Post broj:#12
Postao/la edotijan » 2.12.2014, 23:07
Dobar dan,
U OŠ Josip Brusić, sam pohađao 6,7 i 8 razred. Završio sam 1968. godine. U ovu školu sm prešao , jer se OŠ Vladimir Gortan, iz zgrade riječke gimnazije selila na Trsat kod kasarne. Jedan dio učenika je prešao ovdje, a jedan dio u OŠ Mateotti, koja je tada djelovala u zgradi današnjeg Pomorskog fakulteta. Ovdje bih spomenuo profesora Slavka Manestra, koji je imao brzu ruku za šamaranje učenika, predavao je matematiku. Bio je i direktor Josip Bebek, koji na žalbe o tim postupcima ponekad nije reagirao.
Tada je o bila moderna škola, koju su zvali i eksperimentalna, koja je u manjoj zgradi imala kabinete za likovni, domaćinstvo, fiziku, kemiju i muzički odgoj. U prizemlju glavne grade je bila potpuno neodgovarajuća dvorana za fički odgoj, koja je imala posebne svlačionije za učenice i učenike, kabinet za razvijanje filmova i slika, te ogromna sala za tehnički odgoj, gdje je svaki učenik tokom nastave imao vlastiti radni stol. Bilo je uvedeno centralno grijanje i svaki razred je imao jedan zid sa prozorima, i platnenim roletama za zaštitu od sunca. Tada je nastava bila u dvije smjene. Sreća u nesreći, u vezi spomenutog profesora je bila, da je obližnje kino Viševica, postajalo azil na matineji kada je profa bio loše volje. Skoro sam zaboravio, bio je tu i profesor Turk, visok jedno dva metra, imao je šake kao lopate, a još uvijek imam osjećaj da su se njegovi (moji) šamari čuli i u drugoj učionici.
Kasnije se za vrijeme nastave nije moglo iz škole jer su na ogradi dvorišta bili navareni šiljci, kao da su u školi zvijeri a ne učenici. Pojedini profesori su stvarno znali predavati gradivo i zainteresirati učenike, ali bilo je i suprotnih primjera. Za vrijeme boravka u školi bile su obavezne tute i šlape. Po hodnicima su bili ormarići za odlaganje cipela, da se ne uništavaju parketi. Jedina stvarno velika stvar , su bili WC, kojih je bilo dovoljno, a muški i ženski su bili odvojeni. Na ulazu, prekoputa današnje dvorane su se za velikog odmora, prodavali sendvići od crne salame, mislim da je to bila tirolska salama. 1967. i 1968. su se počeli odžavati plesovi petkom poslije druge smjene, u tadašnjoj dvorani za fizički odgoj, što je malo popravilo image škole.
Ovim putem koristim priliku da pozdravim sve učenike koji te 1968. završili osmi razred i razišli se k'o rakova djeca . Do danas se nismo sakupili, a pojedine tadašnje učenice i učenike, nisam više vidio. Neki su otišli u dobra spominjanja, kao što bi rekao Mišo Cvijanović
Škola je i danas na istom mjestu i preimenovana je u OŠ Brajda, ima pravu dvoranu za fizički odgoj. Za mene, koji sam u njoj izgubio tri godine svog djetinjstva, ona ostaje OŠ Josip Brusić.
Pozdrav
Edo Tijan
Zadnja izmjena:
edotijan; 3.12.2014, 01:17; ukupno mijenjano 1 put/a.