Točno,Snežnik!
Puno više planinara je tada dolazilo u taj kraj oko doma,ali ne samo tamo nego i u područje Lisine.
A danas je Bončić kuća gotovo zaboravljena u tom dijelu Ćićarije.
Bončić kuća (bivši planinarski dom Rodolfo Paulovatz)Primjećuje se na slikama da je dom u vrijeme otvaranja bio dvostruko manji nego na razglednici.
Očito je dom dograđivan,ali neznam kada.
Zanimljivo je da je dom u takvom stanju ostao nepromijenjen sve do današnjih dana,iako su ovim područjem "protutnjale" dvije ofenzive
(Wolkenbruch 10.1943. i majska 1944.).Za razliku od kuća na Poklonu i Lisini koje su devastirane.
Kuća danas nosi naziv Bončić.Tko je bio Bončić?
Anton Dobrec Bončić rođen je 17.11.1901.godine
od oca Antona Dobreca Bončića i kao prvi sin (imao je još 2 brata) nosio je
isto ime kao i otac, a i nono mu je bio Anton. Bončići su inače veprinačka
familija sa adresom Veprinac 61. Oženio se sa Dragicom Marčelja Tonažovom
4.2.1922. koja je bila, usput rečeno, 10 godina starija od njega. Imali su
4 djece: Ceciliju rođ. 25.04.1922. , Helena (Jelka) rođ. 16.02.1924. ,
Mariju (umrla kao beba) i Dragicu rođ. 18.4.1929.

- Anton Dobrec Bončić.JPG (174.96 KiB) Pogledano 4360 puta
Kuća koja danas nosi naziv „Bončić“ je napravio Antonov tast Marčelja koji
se također zvao Anton i njegova žene Cila (čije je djevojačko prezime
također Marčelja) za koju kažu da je bila „glavna šefica“ u kući. Anton i
Cila Marčelja doselili su u Veprinac krajem 19. st. iz Marčelji, što bi se
reklo, „trbuhom za kruhom“. To je vrijeme vrlo intenzivne izgradnje
Opatije i Marčejci su došli u Veprinac kao mladi ljudi vični šumarskim
poslovima i … „krenulo ih“. Imali su čak 7 pari konja sa kojima su
izvlačili drva sa područja Planika i transportirali ih u Opatiju. Stečeni
kapital ulagali su u kupovinu šuma tako da su u kratko vrijeme postali
vlasnici 150 ha šume, a osim eksploatacije šuma istakli su se i u akcijama
pošumljavanja.
Da bi se lakše i efikasnije kontrolirao cijeli posao podigli su i podno
Planika kuću. Kuća je u to vrijeme bila daleko veća od uobičajenih šumskih
dvorića pa su je ljudi prozvali „dvorac“.U vrijeme talijanske
okupacije postaje planinarski dom Cluba Alpino Fiumano.
Anton Dobrec Bončić postaje planinarskim domarom u svojoj kući.
Pretpostavka je da je kuća bila djelomično nacionalizirana poslije 2.svjetskog rata jer
je dio kuće bio privatno vlasništvo i to sina od
Antonove kćeri Jelke, pok. Damira Vidovića, a dio je bio u vlasništvu štaba TO Općine Opatija.
Prva istarska partizanska četa (osnovana u Gerovu) došla je u rujnu
1942. u blizinu pl. kuće Rodolfo Paulovatz i postavila logor. Komandir čete je bio
Anton Raspor, a komesar August Vivoda Arsen. Nakon izvršene diverzije na
prugu u Jušićima i akcije na doušnike iz sela Semići, talijanska komanda
donijela je odluku da se Učka očisti od partizana. Akcija je počela
3.12.1942. U toj akciji je talijanska patrola naletila na Stanka Jurdanu i
Rudolfa Ljubičića. Stanko Jurdana je ubijen (i po njemu je kasnije nazvan
Dom u Lisini), a Ljubičić uhapšen. Nakon mučenja odao je cijelu mrežu
partizanskih pomagača među kojima je bio i Anton Dobrec i cijela njegova
obitelj. Za razliku od Ljubičića, Anton se držao veoma hrabro i unatoč
mučenjima i torturi kojoj je bio izložen zajedno sa cijelom obitelji nije
nikoga odao te tako, praktično, spasio većinu boraca 1. Istarske
partizanske čete koja se nakon ove talijanske akcije raspala.
Anton Dobrec Bončić je bio prvi koji je aktivno pomogao Prvoj istarskoj partizanskoj četi.
Anton Dobrec je umro 2.11.1982. dok ga je žena Dragica napustila još 1964.
godine. Napravili su kuću u Opatiji na Novoj cesti blizu 40-boxa u kojoj
sada žive potomci njihove kćeri Jelke.(By Jazbac,Ozren)