Post broj:#1 Postao/la Via Trieste 56 » 22.3.2017, 20:32
Pozdrav svima,
Od srca velika pohvala za ovu stranicu nikad ne bih rekla da je Rijeka ovako voljena od svojih :)
Priča je dugačka i pokušat cu je max. skratiti.Ako bilo tko od vas ima nekakvu informaciju koja bi mi bila od koristi bila bih vam neizmjerno zahvalna.
I naravno ako nekoga zanima nešto vezano za zgradu u Vukovarskoj ulici danas -nekad Via Trieste 56 rado cu podjeliti svoja saznanja.
Priča ide ovako:
Moja nona je 40-tih živjela u Rijeci ,njena posljednja adresa je bila upravo Via Trieste 56,radila je kod obitelji Corelli,koji su bili kako bi rekli gospoda.S njima je živjela njihova nečakinja koja je ujedno bila jedina prijateljica mojoj noni.I kako vec te stvari idu,mlade cure,Rijeka,rat,vojnici...i nona se zaljubila.Ljubav ko iz bajke,oni se vole,druze,planiraju...I tako jednog dana 1944 njega zove sluzba i ode on u rat.Dopisivali su se oni neko vrijeme i eto tako mu ona priopci sretne vijesti o trudnoći,on ima jednu želju ako bude djevojčica neka se zove Domenica po njegovoj mami.I onda bum bombardiranje Rijeke.Nona ne zna šta bi sama sa sobom sa svoje 23 godine i odluči pobjeci u Pulu.I kako to u ratu biva na putu prema Puli srecu je razni vojnici i prilikom nekog pretresa uzmu joj pisma i slike i zapale ih.Nona uspjeva sacuvati jednu zajednicku sliku,nje i njene velike ljubavi. Možete si zamisliti:rat,ona mlada,trudna,bez muža,konzervativno doba...Žena koja nije u braku ne može imati djete ...kako je vec bilo.Rodi se curica i nona je ostavi u bolnici i ode.Iz bolnice prebace djevojcicu u sirotiste.Majčinska ljubav očito pobjedi i nona nakon tocno 3 dana ode u sirotište i jednoj radnici ispriča svoju priču.Ona je potpuno shvaca i padne dogovor,djevojcica ce biti u sirotistu i biti ce dobro zbrinuta a nona je moze vidati svako dan koliko god zeli.I tako se nonin zivot svede na rad za vojsku i odlazenje u sirotiste.I opet bum Italija kapitulira sirotiste odlazi i odvodi djecu u Italiju.Nona mora uzeti svoju curicu na bilo koj nacin a jedini uvjet je da je u braku.I tako nona place na kolodvoru,u gradu gdje ne pozna skoro nikog,pride joj kondukter i pita je zasto place,ona mu isprica svoju pricu i on kaze:Ja cu se ozeniti s tobom,idemo po tu malu.Svaka mama ce razumjeti da je Nona pristala i tu se pojavljuje moj dobri Nono.Prošle su tako godine i mi nikad nismo posumljali da nasa teta nije 100% nasa teta :) Kad se situacija malo zakoplicirala,teta je htjela odgovore.Medutim odgovore nismo dobili tj.dobili smo ovu pricu koju sam vam napisala.Ona se navodno ne moze sjetiti imena ali ona 100% zna da su ga ubili jer ona je 100% sigurna da bi on nju našao da je živ i zato nema nikakve potrebe da mi njega trazimo.Nona je na zalost umrla i nove podatke nismo dobili.I tako smo se odlucili krenuti u potragu za gospodinom N.N a jedino sto imamo je jedna slika,1921 kao god.njegovor rodenja i njegova i njezina adress Via Trieste 56.Ja sam okrenula sve skupa naopačke,dobila sam popis vlasnika stanova u zgradi i jos svasta nesto ali nista konkretno.Da li možda netko od vas ima bilo kakvu ideju?Recimo da je on bio talijanski vojnik,da li mozda ima neka baza vojnika s fotografijama,ne znam bilo sto....Od srca hvala i veliki pozdrav svima :)