Park i zgrada u kojoj je danas smještena riječka bolnica građeni su istodobno 1857. godine za potrebe Vojno-pomorske akademije. Zemljište na kome je građena Akademija obraslo je gustim zelenilom koje je oblikovano u prostran park. Kako se zgrada Akademije nalazila na blagoj uzvisini, park je projektiran u tri razine na površini od 26.256 četvornih metara. Najatraktivniji dio parka je središnji dio s okruglom fontanom i kipom žene koja iz vrča prolijeva vodu. U parku nalazimo najraznovrsnije primjerke flore - divlji kesten, tisu, palmu, alepski bor, himalajski cedar, magnoliju, japansku aukubu, japanski limun, oleandar, bršljan itd. U estetskom pogledu park je izgubio na značenju, kada je glavni ulaz u bolnicu premješten iz Krešimirove u Cambijerijevu ulicu. Danas park služi za odmor bolesnika i njihovih posjetitelja.
Uz Park Mlaka, Nadvojvodin park Park Nikole Hosta jedan je od najstarijih postojećih parkova u Rijeci. Nastao je kao botanički vrt uz vilu Androcha na južnoj padini predjela zvanog Belveder, u vrijeme kada je bila u vlasništvu Nadvojvode Josipa, velikog ljubitelja i poznavatelja vrtne umjetnosti. Uz svoju rezidenciju izgradio je i uredio veliki park kupivši od tadašnjeg gradonačelnika Rijeke G. Ciotte vinograd i povrtnjak iznad vile na površini od 52.700 četvornih metara. Tlo je bilo krševito i suho, s pukotinama, mjestimično ispunjenim crvenom glinom. Nadvojvoda je angažirao inženjera Izidora Wauchniga da izradi projekt za navodnjavanje koristeći podzemne vode. Izgrađen je bunar iz koga je crpkama dizana voda u dvije vodospreme na najvišoj koti parka, odakle se cjevovodima napajao cijeli park a plodna, humusna zemlja dovožena je iz Lopače u dolini Rječine. Na tako pripremljeno zemljište posađene su mnogobrojne biljne vrste, od egzotičnih iz Japana, Kine, Perzije, Turske, Novog Zelanda, Australije i Južne Amerike, do autohtonih vrsta poput lovora. Uz velik trud i pažnju sve su se uspjele prilagoditi uvjetima ćudljive riječke klime. Uz krivudave staze nepravilno su raspoređivani nasadi raznog bilja ukomponiranog uz žive stijene, što je stvaralo dojam da je to njihovo prirodno stanište. Na većim strminama izgrađene su stube, koje su ublažavale strminu kozalskoga brijega. Nakon smrti nadvojvode Josipa (1905.), vila i park bili su u posjedu obitelji do 1916. godine, a onda je cijeli kompleks otkupila Riječka banka i štedionica. U razdoblju od 1. svibnja 1947. do 1962. godine u jednom dijelu parka bio je smješten ZOO vrtić, u sklopu Prirodoslovnog muzeja, koji je svojim sadržajem privlačio brojne posjetitelje. Gradsko vijeće Grada Rijeke, 20. svibnja 1996. godine preimenovalo je ovaj park u Park Nikole Hosta, a dio šetališta Vladimira Nazora u Lorenzov prolaz.
Jean napisao:Samo mali ispravak: prethodne fotografije prikazuju jezerce u Parku Vladimira Nazora. Park Nikole Hosta je nešto južnije (ispod Ulice Vladimira Nazora).
nikola napisao:U parku Nikole Host, postavljena je nova ograda. Tako i jezerce sada okružuje lijepa, možda i napravljena po starome, ograda.
nikola napisao:Dakle kornjača ima u izobilju i lijepo ih je vidjeti.
Neke se sunčaju, neke plivaju, a a neke rone. K`o na plaži!
Vrati se na: Parkovi i igrališta
Nema registriranih korisnika pregledava forum i 8 gostiju