O kalvariji i kapelici iz prethodnog posta piše Andrija Rački u svojoj knjizi "Povijest grada Sušaka":
"Imade Sv.Barbara kalvariju a ta imade zanimljiv historijat, koji nas podsjeća na patnje i stradavanja naših pomoraca. Kostrenjanin Josip Randić, otac naših čestitih sugradjana Mata i Dionizija, pomorski kapetan, plovio je godine 1852. Crnim morem na briku "Draga". Brik je bio vlasništvo riječke obitelji Škrobonja.
S kapetanom bio je na briku i njegov stari otac Simo kao brodski kuhar.
Kad je brod plovio kroz Bospor, udari u njega neki talijanski parobrod, te ga tako ošteti da je brik potonuo.
Ipak se kapetan i trinajstorica mornara sretno spasiše u tom brodolomu na nekoj ladji te se iskrcaše u bugarskoj luci Burgas.
Unesrćeni brodolomci vratiše se kući preko Carigrada i Trsta.
Kod te nesreće bijaše se zavjetovao odvažni kapetan da će u Sv. Barbari sagraditi kalvariju, ako mornari i on iznesu živu glavu.
Trebalo je ispuniti zavjet, a nije bilo para. Brodovlasnik naime nije bio voljan, da plati kapetanu i mornarima teško zaslužene pare, držeći se neke devize pomorskog običajnog prava: barca rotta, conti fatti.
Medjutim je sud primorao Škobonju, da isplati onaj dug, pa je čestiti kapetan podigao u rodnom mjestu kalvariju, koja mu čuva trajni spomen.