliko toliko mirni i ne paničariti. Kod sebe su imali noževe, koji su dio standardne opreme. No niti jedan se od prevelikog straha toga nije sjetio. Marko nam je rekao, dok je stajao čvrsto na tlu, da se ova situacija opet ponovi, ne bi ga ozlijedio nožem. Zalaže se za zaštitu podmorja.

Morski pas je prošao na udaljenosti dužine ruke od nas. Cijelo vrijeme sam ga imao u kadru, ali ga se nisam usudio fotografirati da se ne uznemiri - dodao je. Gotovo da nisu ni disali od straha. Kada je već prošao malo dalje od mene, zažmirio sam i pritisnuo okidač. Uspio sam ga fotografirati, a on je lagano otišao dalje te se izgubio negdje na morskom dnu. Okinuo je još nekoliko fotografija, ali sve što je uhvatio, bio je njegov rep. Shvatili su da je opasnost prošla i odahnuli su. U moru su ostali još 45 minuta.

Ovaj zaron ih nije obeshrabrio, dapače žele ići roniti već sljedeći vikend. Avantura u dubini, odnosno, susret sa psinom, izazvao je veliko zanimanje drugih ronilaca, ali i strah kod laika. Marku ovo nije prvi ‘sastanak’ s morskim psom. Prije sedam mjeseci u Crvenom moru vidio je morskog psa. Bio je na 20 metara udaljenosti, ali je odmah otplivao dalje. Tad ga nije bilo strah. No ovu nedjelju nikada neće zaboraviti.

- Vidio sam svašta, ali ovo je bilo nešto golemo - zaključio je Marko. Stručnjak za podmorje iz Splita Alen Soldo kaže nam kako je ova vrsta morskog psa rasprostranjena u Sredozemlju, a može je se naći od južne Norveške i Islanda pa do juga Afrike. U Jadranu je rjeđi u sjevernom dijelu. Uglavnom se drži područja dubljih od 40 m, ali katkad, osobito krajem zime i početkom proljeća, manji i mlađi primjerci dolaze u plića područja Jadrana. Naraste do pet metara dužine i do 590 kilograma.

Potpuno je bezopasna vrsta za čovjeka, osim kad ga se provocira, tada može uzvratiti. U slučaju da i zagrize čovjeka, odmah će ga ispljunuti i pustiti. Hrani se drugim ribama, tuljanima i manjim morskim psima. U Hrvatskoj je njegovo uznemiravanje i kažnjivo jer spada u strogo zaštićene vrste.

Volonja od pet metara ulovljena prošle godine nedaleko od Rijeke

Ribari su uhvatili ovakvu vrstu morskog psa prošle godine te su ga uspjeli dovući do Rijeke. Volonja se bila zamotala u ribarske mreže. Deset ribara ju je pokušalo otpetljati sat vremena, no na kraju je uginula. Nije toliko česta u sjevernom dijelu Jadrana. Nije jestiva, ali njezino meso se usitnjava i koristi se za lov na ostale vrste morskih životinja.

Utorak, 02. 7. 2013. u 15:00 Piše: Bogdan Blotnej , Ante Ferara
24 sata

---

Nevjerojatno ali teško je razlikovati ovog riječkog na suhom i ovog krčkog slikanog u moru.

Narodne novine 3 studeni 1890.

Prvo, ovo oko naziva. Naime, prije tridesetak godina jedan se je mladi ronilac u Kostreni susreo s tom "nemani" oči u oči u blizini lučice. Tvrdi da je vjerojatno oborio rekord u izronjavanju! Kasnije se ispostavilo da je riječ o psu zvanom volina! Kako vidimo iz ovog priloženog članka iz NN, 1890. nazvan je volinja, a danas se često rabi naziv volonja što je i službeni naziv.
Prema knjizi Nevena Milišića Sva riba Jadranskog mora, Split, 1994, u nas su poznate dvije vrste volonje ili voline: sivac i pepeljak. Ovdje je riječ svakako o sivcu koji je veći, boje tamnosive koja prelazi u crvenkastu, ima šest škrga, a obitava uglavnom na jugu Jadrana. Isti je slučaj i sa nešto manjim pepeljakom glede obitavališta, ali ovaj ima sedam škrga i nešto izraženiju bočnu crtu, uže tijelo, vrlo je brz i agresivniji od sivca, naravno, ne za ljude.
Tvrdi se da im meso nije ukusno, dakle, nemaju "gospodarski značaj". No, nije mi poznato kakva je korist od njihove kože i povećih jetra. Međutim, za sivca se tvrdi da je najučinkovitiji lov parangalom. Eh, pa ako će ribar utrošiti, primjerice, deset kila jestivih lokardi, šaruna i skuša za lov na "neukusna" psa, onda s tim ribarom nešto nije u redu (he, he, he...) ili se izlov prodaje Talijanima, ha!?
Zanimljivo je da se naziv volonja koristi za tri "zvjerke" iz vrste ražovki: mrkulja, klinka i balavica, a još je zanimljivije, mada im je meso vrlo ukusno, "gospodarski značaj u nas je nikakav ili osrednji"; opet veći dio izlova ide u izvoz!?
Dakle, nazivlje morskih stanovnika je šaroliko i neuredno, od knjige do knjige, a vrijednost njihova mesa, "mjestimično" upitna!?
S druge strane, hranidbeni odgoj nas ljudi s kraja, dakle Primoraca, davno je još zapeo na kotletima, ćevapima, ražnjićima, i reš pečenoj prasetini, a danas sve više zapinje na brzoj i neukusnoj amero hrani i uvozu GMO biljnim kulturama i mesnim prerađevinama! No, to je priča za neku drugu prigodu...

Evo i mog očitovanja :) Sve je lijepo prokomentirano i sve što se nalazi u tekstu gore je ispravno napisano. Radi se o bentoskoj vrsti (pridnena) i za čovijeka nije opasan, iako, jako je malo susreta sa plivačima tako da možda njegovo područje abundancije predstavlja sigursnost za plivače. Radi se o jako proždrljivoj vrsti koja često i jede i lešine što nas dovodi do činjenice da imaju izuzetno toksičnu jetru (moguće da je i iz drugih razloga toksična, nije još dokazano). Morfološki, zbog pomaknute leđne peraje nazad jako sliči na pretke današnjih vrsti morskih pasa a odlikuje se i činjenicom da ima 6 škržnih otvora sa svake strane (za razliku od većine ostalih vrsti koje imaju 5) i radi toga ga još zovu i pas šestoškrg. Kod nas na sjeveru je rijedak dok je na otvorenom moru južnog jadrana češći. Znam da se zadržavaju oko Mljeta, proučavao sam jednu jedinku a tu noć su 2 velike ulovljene. Što se tiče konzumacije i otkupa: zakon jasno kaže kako je puštanje u promet svih zaštićenih vrste koje su namjerno ili slučajno uhvaćene STROGO zabranjen! No, kod nas je praksa da tete na ribarnici neznaju što otkupljuju pošto dobivaju filete (čime i one krše zakon) i često se dogodi da ih viđamo na tržnici.

Kod Bakra je 1912. uhvaćen morski pas volonja.